Zasadili su djedovi orah

pa mu vele ti si još mlad

ti ćeš gledati kako raste

i sjediti u njegov hlad.

Ali došli su neki, mater im,

krezubi rušioci snova

što za života ne pročitaše

ni dva štura slova.

I ja na branik išao sam

braniti sve što mi je sveto

ludost nas rata zahvati

a bilo je toplo ljeto.

Ne plači za mnom Hrvatska

domovino moja draga

nosit će mene na rukama

poput kakva blaga.

Mene slomljen bijeli cvijet

što neće uživat onaj hlad

što dati će život za te

što umrijet će tako mlad.

Autor: Nikola Dominis

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save