Vječnost je vječna, ostalo su sitnice
Već od ranog djetinjstva ti si nas izabrao za sebe, ne znajući da su to Tvoje riječi vodio si nas Putem. Nisam znao zašto, ni gdje, ni kada si nas izabrao. Kao pastira Davida pomazao si nas uljem svoje ljubavi.
I unatoč svim našim stranputicama tvoja ruka puna blagoslova nikada se nije od nas odvojila.
I u vremenima tjeskobe, kada nitko nije mogao reći proći će, mi smo vjerovali samo Tebi.
I još smo bili mladi i nezreli, i stranputice su nam izgledale tako privlačne.
Tako jedne moje tamne noći od mnogih lutanja dozlogrdi mi biti, i tada vidjeh tvoju ruku kako mi sipa nešto kao rajsku prašinu, osjetio sam svu divotu nebesa, dah mira obuzeo je moje misli i shvatio sam, nikada se nisam od Tebe odvojio. Nitko od nas.
Ti si označio naše puteve. Svakoga si vodio svojim.
I puno je puta izgledalo nelogično, kao da ideš kontra sebe, ali sve su to u Tvojim mudrim promislima sasvim ispravni potezi. Morali smo pogriješiti da bi vidjeli, učili, rasli.
Morao si nas učiti, a ja, znajući da još nisam dostigao još prežem punim srcem za Tobom.
Jer kasno sam shvatio da samo Ti imaš riječi života vječnoga. Samo Ti obećavaš tako velike stvari za vjernost. Vječnost…, samo vječnost je vječna, ostalo su sitnice.
