U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt i Muzeja Domovinskog rata u Splitu, u ponedjeljak, 26. siječnja 2026. u velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu održana je projekcija dokumentarnog filma „Konjic: 365 dana“. Koliko je snažan interes javnosti bio za ovu temu potvrđuje činjenica da se u prepunoj dvorani tražila stolica više. Film je prethodno imao četiri promocije u Zagrebu, kao i premijeru u Bosni i Hercegovini – u dvorani Hrvatskog doma Herceg Stjepana Kosače u Mostaru, gdje je također naišao na snažan odjek publike.
Nastao u produkciji udruge Nanovo rođeni, film donosi autentična i potresna svjedočanstva o stradanju Hrvata u općini Konjic tijekom Domovinskog rata. Poseban naglasak stavljen je na herojsku obranu sela Zaslivlje, Zabrđe i Turija, koja su punih godinu dana bila u potpunom okruženju. Uz priče branitelja i civila, film obuhvaća i svjedočanstva zatočenika u logorima, kao i poruke oprosta, pomirenja i nade, osobito kroz iskustva povratnika.
Film je dio šireg projekta Digitalni žrtvoslov hrvatskog naroda u BiH, čiji je cilj očuvati trajni spomen na mučenike i heroje hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini te izgraditi kulturu sjećanja utemeljenu na istini. Kroz svjedočanstva preživjelih, mještana, branitelja i svećenika film daje glas onima koji su događaje izravno proživjeli, izgubili najmilije i odlučili svoje iskustvo prenijeti budućim naraštajima.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na području općine Konjic živjelo je 11.513 Hrvata (26,23 %), dok ih je prema popisu iz 2013. ostalo 1.553, što znači da je broj Hrvata smanjen za gotovo 90 %, uz teške i dugoročne demografske posljedice ratnih zbivanja.
Zaključno, producenti filma saželi su smisao cijelog projekta u jednoj poruci: „Jako malo toga je zabilježeno i jako malo toga se zna. Ovi filmovi nisu poziv na osvetu, nego na oprost. Upravo oni koji su osobno pretrpjeli brojna zla pred kamerama su pozvali na molitvu i praštanje.“
U širem historiografskom i društvenom kontekstu film se dotiče i pitanja percepcije rata u Bosni i Hercegovini u javnom prostoru. U hrvatskim medijima često su prevladavale informacije o žrtvama jednog naroda, čime se politika vodstva hrvatskog naroda nastojala prikazati kao isključivo zločinačka. Važno je istaknuti da je Republika Hrvatska tijekom rata zbrinula 500.000 izbjeglica iz BiH, od čega je, prema službenim podacima državnih tijela i UNHCR-a, više od polovice činilo bošnjačko (muslimansko) stanovništvo. Vojni dokumenti Armije RBiH potvrđuju da je napala HVO nakon što se naoružala, dobrim dijelom preko teritorija i područja pod nadzorom HVO-a. Sukobi su započinjali u središnjoj Bosni i sjevernoj Hercegovini, na prostorima s mješovitim muslimansko-hrvatskim stanovništvom, i u pravilu ondje gdje je Armija RBiH bila vojno nadmoćnija, a potom su se iz središnje Bosne, preko Konjica, proširili prema Hercegovini (operacija Neretva ’93). Premda je međunarodna javnost upoznata sa zločinima počinjenima nad muslimanskim civilima, u velikoj su mjeri zanemareni zločini i etničko čišćenje nad Hrvatima koje je počinila Armija RBiH u Dusini, Gustom Grabu, Busovači, Vitezu, Križančevu Selu, Buhinim Kućama, Uzdolu, Jablanici, Doljanima, Stipića Livadama, Grabovici, Bugojnu, Kaknju, Varešu, Travniku, Miletićima, Maljinama-Bikošima, Konjicu, Trusini, Klisu, Bušćaku, Orlištu i drugim mjestima.
Zajednica Nanovo rođeni najavljuje nastavak projekta „Digitalni žrtvoslov hrvatskog naroda u BiH“, kojim će se nastaviti dokumentirati stradanja i sudbina hrvatskoga naroda za generacije koje dolaze.
Foto: Nanovo rođeni
