Treba ponos uskrisiti davni

Što će narod, koj prošlosti nema

I ne pozna roda život slavni?

Budućnost se iz prošlosti rađa

Ko je nema,  pokrit će ga čađa.

Gvozdansko, epos u 32 pjevanja,  Ante Tresić Pavičić

Ususret 445. obljetnice obilježavanja jednog od najdramatičnijih hrvatskih junačkih martirija, prisjetimo se obilježavanja 440. godišnjice, u kojem je sudjelovala i Hrvatska udruga Benedikt, kroz impresivan tekst prof. Margite Vučetić.

Imala sam osjećaj da se mnošto na Gvozdanskom, u nedjelju 13. siječnja 2018., odazvalo zovu ovih stihova književnika  i političara Ante Tresića Pavičića okupivši se tako brojno na 440. obljetnicu slavne pogibije vitezova Gvozdanskog. Nezapamćena i jedinstvena obrana od stoljetnog neprijatelja Osmanlija koji su pod svaku cijenu željeli osvojiti kulu na kruništu, posljednu u susjedstvu koja je još pružala otpor silniku Ferhat paši Sokoloviću. Iako u velikom  nesrazmjeru snaga  kula na Gvozdanskom je odolijevala sa svojih 300 branitelja, od kojih  50 vještih vojnika, a ostali su bili rudari i težaci iz istoga kraja. Turci su nemilosrdno uzvraćali s 10.000 vojnika. Tako je to trajalo od listopada 1577. godine do u  zoru 13.siječnja 1578.  Bila je nezapaćena zima. Drveće je pucalo od hladnoće, a u kuli 30 iznemoglih glađu, zimom, ranama, a nadasve nestašicom ogrijeva. No, predaje nije bilo.

U noći 12.siječnja ugasiše se svijetla  u gradu i stražarske vatre. Ferhat paša je naslućivao varku zato je odgodio napad za rano jutro.U gradu je bilo sve tiho, bedemi opustjeli, puške zašutjele. Turci su uz pomoć topova ušli u grad. Prizor ih je zaprepastio,  ali i i duboko dirnuo. Mrtva tijela hrabrih branitelja ležala su posvuda. Umrli  od gladi, rana, napora i studeni, ali na braniteljskim položajima s oružjem bez municije. Dirnut prizorom Ferhat paša je mrtve vitezove dao sahraniti po kršćanskom obredu. Sve je ovo zapisao turski vezir u svojem izvješću.

Ovi mrtvi nisu pobieđeni/ otišli su u smrt svojom voljom/ Glađu, žeđu, ledom ukočeni…/ Poklonite se mrtvim divovima/ kakvih povijest ljudska nigdje nema/ Našeg roda hrabrim sinovima…./ Nepobjedne te su svete žrtve/ Jer još nitko ne pobjedi mrtve./

Prizor mrtvog junaka Damjana, zapovjednika obrane Gvozdanskog, koji mrtav nije puštao barjak iz svojih smrznutih ruku, posebno je dirnuo turskog pašu.

A ovog besprimjerna diva/ Koji ni mrtav ne da svog barjaka/ Da mu majka zemlja bude laka/ Pokopajte skupa, neka sniva/ U dičnome omotan barjaku/ O besmrtnoj svjetlosti u mraku./

Ovogodišnja svečana obljetnica  bila je  pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH gospođe Kolinde Grabar Kitarović. Misno slavlje u 11 sati u župnoj  crkvi svetih Filipa i Jakova, na brežuljku iznad Gvozdanskog, predvodio je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić u zajedništvu s mons. Vladom Košićem i biskupima u miru Antom Ivasom i Milom Bogovićem. Potom je, predvođen svečanom gardom, uslijedio mimohod i komemoracija kod križa svim žrtvama iz 1578., 1941. i 1991. godine. Svetoj misi i komemoraciji, uz mnoštvo hodočasnika, nazočio je izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske, potom ministar Tomo Medved, sisačko- moslavački župan Ivo Žinić, 12 hrvatskih generala Hrvatskog generalskog zbora  kao i predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Na početku komemoracije mons. Vlado Košić pomolio se za duše svih branitelja i žrtava Gvozdanskog.

Drevna, pomalo oronula utvrda koja čuva duh junaštva pomno je pratila svečanost podno brda. Kada se upalio domovinski plamen ispred njezinih zidina i kada odjeknuše svečani plotuni u čast poginulih vitezova, opet je oživjela i kao da nam želi poručiti:

Ne postaje čovjek u dva dana/ A kamoli narod s djedovinom/ Junaštvo se razvija iz rana/ U rvanju s oporom sudbinom/ Vi mi niste junaci od juče/Borite se već hiljadu ljeta…./ Jerbo tuđeg nikad ne grabiste/ No braniste svjetlost duše čiste./

U zraku se osjećao ponos koji se poput zaraze širio mnoštvom. Ponos na nemjerljivu žrtvu, junaštvo, hrabrost, istinsko domoljublje i duboku vjeru naših predaka. „Ne poznajem u historiji čovječanstva uzvišenijeg primjera vršenja dužnosti prema Bogu, prirodi i djedovini od onoga u Gvozdanskom“, napisao autor u svojem junačkom epu.

Iako je hladan vjetar bio neumoljiv naša ispunjena srca su mu prkosila. Uslijedio je zajednički ručak u Topuskom potom nastavak vožnje prema Splitu. Želim napomenuti, svi stihovi  i citati u tekstu pripadaju Junačkom epu Gvozdansko autora  Ante Tresića Pavičića. Ep u 32 pjevanja napisan u rimovanim desetercima, osim priče o opsadi Gvozdanskog, predstavlja sintezu hrvatske povijesti od doseljenja Hrvata u novu domovinu do kraja 16. stoljeća. Ovaj junački ep zasigurno pripada  najljepšim hrvatskim poemama velike simbolike i za budućnost naroda, sačuvan u rukopisu objavljen je tek 2000. godine.

Ne mislite da su tek mrtvaci

Oni, koje mislim opjevati,

Vječno živi oni su junaci;

Sjajne zviezde, što će viekom sjati

Čovječanstva besprimjerni divi

Sutra, 15. siječnja 2023. godine održati će se obilježavanje 445. godišnjice obrane Gvozdanskog, jedne od najhrabrijih zrtvotvornih epopeja u ljudskoj povijesti, nažalost u Hrvatskoj slabo poznate.

U 11:00 sati u crkvi sv. Filipa i Jakova održava se misa uz nazočnost predstavnika braniteljskih i povijesnih udruga i hodočasnika iz čitave Hrvatske. Nakon mise slijedi mimohod  i prigodna komemoracija polaganja vijenaca na spomen obilježju poginuli Hrvatima Gvozdanskog.

Slijedi posjet utvrdi.

Prisjetimo se kako je (fotografski) izgledalo obilježavanje 440. godišnjice uz sudjelovanje Hrvatske udruge Benedikt (13.siječnja 2018.)

Margita Vučetić/HUB