Domovinski rat: Velikosrpski ratni zločin u Berku
Mjesto Berak nalazi se u Srijemu i ima danas oko 350 stanovnika. 1991. godine agresor je ubio 45 osoba, a 11 ih se vodi kao nestali. U Berku je 1991. živjelo 60% Hrvata i 40% Srba. Ti Srbi doseljeni su na imanja i kuće protjeranih Nijemaca u genocidu koji je proveo Tito nad 500.000 Nijemaca u Jugoslaviji. Naime, prije stvaranja Jugoslavije, oko 60% stanovništva Berka bili su Nijemci, oko 20% Hrvati, a oko 20% Mađari.
Za početak agonije Berka uzima se 2. rujna 1991. kada su srpsko-crnogorski osvajači ubili 5 Berčana, a druge odveli u logore u kojima su mnogi ubijeni. Mnogo Berčana pronađeno je u masovnim grobnicama, a mnogi se i 30 godina poslije vode kao nestale osobe. Od 2. rujna pa tijekom idućih tjedana i mjeseci velikosrpski su agresori ubijali, silovali, zarobljavali i maltretirali nedužne ljude samo zato što su bili Hrvati (rimokatolici i grkokatolici). Mnogi su odvedeni iz logora u Berku tijekom listopada 1991. i još danas se vode kao nestali.
Počinitelji zločina su četnici, domaći iz Slavonije i uvezeni iz Srbije, koji su danas rehabilitirani u Srbiji kao antifašisti i nacionalni junaci. Mještane Berka ubijali su na ulici, po kućama, bacali u bunare te mučili u logoru koji je uspostavljen nakon okupacije sela. Za vrijeme okupacije Hrvatskoga Podunavlja mjesnu crkvu Mučeništva sv. Ivana Krstitelja velikosrpski agresori pretvorili su u diskoteku za zabavu i opijanje koju je vodio jedan od pripadnika zloglasnih Škorpiona.
Ukupno je za vrijeme Domovinskoga rata ubijeno 56 Berčana Hrvata. Ratni zločin počinili su domaći Srbi i crnogorski četnici (prema svjedočenjima preživjelih). Od listopada 1991. godine bilo je zatočeno 96 Berčana od strane Srba. U zatočeništvu su proveli tri i pol mjeseca, a 56 ih se nije živo vratilo iz zatočeništva. Brojne žene su bile silovane. Žrtve su nađene na više lokacija: na groblju Berak 25. ožujka 1998., u masovnim grobnicama u Šarvizu 7. lipnja 1999., u bunaru 10. lipnja 1999., u Negoslavcima iza pruge 7. srpnja 1999. te u ritu pored Negoslavaca 28. studenoga 2003. godine.
Nekažnjeni zločin
Optužnica prepuna gnjusnih detalja iznosi kako su Mihajlo Eror, Petar Gunj, te Miloš i Mirko Vorkapić 17. prosinca 1991. godine, iz pištolja ubili Ljubicu Gavranović, Tunicu Garvanović i Anu Magić, te mrtva tijela na najbrutalnii način isjekli na komade i bacili u bunar Mate Juratovca, a potom u bunar bacili bombu. Mihajlo Eror i Đorđe Vuletić su u podrumu kuće Mate Mitrovića zlostavljali i mučili Rozaliju Balaž na način da joj je štakor izjedao lice i poslije toga je odveli u nepoznatom smjeru, nakon čega joj se gubi svaki trag. Ime nesretne Rozalije jedno od onih na popisu nestalih… Miloš i Mirko Vorkapić su zaklali Anu Penavić, Milorad Momić i Mirko Čandžija su ubili Zlatka Mitrovića na način da su ga motornom pilom rasjekli, što je morao gledati njegov otac, a potom ubili i njega. I tako u nedogled…
Sama činjenica da su zločinci nakon dizanja optužnice bili u bijegu ili pak puštani da se brane sa slobode, ide u prilog tezi kako pokolj u Berku nikada nije shvaćen „za ozbiljno” iako u sebi sadrži apsolutno sve elemente etničkog čišćenja, pa i genocidne namjere. Najbolji primjer šlampavosti i nezainteresiranosti hrvatskog pravosuđa za zločine u Berku, može se vidjeti na primjeru Milorada Momića.
Riječ je o bivšem Škorpionu koji je širu “slavu” stekao ubijanjem šestorice mladih, srebrničkih Bošnjaka. Stravičan video zapis hladnokrvnih Škorpiona koji je svojom brutalnošću šokirao cijeli svijet, za sada je presudio samo nekima. Momić, koji se jasno vidi na jezivom zapisu smrti, “prijemni ispit” je polagao upravo ubijanjem u selu Berak za koji je, zamislite, dobio tri godine robije! Škorpion kojeg Hrvatska voli, moglo bi se tako reći. Momića je sud u Vukovaru proglasio krivim jer je s desetak drugih pripadnika bivše Teritorijalne obrane u Oroliku, nedaleko od Vinkovaca, 2. 10.1991. fizički zlostavljao Stanka Penavića iz Berka, koji je zarobljen sa skupinom branitelja tog sela. Nakon uložene žalbe, Vrhovni sud je u ožujku 2014. godine zbog “bitne povrede” kaznenog postupka poništio presudu i Momić je pušten iz pritvora! Međutim, ne zadugo… Ponovno je uhićen 25. 08. iste godine i to samo zahvaljujući istrazi u vezi s ratnim zločinom ubojstva šestorice Bošnjaka iz Srebrenice za koje je dobio 15 godina zatvora.
Vijeće za ratne zločine Županijskoga suda u Vukovaru dana 21. prosinca 2013. godine proglasilo je opt. Momića krivim i izreklo mu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
Dana 11. ožujka 2014. godine održana je sjednica Žalbenoga vijeća Vrhovnoga suda Republike Hrvatske. Prvostupanjska presuda Vijeća za ratne zločine Županijskoga suda u Vukovaru je ukinuta i predmet je vraćen na ponovno raspravljanje.
Malta ga isporučila, hrvatski sud oslobodio…
Eror je pritvoren u proljeće 2014. nakon što je za njime izdan europski uhidbeni nalog. Hrvatska je tražila njegovo izručenje s Malte zbog optužbi da je bio povezan s nestankom najmanje 17 ljudi u Berku. Teretilo ga se da je u to vrijeme sudjelovao u mučenju, ubijanju i protjerivanju hrvatskoga stanovništva. Na suđenju je kazao kako jest potpisivao dokumente kao zapovjednik štaba Teritorijalne obrane te da je o prisilnom raseljavanju iz Berka tek nešto načuo.
U rujnu 2014. Gojko Eror oslobođen je od optužbe za ratne zločine u Berku. Eror je 11 godina živio na Malti, koja ga je na temelju europskog uhidbenog naloga i izručila Hrvatskoj, a on je tijekom ekstradicijskog postupka pristao na izručenje. Na njega je primijenjen Zakon o oprostu.
Navodno nije bilo dokaza pa je tužiteljstvo prekvalificiralo optužnicu te ga optužilo za oružanu pobunu. Sud je na njega primijenio Zakon o oprostu!
Za zločine u Berku još nitko nije odgovarao!
Izvori: Petar Horvatić – narod.hr; Snježana Vučković
Dr. Marko Jukić
