SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Poreč
Grad, koji je star gotovo dvije tisuće godina, nalazi se u luci koju od mora štiti otočić Sveti Nikola. Poreč je naseljen još od prapovijesti. Tijekom 2. stoljeća prije Krista, rimski je castrum podignut na sitnom poluotoku, gdje je danas jezgra starog grada.
Stari je grad sačuvao raspored ulica starorimskog castruma. Glavne su ulice Dekumanus i Cardo Maximus još sačuvane u izvornom drevnom obliku. Marafor je bio rimski trg (forum) s dva hrama. Jedan od njih, podignut u 1. stoljeću, posvećen je rimskom bogu Neptunu.
Kompleks Eufrazijeve bazilike iz 5. stoljeća, koji je na mjestu izvorne crkve prvi put proširen u 6. stoljeću pod Bizantom i biskupom Eufrazijem, predstavlja najvažniji i najvrjedniji kulturni spomenik Poreča, a UNESCO ju je 1997. zaštitio kao spomenik svjetske baštine.
Grad je bio opasan obrambenim zidinama od 12. do 19. stoljeća.
Austrijsko parobrodsko društvo Lloyd iz Trsta otvorilo je 1844. turističku rutu na kojoj je bio i Poreč. Već je 1845. tiskan prvi turistički vodič s opisom i slikama grada. Najstariji hotel i zaštitni znak povijesti porečkog turizma je Rivijera, izgrađena 1910. godine.
Nakon Prvog svjetskog rata Austrija propada i grad dolazi pod Talijansku upravu. Tijekom 20 godišnje uprave grad gospodarski propada, prije svega turizam, potom je ukinuta i željeznička linija Parenzana. Tijekom Drugog svjetskog rata grad je više puta bombardiran i gradska jezgra je teško oštećena, uništen je samostan franjevaca i nekoliko “insula” strogradske jezgre. 1947. Pariškom mirovnom konferencijom Istra, a s njom i Poreč postaju dio Jugoslavije, a sam grad napušta između 80 % i 90 % njegovog stanovništva i odlazi u egzil u Italiju. Jugoslavensko razdoblje karakterizira industrijalizacija (tvornica za preradu ribe “Školjka”) i izgradnja turističkih kapaciteta.
