Cjelovita ekologija kod Sv. Hiledarde u svjetlu aktualne socioekološke krize
U petak 16. rujna 2022. g. s početkom u 20,00 sati, u Dominikanskom samostanu u Splitu, Hrvatska udruga Benedikt je ususret obilježavanju blagdana Sv. Hildegarde iz Bingena (17. rujna) organizirala prigodnu tribinu na temu ”Cjelovita ekologija kod Sv. Hildegarde”. O Hildegardinoj filozofiji života, kozmologiji, umjetnosti i eko duhovnosti govorila je mr.sc. Silvana Dragun, a odnosu tjelesnog i duševnog zdravlja u njenim spisima govorila je prof. Višnja Bartolović, prevoditeljica knjige ”Sv. Hildegarda i hrana kao lijek” autora Wigharda Strehlowa (Verbum, 2018.) i voditeljica popularnih seminara o savjetima sv. Hildegarde za tjelesno i duhovno zdravlje.
Na početku svog izlaganja, Silvana Dragun je istaknula da je integralna ekologija neodvojiva od brige za opće dobro, prirodni i ljudski okoliš. Referirajući se na encikliku pape Franje Laudato sì (24. svibnja 2015.) istaknula je poseban doprinos sv. Hildegarde iz Bingena (1098.-1179.) razvoju kršćanske ideje o okolišu. Sv. Hildegarda u svojim spisima nudi suvremenom čovjeku model prevladavanja materijalističkog antropocentrizma, ”kulture odbacivanja” i devastacije okoliša polazeći od temeljnih načela benediktinske duhovnosti. Njeno ekološko učenje temelji se na tijesnoj povezanosti čovjeka i prirode i suprotstavlja se tehnokratskoj paradigmi razvoja i mehanicističkom pogledu na prirodu. U svojim djelima Sv. Hildegarda ističe tijesnu povezanost mikrokozmosa i makrokozmosa, duhovne i materijalne stvarnosti, polazeći od kozmičkog teocentrizma i teologije stvorenog. Slično poput Sv. Grgura Nazijanski (329. – 389.), Sv. Maksima Ispovjedalaca i drugih crkvenih otaca ona čitavu kozmičku stvarnost promatra kao jedinstvenu prirodnu liturgiju i simfoniju Duha Svetoga. Temeljni koncept njene cjelovite ekologije temelji se na principu viriditas. Za nju je ”knjiga prirode” jedna i nedjeljiva, naglasila je Silvana Dragun u svom filozofsko-teološkom osvrtu, a čovjek je ne samo organski povezan s prirodom već je pozvan svoj bitak u svijetu ostvariti kao ”kozmički vrtlar”. Nasuprot konceptu viriditas koji predstavlja konvergenciju bića prema imanentnom stvaralačkom gibanju, Hildegarda ističe koncept ariditas koji predstavlja konvergenciju bića prema kaosu, manjku dobra. Posljedice takvog stanja danas prepoznajemo u izobličenom antropocentrizmu i nasilnom konzumerizmu. Ideja eksponencijalnog ekonomskog rasta izražena u konceptu neoliberalnog kapitalizma proizvodi ekološki neodrživ mehanizam. Slično kao i sv. Hildegarda i papa Franjo poziva suvremenog čovjeka na krepost umjerenosti u cilju pronalaženja ispravnog načina kako potrošnju svesti na primjerene granice (Laudato sì, br. 22). Poziva ga na ekološko obraćenje i promjenu stila proizvodnje i potrošnje.
U drugom dijelu tribine gostovala je prof. Višnja Bartolović, prevoditeljica knjige ”Sv. Hildegarda i hrana kao lijek” (Verbum, 2018.). Ona je u svom izlaganju govorila o odnosu duhovnog i tjelesnog zdravlja u Hildegardinim spisima. Posebno se referirala na Hildegardin koncept vrlina i mana, te posljedice loših navika, poroka i egoizma na ljudski organizam. Među osobito štetnim osobinama koje trebamo savladavati je srdžba, istaknula je, a među najpozitivnijim osobinama kojima možemo prevladati svoje slabosti su ljubav, radost i mir. U zaključku je istaknula da je čovjek odgovoran za svoje tjelesno, duhovno i duševno zdravlje. Nakon izlaganja otvorila su pitanja publike, a jedna i druga govornica su zaključile da je socijalna ljubav temelj ekološke odgovornosti i preduvjet za prevladavanje socioekološke krize.
