Višnja Starešina: Hrvatska vojska u Vukovaru na užas hibridnih ratnika
Centar za mirovne studije (CMS) je u svome predviđanju bio iznimno zabrinut za Hrvatsku u ovoj godini. Osobito ih je brinula vladina najava usvajanja Strategije nacionalne sigurnosti i donošenja Zakona o domovinskoj sigurnosti. Strahovali su od trenda sve veće militarizacije. I njihova su se strahovanja, srećom, pokazala točnim.
Zajedničkim nastojanjima predsjednice države, predsjednika Vlade, ministra obrane i drugih institucija koje se bave pitanjima sigurnosti, sustav hrvatske nacionalne sigurnosti u ovoj je godini doživio drastične promjene. Nisu samo napravljeni i usvojeni temeljni dokumenti: Strategija nacionalne sigurnosti, a prošli tjedan i Zakon o sustavu domovinske sigurnosti, koji su preduvjet izgradnje integriranog sustava, koji može odgovoriti suvremenim sigurnosnim izazovima. Započeta je i zbiljska tehnološka integracija HV-a u sustave zapadnih vojski, koja će kulminirati odlukom o kupnji novih borbenih zrakoplova.
Manipulatori i isključivci
No ostvareno je i ono nešto više od napisanog u dokumentima: promijenjeno je stanje duha hrvatske vojske, koja opet počinje sličiti onoj vojsci iz sredine devedesetih godina, kada je oslobodila zemlju i bila oslonac nacionalne samosvijesti. A to se dogodilo ponajviše zahvaljujući ministru obrane Damiru Krstičeviću i njegovoj karizmi ratnog zapovjednika.
No što je to uopće CMS i zašto ga uopće stavljam uz bok vrhu hrvatske države i hrvatske izvršne vlasti? CMS je tek jedna od međusobno isprepletenih udruga civilnog društva (zajedno s Documentom, Gongom, Odborom za ljudska prava, SAB-om…) kojima je neprijateljsko i opasno sve što čini temelj i jača sigurnost hrvatske države, baš kao i sve tradicionalne vrijednosti hrvatskog društva.
Osobito su predani politici otvorenih vrata prema svim migrantima, otkrivanju fašista u svim sferama društva, proizvodnji argumenata i dokaza za kriminalizaciju Domovinskog rata, prikrivanju i žmirenju na zločine JNA i njezine protuobavještajne službe, kolokvijalno KOS-a i politici obnove jugoslavenskog „regiona“. Pa ni u tome ne bi bilo ničeg spornog, da tu svoju manjinsku različitost ne nastoje agresivno nametnuti većini: manipuliranim dokazima i isključivošću. I da te njihove aktivnosti nisu usmjerene ka slabljenju nacionalne sigurnosti.
Sporno je kada u hrvatskoj javnosti, u mainstream medijima, glas CMS-a i Gordana Bosanca, u promociji hibridnih destabilizacijskih kampanja, nadjačaju glas MORH-a i ministra Damira Krstičevića. Dogodilo se to i nedavno, nakon što je MORH poslao pozive vojnim pričuvnicima. Da vjerujete medijima, mogli ste steći dojam da kolone vojno sposobnih Hrvata čekaju u redu za bijeg iz države, prestrašeni jednim pozivom na eventualnu vojnu vježbu. A CMS i Gordan Bosanac ih spašavaju poučavajući ih kako koristiti pravo na priziv savjesti.
Činjenice su sljedeće: od 18.000 poslanih poziva zabilježena su samo 52 poziva na priziv savjesti. I to unatoč tome što CMS i Gordan Bosanac još od proljeća ove godine vode aktivnu kampanju kojom pozivaju vojne obveznike – da ulože priziv savjesti. Takve manipulativne kampanje ataka na državnu sigurnost danas se popularno nazivaju i hibridnim ratovanjem. I da netko uistinu prouči kontinuitet sličnih kampanja u Hrvatskoj, od tzv. Antiratne kampanje koju je ujesen 1991. godine u Hrvatskoj vodila Bosančeva iskusnija kolegica Vesna Teršelič do danas – mogao bi poučavati države EU-a o metodama specijalnog i hibridnog rata. I zamoliti ih da nam više ne pomažu financirajući i podržavajući te hibridne i specijalne ratnike.
Strateški zaokret na Zapad
Ovaj će mjesec biti i mjesec velikih izazova za naše hibridne i specijalne ratnike. Prvi, simbolički vrlo važan, dogodit će se već sljedeći tjedan. Ministar Krstičević dovodi Hrvatsku vojsku u Vukovar. Da uistinu bude ondje, a ne samo da statira na političkim eventima. Za početak bit će to tek stotinjak inženjeraca Gardijske oklopno-motorizirane brigade HV-a.
Posljednja vojska koja je prije toga bila u Vukovaru, bila je Prva gardijska motorizirana brigada JNA, koja ga je u studenom 1991. sravnila sa zemljom, čija je inženjerija 20. studenoga kopala masovne grobnice, u koje su njezini „bezbednjaci“ poslali ranjenike i ratne zatočenike iz Vukovarske bolnice. Naši skrbnici nad ratnim zločinima i ljudskim pravima nikada nisu njima adresirali odgovornost. No predosjećam da će biti uznemireni „novom militarizacijom“ Vukovara.
Krajem mjeseca, izborom borbenih zrakoplova, trebao bi se dogoditi strateški zaokret uvezivanja HV-a u zapadni, proamerički, vojni kompleks. Vjerojatno će posljednja dvojba biti: izraelski ili američki avioni. Centri za ljudska prava i hibridno ratovanje, već su plasirali izračune koliko bi se kompjutora za škole moglo kupiti za taj novac, koliko igračaka za vrtiće…
Istinska priča je upravo obrnuta: razlika između tehničke opremljenosti škola Istoka i Zapada, prati onu tehnološku razliku između ruskog MIG-a i američkog F-16. A u drastičnijem slučaju, između starog jugoslavensko-rumunjskog „Orla“,kojeg sad navodno obnavljaju naši susjedi u Srbiji i američkog F-16. I kad je bio mlađi, taj „Orao“ baš nije letio. Na teritorijima starog „Orla“ škole i danas više počivaju na spužvi i kredi nego na kompjutoru. Ali se zato diplome mogu kupiti.
1 comment
Pa naravno,svim tim hibridnim dušebrižnicima je muka od Za dom spremni,jer ne smeta njima pozdrav kao takav već što on znači, da Hrvati više nikada neće biti nespremni kao 1991 godine i zato im se od tog pozdrava diže kosa na glavi,i naravno i od toga da smo vojnički u svim pogledima spremni.