Osma obljetnica smrti fra Josipa Marcelića na Sukoišanu
Vrijeme i godine prolaze, a živo sjećanje na iznimnog čovjeka, autentičnog Kristova svećenika, franjevca, trećoredca i glagoljaša traje. Osma je obljetnica smrti fra Josipa Marcelića, a da je nezaboravan u sjećanju i srcu Splićana i šire potvrđuje 20. siječnja prepuna crkva Svete Obitelji na Sukoišanu, u čijem je samostanu proveo najveći dio života, šireći radosnu vijest Kristova Evanđelja. Ostavio nam je divne znakove i znamenja čovjeka i dobrog pastira koji se nikada nije umarao u darivanju ljudima. Baš naprotiv, čovjek u potrebi značio mu je Božji dar kojemu se davao do kraja.
Svetu je misu predvodio fra Branko Lovrić, provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša, u zajedništvu sa župnikom i gvardijanom fra Petrom Grubišićem, duhovnikom Hrvatske udruge Benedikt don Mladenom Parlovom i okupljenim svećenicima.
„Svjedočim da je fra Josip bio izniman čovjek, čudesan svećenik i fratar. U njegovu se životu i radu vidjela snaga Crkve koja liječi, ozdravlja i zle duhove izgoni. Crkva je postala hodočasničko mjesto utjehe i ohrabrenja za mnoge, po milosti Kristovoj koja je djelovala preko njega kao Božjeg pomazanika. Bio je vrstan teolog s bogatom ostavštinom napisanih knjiga. Dovodio je poznate karizmatike po kojima se događala Božja milost, organizirao hodočašća u brojna marijanska svetišta.“
Mnogo vrijednog pamćenja uputio nam je fra Lovrić u sadržanoj i dugoj homiliji te zaključio, uvjeren da je fra Josip doživio milost ulaska i sudjelovanja u radosti Gospodara svoga kao vjerni i dobri sluga.
Nakon misnoga slavlja uslijedio je program Svjedočanstva za okruglim stolom u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, u godini njezine 15. obljetnice rada i djelovanja, a čiji je utemeljitelj i duhovnik bio fra Josip Marcelić. Sudionici programa, koji su svjedočili o životu i radu ovog neumornog glasnika Božje ljubavi, bili su njegovi dugogodišnji poznavatelji, suradnici i prijatelji. Program je vodio Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.
„Moje poznanstvo i suradnja s ocem Josipom započeli su 1980. godine i nisu prestali do danas, jer mu se molim svaki dan. Proputovali smo radeći puno, organizirali brojne seminare, duhovne obnove i katoličke karizmatske susrete s velikim brojem sudionika, na kojima sam svjedočila Božjim milostima. Njegovo je srce bilo ispunjeno Kristom i sve je radio na slavu Božju. Bio je živa Očeva riječ, Kristov pomazanik…“ Bilo je to vrlo temperamentno svjedočenje doživljenog, nepokolebljivo sigurne i uvjerene časne sestre Dominike Grgat u to da je fra Josip među odabranim Božjim ugodnicima i naš moćni zagovornik kod Gospodina. Stoga nam poručuje da mu se molimo.
Don Mladen Parlov, želeći nam svojim svjedočenjem približiti bogatstvo osobe oca Josipa, povezuje tri njegova temeljna oslonca u životu, radu i djelovanju. „Riječ otajstvo bila je najčešća riječ u fra Josipovu izričaju i djelovanju. Otajstvo u biblijskoj teologiji znači Očev naum spasenja koji ima svoje žarište u Euharistiji. Fra Josip doživio je Boga u njegovoj beskrajnoj dobroti i potpuno mu se predao; uvijek je zaneseno slavio Euharistiju. To je fra Josipova karizma, njegovo poslanje od Boga koje je želio podijeliti i darovati drugima. Svaki je čovjek za njega bio Božji dar, osobito čovjek u poteškoćama. Ljudi su mu dolazili i vjerovali mu jer su osjećali njegovo srce ispunjeno Kristom.
Drugi čvrsti oslonac bila mu je Marija, koju je ljubio s velikim pouzdanjem, vjerom i ufanjem. Pisao je knjige o Blaženoj Djevici Mariji i uvijek upućivao na molitvu Mariji. Treći oslonac bila je ljubav prema Domovini, koju je silno volio te želio sačuvati Hrvatsku, njezino ime, ljepotu, kulturu i baštinu u srcima ljudi. To je bila iskra osnivanja Hrvatske udruge Benedikt. Pater Josip bio je naš blagoslov.“ Tako je svoje svjedočenje zaključio don Mladen Parlov.
Petar Jurčević zanimljivo je posložio život i djelo oca Josipa kroz četiri odnosa: prema Bogu, Isusu, Duhu Svetomu i Blaženoj Djevici Mariji. „Svi su ovi odnosi usmjereni na jedan cilj – služenje čovjeku. Bio je moj duhovnik i divan prijatelj, ispunjen predanošću i poniznošću. Više je slušao, manje govorio, ali vas je uvijek čuo. U svojim katehezama bio je slikovit, ponekad nerazumljiv, ali vrlo duhovit i znao nas je nasmijati.“
Svjedočenje je zaključio simpatičnim anegdotama i duhovitim doživljajima iz fra Josipova života, koji su nas srčano nasmijali.
Oče Josipe, ostanite trajno naša podrška, pomoć i zagovor kod Gospodina, vremenu ususret!
Hrvatska udruga Benedikt / Margita Vučetić
