Prošlost traži nešto od sadašnjosti – 26 godina spomen čina I u mom gradu Vukovar svijetli
Fascinantno je koliko možemo podnijeti nepodnošljivog. U kakofoniji domoljublja, interesa ispred ideala, egoističnih i ciničnih nametanja, prikrivane bešćutnosti i arogancije, u snalažljivoj prljavštini, Mali, a tako Veliki čovjek stoji trajno na braniku Domovine. Otima istinu zaboravu i povijesnim falsifikatima, prenoseći patriotsku ljubav potomstvu, snažeći korijenje nacionalnog stabla da bi krošnja cvjetala. Nismo li u stanju sačuvati ono što smo zasadili i krvlju obranili u pravednom, obrambenom Domovinskom ratu, upitajmo se tko smo i kakvi smo.
Dužnost nam je čuvati i zastupati hrvatsku istinu. Na spomen ploči braniteljima u Bogdanovcima, nadomak Vukovara piše „Mi nismo umrli, mi smo samo hrvatsku zemlju zagrlili.“ I u pravu su. Nisu umrli jer ih pamtimo sa zahvalnošću, divljenjem i odanošću.
Nijednoj se duši ne mili da joj otmu istinu. Pa tako niti vukovarskoj, kao niti dušama svih nedužnih žrtava u Domovinskom ratu.
Njegovanje sjećanja na preminule, a osobito na one koji su svoje živote ugradili u temelje i obranu vlastite domovine, u korijenu je svake uljudbe i civilizacije.
Ove će se godine 26-ti put održati spomen čina I u mom gradu Vukovar svijetli, započet u Splitu 1999. godine. Spomen čin jednostavan i tih, sastoji se od paljenja svijeće duž Vukovarske, najduže ulice u Splitu. I ništa ne košta, tek svijeća koju doneseš i misli koje posvećuješ s molitvom. Vukovarska ulica postane mjesto tihog domoljubnog hodočašća, zablista ukrašena tisućama zapaljenih svijeća cijelom svojom dužinom, s obje strane pločnika kao aktivno sjećanje i iskaz prije svega ljubavi i poštovanja prema Vukovaru, njegovim junacima i stradalnicima, kao i svemu onomu što Vukovar simbolizira. Vjerujem da će tako biti i ove godine. Spomen čin I u mom gradu Vukovar svijetli prepoznao je potrebu većine naroda sve to izraziti te se proširio diljem Hrvatske, pokazujući kako znamo koje vrijednosti trebamo čuvati, a koje su nas sačuvale. Preporučen je od Grada Vukovara, prepoznat kao dostojanstven u svom izričaju, te je uvršten i u njihovom Programu obilježavanja Tjedna sjećanja na žrtvu Vukovara. Prošle je godine uvršten i u monografiju Grada posvećenu tradicijskim obilježavanjima sjećanja na Vukovar 1991.
Svjesna da je oporavak proces, a ne tek jedan događaj, priželjkivala sam spomen činu paljenja svijeće u Vukovarskoj ulici u Splitu pridružiti i trajni spomenik koji će svijetliti nam svako večer poput moralnog lučonoše, kao putokaz i zvijezda vodilja, kao prenositelj pamćenja i nijemi svjedok recentne povijesti. Na simboličkom mjestu križanja Vukovarske ulice i Ulice Domovinskog rata u Splitu 2016. godine je postavljen spomenik Vukovaru istoga naziva, rad akademske kiparice Ive Dijane Sesartić. Skulptura dječaka s luminom na dlanu koji se pali svake večeri s gradskom rasvjetom simbolizira mladost koja se darovala Domovini, poput Ivana Ivanike i Hrvoja Đalte, vukovarskih poginulih heroja koji su se gotovo svake noći penjali na 50 metara visoki granatirani Vodotoranj postaviti novi barjak.“ Ili će se viti, il nas neće biti“, govorio je Ivanika. Simbolizira i budućnost, jer Vukovar nije tek arhivirana činjenica, već kao i cijeli obrambeni Domovinski rat emocionalna baština na kojoj se odgajaju naša djeca , unučad i njihova djeca! Priželjkujem da u školskom gradivu i udžbenicima neupitno nađu mjesto i Hrvoje Džalto i Ivica Ivanika, kao uzori mladima kako je ljubav prema rodnoj grudi prirodan osjećaj.
Mladima treba omogućiti doživljaj i poticati osjećaje, jer se tako izgrađuju odnosi. Svih prethodnih godina, pa tako i ove, uputim zamolbu resornom ministarstvu obrazovanja pozvati učenike svih odgojno obrazovnih ustanova u RH na sudjelovanje u ovom spomen činu, jer humana škola je mnogo više od mjesta stjecanja znanja. Uči nas vrijednostima i pravim životnim odabirima i jedino takva nam škola jamči zdravu budućnost. Hrvatska udruga Benedikt već niz godina obogaćuje nam svijest o identitetskoj pripadnosti i najsvježijoj povijesti o Domovinskom obrambenom ratu i žrtvi Vukovara i Škabrnje. U okviru svog tjednog programa Sjećanja na Vukovar i Škabrnju priređuje i večer u okrilju stiha Drage Ivaniševića Hrvatska je riječ koju naučih od majke, posvećenu učenicima osnovnih i srednji škola Splita i Splitsko –dalmatinske županije koji čitaju svoje domoljubne tekstove. I crtaju i pjevaju, krasno i iz srca. Hvale vrijedan trud svih odraslih sudionika, od članova Udruge do nastavnika i profesora. To je odgoj na kojem počiva Hrvatska! „Sad znam da i kad budem star, palit ću svijeću za Vukovar“, napisao je dvanaestogodišnjak, ili Vukovar je Hrvatska, napisala je jedna učenica. Dječji zbor Osnovne škole “Knez Trpimir” iz Kaštel Gomilice sve kazano je potvrdio pjesmom Thompsona Ako ne znaš šta je bilo.
Vukovar je zaista Hrvatska, ona porušena i stradala, ali i pobjednička, ona koja nas poziva na snagu i ljepotu zajedništva, zahvalnost i ponos, na boljitak kojemu svatko od nas na svoj način treba pridonositi.
Vukovarskom martiriju i svemu što simbolizira treba sačuvati smisao, udahnuti mu svehrvatsku ljubav. Zavolimo Domovinu kao svoju majku, dijete, kao svoju najširu obitelj. Zavolimo njene blistave stranice, kako bismo ispravnije znali kako dalje. Vukovar je himna za neki bolji svijet pa je pjevajmo glasno i u tišini srca. Glasno, jer Vukovar je i dalje izložen politikantskim fabrikacijama kojima mu se pokušavaju relativizirati žrtveni značaj, a tiho u srcima, kako je neprijatelji ne bi oteli. Zagrlimo Hrvatsku i ne bojmo se!
Tebi Vukovare, čiji značaj je neprolazan, poručujem kako smo brojni i kako plamen ljubavi kojom svijetliš trajno i uporno nosimo u tihoj sigurnosti srca.
Dr. sc. Vini Rakić, autorica spomen čina I mom gradu Vukovar svijetli
