U Splitu predstavljene dvije knjige Blanke Matković o djelovanju križarskih skupina
U organizaciji Hrvatske družbe povjesničara dr. Rudolf Horvat zajedno s Hrvatskom udrugom Benedikt i ogrankom Matice hrvatske u Splitu, u četvrtak, 13. ožujka 2025., u Splitu, u dupkom punoj dvorani Dominikanskog samostana sv. Katarine Aleksandrijske (u narodu poznatom kao samostan sv. Dominika) na Pazaru, predstavljene su dvije knjige dr. sc. Blanke Matković pod nazivom „Od Vrana do Žabe: Hrvatski protukomunistički otpor djelovanjem širokobrijeških i neretvanskih križarskih skupina (1944.-1948.)“ i „Od Vrana do Biokova: Hrvatski protukomunistički otpor djelovanjem imotskih i zapadnohercegovačkih križarskih skupina (1944.-1951.)“. Knjige je, uz autoricu, predstavio i predsjednik ogranka Matice hrvatske u Imotskom, povjesničar prof. Dragutin Koštro, koji je ujedno i unuk hercegovačkog križara Drage Koštre.
Predstavljanje je započeo prof. Koštro, koji je sve prisutne upoznao sa svojim i autoričinim životopisom. Istaknuo je činjenicu da je autorica napisala veći broj novinskih tekstova, pedesetak znanstvenih i stručnih radova te dvanaest knjiga iz hrvatske povijesti Drugoga svjetskog rata i poraća, s posebnim osvrtom na komunističke zločine i protukomunistički otpor. Također je istaknuo autoričine diplome na sveučilištima u Zagrebu (gdje je diplomirala povijest i novinarstvo te magistrirala međunarodne odnose i nacionalnu sigurnost) i Warwicku (gdje je 2015. magistrirala povijest obranivši disertaciju o komunističkim zločinima nad hrvatskim civilima i vojnicima u zadnjim mjesecima Drugog svjetskog rata, na Bleiburgu i na Križnom putu). Na istom sveučilištu je 2021. godine s temom iz Domovinskog rata i poraća doktorirala političke znanosti i međunarodne studije.
U nastavku je prof. Koštro ukratko upoznao prisutne s političkom situacijom u Hrvatskoj i Jugoslaviji u razdoblju od 1918. do 1951. godine. Istaknuo je podređenost Hrvata u Kraljevini Jugoslaviji i SFRJ, objasnio utjecaj tada novonastale Hrvatske seljačke stranke (HSS) i njezina osnivača Stjepana Radića te se osvrnuo na razloge atentata na Radića. Iznio je osnovne informacije o križarima u Hrvatskoj i Hercegovini, ukratko objasnio razlog njihova osnivanja i njihovo djelovanje, na što se kasnije nadovezala dr. Matković.
Nakon uvoda koji je održao prof. Koštro, autorica je sve prisutne detaljno upoznala s hrvatskim i hercegovačkim križarima te njihovim djelovanjem. Prve gerilske (križarske) skupine nastale su krajem 1944. godine. One nisu bile povezane u homogenu skupinu, već se veći broj njih nalazio na različitim područjima (većinom u planinama). Skupine su međusobno komunicirale, ali nisu bile ujedinjene. Križari su osnovani u vremenu raspada NDH i ulaska Hrvatske u SFRJ. Protivili su se komunističkoj vlasti koja je Hrvatima oduzela sva temeljna ljudska prava. Djelovanje križara (koji su se zalagali za antikomunizam) zapravo je bilo odraz želje hrvatskog naroda za slobodom, koja im je u Jugoslaviji bila oduzeta.
Prve križarske skupine uglavnom su se zadržavale u blizini sela, odnosno na prostorima gdje su mogle računati na potporu obitelji u vidu hrane, potrepština, ali i informacija o kretanju jugoslavenskih represivnih organa. Takav je pristup znatno ograničavao mogućnost djelovanja križara te je ugrožavao njihove obitelji i ostale mještane koji su im pomagali. Tijekom 1945. godine došlo je do osnivanja križarskih organizacija s ciljem pomaganja križarima na širem prostoru.
Djelovanje križarskog protukomunističkog otpora možemo podijeliti u tri faze:
- Prva faza (1944./1945.) obuhvaća djelovanje križarskih skupina Ivana Nenadića, Stjepana SičajeGegana, Mirka Kapulice, Emila Storellija, Ivana Milasa i drugih te početak stvaranja širokobrijeških križarskih skupina na Čvrsnici nakon rastjerivanja Sičajinih skupina na Vranu.
- Druga faza (1946./1947.) obilježena je djelovanjem Hrvatske tajne organizacije. Ova organizacija specifična je jer nije djelovala samo s ciljem pomaganja postojećim križarskim skupinama, već je razvila svoje vojno krilo koje su činili oni pripadnici organizacije kojima je prijetila opasnost, zbog čega su se odmetnuli u „šumu“, čime je nastala križarska skupina Šurlin-Meter.
- Treća faza (druga polovica 1947.) obuhvaća nastavak djelovanja preživjelih imotskih križara, koji su nastavili djelovati na imotskom terenu i u Biokovu, raštrkani u manje grupe, primjerice Dinko Pavlinović. U Hercegovini su trajali pokušaji obnove križarskog zdruga pod zapovjedništvom BenkaPenavića, što je dovelo do boljeg povezivanja jatačke mreže u Hercegovini s preživjelim jatacima u Imotskoj krajini.
Uhićenjima i ubojstvima pripadnika križarske organizacije u Hercegovini i Imotskoj krajini te likvidacijama preživjelih imotskih križara tijekom 1948. godine uglavnom je okončan masovniji protukomunistički otpor na navedenom prostoru. Ukupan broj poginulih Hrvata u protukomunističkom otporu i nakon 80 godina ostaje nepoznat!
Hrvatska udruga Benedikt
