SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Crkva sv. Lucije u Jurandvoru
Crkva svete Lucije u Jurandvoru kraj Baške je ranoromanička crkva u kojoj je nađen starohrvatski glagoljički spomenik Baščanska ploča. Uz crkvu je nekada postojao benediktinski samostan.
Prema tekstu Bašćanske ploče može se jasno zaključiti da je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir (1076. g.-1089. g.) darovao izvjesnom opatu Držihi „ledinu“ tj. zemljište, teren, na kojemu je opat Dobrovit sagradio crkvu svete Lucije i samostan. Zna se da je samostan pripadao benediktincima koji su 1465. godine napustili samostan i otišli u Italiju. Samostan je bio u ruševnom stanju pa se tijekom vremena urušio.
Odlukom austrijske vlade od 8. prosinca 1817. godine samostan je predan na uživanje biskupu krčke biskupije Ivanu Šantiću i njegovim nasljednicima.
Crkva svete Lucije je romanička građevina s jednom lađom koja završava polukružnom apsidom. U crkvu se ulazi kroz zvonik koji je također u romaničkom stilu. Na zvoniku je sačuvan i njegov natpis: MAISTER ANDREAS ME FECIT. Na uglovima je ugrađena kamena plastika, simbol četiri evanđelista. Lokalna plemićka obitelj Juranić dala je crkvi s južne strane dograditi malenu kapelicu Svetog Ruzarija.
Na glavnom oltaru bio je do Prvog svjetskog rata drveni poliptih s gotičkim okvirom, djelo Paola Veneziania iz prve polovine 14. st. Danas se vrijedni poliptih čuva u biskupskom dvoru u Krku.
Godine 1851. župnik Petar Dorčić pronašao je Baščansku ploču ugrađenu u pod crkve te je o tome upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji ju je predstavio znanosti.
Godine 1865. djelomično ju je pročitao krčki kanonik i istraživač glagoljaških epigrafskih spomenika Ivan Crnčić, a potpuno je to učinio 1875. godine Franjo Rački. Zbog toga što je na nekim mjestima oštećena, postoje i različita čitanja istoga teksta. Najpoznatiji su istraživači Bašćanske ploče Branko Fučić i Eduard Hercigonja. Stjepan Ivšić nazvao ju je “zlatnom pločom” hrvatskoga jezika, našim “dragim kamenom”, “dragim kamikom” koji će Hrvati čuvati “dok bude koljena Hrvata”.
Baška i Jurandvor poznati su upravo po glagoljici zbog Bašćanske ploče. Ona se originalno nalazila u Jurandvoru u crkvi sv. Lucije te je zapravo potvrda darovanja zemljišta crkve sv. Lucije benediktincima od kralja Zvonimira. Datira oko 1100. godine. Teška je preko 800 kg i služila je kao dio oltara koji je odvajao puk od svećenstva. Nekada je bila položena što je rezultiralo raznim teško čitljivim dijelovima koji su zbog habanja izglađeni.
Danas se orginalna ploča nalazi u auli HAZU-a u Zagrebu, a u crkvi svete Lucije je njezin odljev. Baščanska ploča izvorno je bila lijevi plutej tj. pregrada između dijela crkve kojeg koriste svećenici i dijela namijenjenom puku.
