OKRUŠKA RIČ, Ričnik okruškoga govora autorice MANUELE BARETA BULIČIĆ, BARETINKE
NEMJERLJIVA VRIJEDNOST NA JEZIČNOJ KARTI HRVATSKE Dok je žestoka bura, u petak, nosila sve pred sobom i čistila prazne ulice Splita u Marmontovoj na trećem katu u prostorijama Ogranka Matice hrvatske bilo je toplo, ugodno i vrlo emotivno.
Dva lijepa događaja su se spojila zajedno tako u našem prostoru nije nedostajalo topline i ljepote. Ogranak Matice hrvatske iz Trogira je gost večeri kod svojih kolega u Splitu i želi predstaviti hvalevrijedna ostvarenja svoje vrijedne članice Manuele Bareta Buličić. Predstavljačice i dobre poznavateljice autoričina književnoga opusa, dr.sc. Hicela Ivon, Daniela Radan, mag.educ.philol.croat.et paed.,dr.sc. Danka Radić, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Trogiru, složile su se u vrlo zanimljivim analizama pogledom svoje struke, da je Okruška rič nezaobilazan i nemjerljiv doprinos na jezičnoj karti Hrvatske. Suglasne, da se vrijednost ove jezične baštine odražava na nekoliko razina; dijalektološki, etnološki, kulturološki i povijesno.
Drugo dopunjeno i prošireno izdanje Okruška rič – Ričnik okruškoga govora s 9000 riječi, 1000 izraza te preko 280 mudrih misli koje su naši stari koristili u svojem govoru, a možemo ih još ponekad čuti. 2015. na promociji prvog izdanja Ričnika s 6000 riječi divili smo autoričinom djelu i nismo mogli zamisliti da može biti još više od toga. Autorica nas je iznenadila bogatstvom sakupljene građe velikim marom i trudom, poteškoćama uprkos. Dopunjeno i prošireno izdanje Ričnika predstavlja trijumf ljubavi i pažnje prema svojem rodnom zavičaju jer je tako „spasila od zaborava jedan jezik i jedan svijet koji je na tom jeziku postojao!“, napisala je njegova recenzentica, dr.sc Ivana Kurtović Budja. Sačuvati memoriju zavičaja moguće je samo snažnoj i neodoljivoj ljubavi prema svojem iskonu kojemu je naša Baretinka darovala cijelo svoje srce, znanje i pero ne želeći ga prepustiti „ruzini“ vremena i svim drugim infetima zaborava“. Tako je uspjela zaštititi važan dio okruške nematerijalne baštine. Značaj ovog Ričnika je neprocjenjiv i činjenicom, da je recenziju ovog dopunjenog i proširenog izdanja, napisala dr.sc Ivana Kurtović Budja s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, dijalektologinja i članica Povjerenstva za nematerijalnu baštinu pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske. Recenzentica je predložila da se Ričnik okruškoga govora stavi na listu nematerijalne baštine Lijepe Naše. Hvala Manueli!
Ali, nije ovo sve što nas je u dvorani oduševilo i grijalo. Naime, u ovoj prigodi Manuela Bareta Buličić je predstavila svoje 4 zbirke stihova objavljene u svibnju 2022. čiji je nakladnik Općina Okrug . Autorica ih je predstavila izravnim krasnoslovom. Ova lirika je tematski i jezično podijeljena u 4 cjeline. Manuelin zov okruškoga govora podario nam je prve dvije zbirke na jeziku zavičaja: Nike riči na burdes – Moji fundaminti ; Nike riči na burdes – Jubeča jubav. Dvije ostale zbirke pisane su hrvatskim standardnim jezikom naslovljene: Obzor mojih sjećanja – Nutarnji zemljopis; Obzor mojih sjećanja – Usamljen šetač. Moj doživljaj miline i ljepote stihova je bio cjelovit i više nego uvjerljiv, jer sam prepoznala autoričinu neraskidivu povezanost s rodnim krajem koji osvaja i prije prvih koraka ili prvih izgovorenih riječi. Manuela živi svoj zavičaj, svoj Okruk, i on postaje njezina svojina, balans, mjerilo životnih vrijednosti. Njezin okruški zavičaj su mirisi, okusi, zvuci, govor, pjesma, ali i pogled, osmijeh, suza, zvijezde, nebo…. Možda je ponekad previše izravna u nekim svojim malim tugama, zapažanjima i zamjerkama otkrivajući nam svoju intimu doživljenog. Nudi nam ljepotu života u prirodnoj čaroliji kamena, mora, suhozida, netaknute zdrave prirode. Suzu nisam mogla zaustaviti i da sam to željela jer njezin darovit, uvjerljiv glas donosio mi je svakim novim stihom i novu emociju kao perom na papiru ili kistom na platnu. Prepoznala sam se u njima i svojim mislima povremeno selila na moj sunčani otok. Dvoranom je dominirala glasna tišina. Bili smo zaneseni nastupom naše autorice. Pljesak u dvorani je dugo trajao kao da želimo sve ponoviti. Radosno i sa zahvalnošću sam prigrlila 4 knjige iz ruku autorice, sretna za obnovljenu radost nekih potisnutih sjećanja na mojem otoku sunca, suhozida i crljenice. Za mene, to je bila večer za pamćenje.
Margita Vučetić/Hrvatska udruga Benedikt
