Molitva – Ponedjeljak, 30. listopada
Božja prisutnost
Podsjećam se da me, dok sjedim ovdje i sada,
Bog blagonaklono i s ljubavlju promatra
dajući mi da postojim.
Na trenutak ću se zaustaviti i o ovome razmisliti.
Sloboda
Bog me tada poučavao
kao što učitelj poučava učenika. (sv. Ignacije)
Podsjetit ću se da ima još mnogo stvari kojima me Bog treba poučiti,
i molit ću za milost da ih uočim
i dopustim mu da me po njima mijenja.
Svjesnost
Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?
Riječ Gospodnja
Lk 13,10-17
Jedne je subote Isus naučavao u nekoj sinagogi. Kad, eto, žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: “Ženo, oslobođena si svoje bolesti!” I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga. Nadstojnik sinagoge – ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio – govoraše mnoštvu: “Šest je dana u koje treba raditi! U te, dakle, dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotnji!”
Odgovori mu Isus: “Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? Nije li, dakle, i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotnji?” Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Milosrđe i milost su za Isusa najjači adut za sve. To je i nama izazov! Zamislit ću kako sam nazočan u sinagogi i promatram svoju spontanu reakciju tijekom rasprave između Isusa i nadstojnika sinagoge. Molit ću za srce kakvo je Isusovo, uvijek milosrdno, spremno braniti siromašne i one koji trpe.
Pitam se kako religija tako lako postane izvor tvrdoće srca, a ne izvor milosrđa poput Kristova. Molit ću za svjetlo – da budem svjestan svih svojih predrasuda i racionaliziranja kojima ih opravdavam.
Razgovor
Isuse, za svoga si boravka na zemlji uvijek s radošću primao malu djecu.
Pouči me da imam djetinje povjerenje u tebe.
Da živim sa sviješću da me ti nikada nećeš napustiti.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
