U Gospodina polažem sve svoje nade – proslavljeno Stepinčevo u Splitu

Prvi su dani mjeseca veljače u posebnom ozračju pripreme i slavlja spomendana velikog Božjeg pastira, čovjeka duboke i žive vjere, rodoljuba bez kompromisa, mučenika i omiljenog blaženika Alojzija Stepinca. Ovoj proslavi, 10. veljače, njegovog rođendana za Nebo prethode devetodnevna ili trodnevna priprava u kojoj je Blaženik u Splitu u su-zajedništvu povezao: Hrvatsku udrugu Benedikt, Družbu „Braća Hrvatskoga Zmaja” – Zmajski stol u Splitu, Ogranak Matice hrvatske u Splitu te podružnicu splitske Hrvatske matice iseljenika.
Svjedoci smo da njegova zvijezda ne zalazi, već naprotiv što vrijeme više odmiče njezin sjaj ima snažniji odraz i privlačnost. Njegovo mučeništvo, hrabrost, postojanost u vjeri i nepokolebljivost u ljubavi prema domovini i svojem narodu učinili su ga glasovitim u cijelom svijetu. Zauzimao se zajedništvo među ljudima, pozivao na praštanje i pomirenje, na ljubav i molitvu za neprijatelje. Ove je godine u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu bilo posebno svečano, a vjernički je puk u ispunjenoj kapeli i svojim pjevanjem svjedočio odanost i zahvalnost omiljenom pastiru.
Misu je predvodio duhovnik udruge Benedikt don Mladen Parlov zajedno s fra Markom Bitangom, župnikom Staševice. U nadahnutoj i sadržajnoj homiliji predvoditelj se osvrnuo na snažnu, čvrstu i stamenu vjeru s pouzdanjem u istinu Božje riječi koja je uvijek bila uporište i svjetlo u tami našem blaženiku, a snaga i hrabrost u ratnom vihoru i poraću olovnog vremena u kojem je bio na kormilu Zagrebačke biskupije i Crkve u Hrvata. „Kako je uspijevao naš blaženik kao rijedak primjer u Europi, biti i ostati veliko svjetlo u tami vremena u kojem je živio?“, pitao se don Mladen i ponudio nam odgovor. “U svom duhovnom testamentu Stepinac upozorava svećenike hrvatskoga naroda i narod da čuvaju svoju vjeru i ostanu čvrsto u vjeri otaca. To uključuje čin ispovijedanja vjere koji nam je darovan krštenjem, ali uključuje i sadržaj našeg vjerovanja. Blaženik je vjerovao u snagu molitve, vjerom prvopričesnika u prisutnost Krista u svetoj euharistiji. Vjerovao je na poseban način u Crkvu kao prozor spasenja, vjerovao je u Papu čija prisutnost na zemlji predstavlja Krista. Sveto pismo je bilo nevjerojatno prisutno u njegovim govorima, puno je koristio latinski u govoru što dokazuje da je sveto pismo bilo izvor njegove duhovnosti, vjera u riječ Boga živoga koji ne može prevariti niti prevaren biti.
Više nego ikada Stepinac nam je danas potreban!“ – zavapio je propovjednik s napomenom da je danas sve prepušteno slobodi izbora, ali su napadi suptilniji, opasniji jer nisu izravni, otvoreni kao u vremenu nakon Drugoga svjetskog rata. „Stepinčeve poruke su nam potrebne da ostanemo stameni u vjeri da se podložimo i prihvatimo deset Božjih zapovijedi u cijelosti. Bog nas poziva da budemo njegova ljubljena djeca, sol zemlje i svjetlo svijeta, svetohranište Božje prisutnosti u svijetu, a to ćemo uspjeti ako budemo s Kristom jer on je istinsko svjetlo svijeta.“ Na završetku svete mise don Mladen je blagoslovio sve prisutne u kapeli zamolivši blaženog Alojzija da čuva i vodi hrvatski narod, da nam učvrsti vjeru da ona bude prepoznatljiva u našim životima, a mi u njoj postanemo barem malena svjetla ovome svijetu u danima i vremenu koje nas očekuje.
Nakon svete mise uslijedio je drugi dio programa u velikoj dvorani Sjemeništa i prikazivanje dokumentarnog filma „ U Gospodina polažem sve svoje nade!“ redatelja Danijela Crneka, a producenta vlč. Ivana Vučka, upravitelja Župe Krašić. Film, koji je premijerno prikazan u listopadu prošle godine, predstavio nam je život preč. Josipa Vranekovića, pratitelja i supatnika u životu blaženog Alojzija Stepinca, a čija je žrtva zaslužila istinski naziv – Šimun Cirenac, pomažući hrabro nositi križ blaženoga Alojzija kako bi mogao svojom nepokolebljivom vjerom, ustrajnošću i dubokim pouzdanjem u Gospodina, živjeti svoje biskupsko geslo: „U Tebe se Gospodine, uzdam“. Posebnost ovog dokumentarnog filma su svjedočenja 24 svjedoka događaja i vremena, kao potvrda istini o životu preč. Josipa Vranekovića, u vremenu u kojem je djelovao kao župnik Krašića, a čija su velika djela bila i ostala ponos hrvatskoga naroda.
Hrvatska udruga Benedikt/ Margita Vučetić