Došašće je ovog trena…
Dok nebesa rosu rose
Višnjeg Oca za nas prose
Boli s lica umivaju
Dušu, srca zalijevaju.
Došašće je ovog trena..
Savjest ne smije biti snena!
Kad se savez vječni sklapa
To je ljubav i bez boli i bez straha
S Ocem koji sve nas ljubi
Kajanje sve naše prima
praštanje sveđ’ daje svima.
Došašće je ovog trena…
Savjest ne smije biti snena!
Tad posebnu,radost prima
tko za bližnjeg ljubav ima:
“Žalosnoga utješiti
bolesnoga pohoditi
gladnoga nahraniti,
potrebite odjenuti…”
a tko ima halje dvije
Nek daruje obadvije.
Došašće je ovog trena,
Savjest ne smije biti snena!
A zemaljska sva bogatstva,
bešćutnost i pohlepu,
pokosit će Božja snaga,
i nestat će sve bez traga.
Djevice će tada mudre
s puno ulja,
svjetiljkama dobrih djela u zagrljaj
Kralju vječnom revno stići.
Stijeg će pravde i zahvale, Bogu Ocu
u čast dići!
Lude će dozivati,
te u pomoć mudre zvati….
al’u ponor tamni pasti.
Došašće je ovog trena,
Savjest ne smije biti snena!
Dvije ljubavi zapovijedi
Bog je vječni svima dao!
Kako živjet’ i putovat’
čovjek treba,
da dosegne tračak Neba!
Žurno kreni,
ne odgađaj do daljnjega!
Milosrđe mi je milo,
a i žrtva za bližnjega
nije mrtva.
Došašće je ovog trena…
Savjest ne smije biti snena.
Mandica Tomašić
