S Filozofskih fakulteta u Hrvatskoj izlaze nam svake godine generacije indoktriniranih Markovina, Jakovina, Goldsteina, Klasića koje šire ‘njihovu istinu’ o Domovinskom ratu i epopeji NOB-a.

Moram biti iskren i priznati da mi Nino Raspudić, kolumnist Večernjaka, polako ‘ide na živce’. Ja bih kao trebao sa svojim legendarnim hrvatskim jalom prihvatiti kao normalnu činjenicu to da je on mlađi, viši, poznatiji i što je najgore – talentiraniji od mene. Uostalom, tko u ovoj čudnoj zemlji još drži do činjenica. Raspudićeva kolumna izlazi u petak, a ja svoju pišem u subotu. Tako si ja lijepo pripremim što ću pisati u subotu, a nesretni Nino moju udarnu temu objavi dan ranije. ‘Moju temu’ o ‘demokršćanskoj’ koaliciji HDZ-a i Rade Borić u Gradskoj skupštini. K’o da je u mene opalio metak. Kako ne spadam tzv. ‘progresivne katolike’ koji su trenutno u modi, jedina mi je nada da Večernjak možda po drugi put uvali Nini Pakrački dekret. Što bi moju jalnu i osjetljivu hrvatsku dušu učinilo sretnom. Naravno, ja bih prvi u svojoj kolumni sa smiješkom na usnama osudio taj Večernjakov barbarizam.

No, dobro. Teška su vremena. Čak je i Ivica Todorić odselio na zapad… Utjehu pronalazim u misli punoj blagosti i dobrote, a koja otprilike glasi: krepat ću jednom ja, ali krepat će i Nino. Uglavnom, da ne padnem bez ispaljenog metka, iskoristit ću Raspudićeve reliquiae reliquiarum, to jest ostatke ostataka.

U zagrebačkoj Gradskoj skupštini na redu je bio prijedlog Programa rada Povjerenstva za ravnopravnost spolova. Inače sadržajem dobar Prijedlog, ali prepun rodne terminologije kao najave usvajanja Istanbulske konvencije. Tu smo Konvenciju potpisali, ali još ju nismo ratificirali. Međutim, već je ‘pročitana’ od svih onih koji još uvijek misle svojom glavom. Podsjeća na lubenicu. Izvana je zelena, a iznutra crvena. Njome se štite žene od obiteljskog i drugog nasilja, ali se njome i po prvi put definira i pojam roda te se rodna terminologija uvodi u brojne članke Konvencije.

Kad se bolje pogleda, očito njezin prvi cilj nije zaštita žena od nasilja, već uvođenje rodne jednakosti kao npr.: ‘roditelj’1 i ‘roditelj’2, ali i cijele rodne ideologije koja se agresivno bori da zamijeni spolnu ravnopravnost. Kako malo tko istinski razumije o čemu je ovdje riječ, zagovornici rodne jednakosti nastoje ušutkati svoje kritičare tvrdeći kako se tu samo radi o razbijanju muško-ženskih stereotipa (što će pozdraviti svatko pametan), ali u suštini tu je riječ o negiranju bioloških različitosti između muškaraca i žena, pa i o koječem drugom. Društvo je podijeljeno, neki su za, a neki protiv, čak i katolici. Tzv. ‘progresivni’ katolici su naravno za prihvaćanje svake pomodne novotarije i ne vide u rodnoj ideologiji ništa spornoga. Onim (za)ostalim katolicima koji se protive takvoj znanstvenoj ne potvrđenoj teoriji, dođe da sve pošalju u rodno mjesto. Predviđa se, piše Nino pun zlobe, i ‘promicanje rodno osviještenog obrazovanja u osnovnim i srednjim školama’, a ja dodajem i ‘rodno osviještenog proračuna’! Kako sklepati većinu u Gradskoj skupštini za modernog Prometeja iliti Frankensteina? Skupiše skupa glave članovi ‘vrlog novog svijeta’ uvaženi HDZ-ovci na čelu s dr. Prgometom i ‘tvrdi demokršćani’ tipa Rade Borić i Mate Kapovića. Kad se to vidi, čovjeku od sreće i tronutosti kane suza niz oko. Šteta što članovi Gradske skupštine nisu i Fred Matić, Nenad Stazić, Dragec Pilsel, Branimir Pofuk, Ante Tomić, Igor Mandić, Jelena Lovrić… koja bi tek to bila progresivna i monolitna većina. Tako su vjetar u leđa iznenada dobili ‘progresivni katolici’, sada udruženi s ‘progresivnim demokršćanima’ HDZ-a. I još neka mi netko opet započne cviliti o tome kako su Hrvateki podijeljeni. Opet imamo jedinstvo partije i naroda. Kao u stara dobra vremena. HDZ-ovi zastupnici naroda su ‘spontano’ reagirali na znak s visokog mjesta i podigli jedinstveno ručice za rodnu terminologiju. Iz redova ‘progresivnih katolika’ čulo se u času trijumfa da Zlatko i Bruna ‘prosto nisu mogli da veruju…’ I sad zamislite ploveće kazalište u Hrvatskom saboru kad dođe do ratifikacije “Istanbulske konvencije“, kada se napokon nađu ogoljeni pod svjetlima reflektora, rođaci 1 i rođaci 2. Glasnović, Culej, Hasanbegović, Bruna nasuprot ujedinjenim hrvatskim demokršćanima na čelu s Bačićem, Reinerom, Bernardićem, Stazićem i Sabinom Glasović itd.

Kažu zobnici: i poštenog čovjeka možete potplatiti. Samo morate naći načina da ga pošteno platite.

Još par riječi o ‘progresivnim katolicima’. Pobunu ‘progresivnih katolika’ u tri dana podržalo je navodno gotovo tri tisuće istomišljenika. Stvarno impresivna brojka. Govor srpskog zastupnika u beogradskoj skupštini kojom je ismijao LGBT zajednicu u Srbiji u dva dana je na društvenim mrežama vidjelo milijun i 750 tisuća ljudi. Zaklada Vigilare koja se našla na udaru ‘progresivnih’ katolika nedavno je predala Hrvatskom saboru peticiju potpisanu od 168.000 tisuća (za)ostalih katolika u kojoj potpisnici tvrde, između ostalog, da život nastaje trenutkom začeća, a ne trenutkom poroda, kako to misli ginekolog Dubravko Lepušić. Udarna mjesta kod ‘progresivnih’ katolika zauzimaju dvije članice SDP-a, stranke duboko prožete katoličanstvom. U skladu s katoličkim moralom Biljana Gaća je za dva dana, kad je mijenjala Freda Matića zvanog punjena ptica u saborskim klupama, naplatila 145.000 ustašoidnih kuna. Pozvala se na ‘progresivni’ propis da šest mjeseci prima punu plaću, a šest mjeseci pola plaće. Biljana je sigurno čula za mudrost koju je izrekao američki političar Harimman kad je rekao da su u politici važne samo dvije stvari. “Prva je novac, a druge se ne mogu sjetiti.“

Među ‘progresivnim’ katolicima ima i protestanata, pravoslavaca, hindusa, muslimana… Recimo, Lana Bobić ne želi da u njeno ime govori biskup Košić. Neka ne brine. U njeno ime taj biskup sigurno neće govoriti i zbog toga ne mora pisati peticiju. U njeno ime oglasio se patrijarh Irinej, i to nedavno na beogradskom sajmu knjiga. Naravno, na listi onih protiv kojih su ‘progresivni katolici’ je i udruga U ime obitelji koja je organizirala referendum koji je podržalo više od 70 % građana Lijepe Naše. Ali to za našu Lanu Bobić predstavlja lanjski snijeg. Za Jutarnji nije osobita vijest kad 168 000 tisuća ljudi nešto potpiše, ali je vijest kad 2910 ‘vjernika’ osvane sa svojom ‘masovkom’ koja zaudara na post komunistički lov na vještice. Sve u svemu, hrvatska ljevičarska falanga još malo pa će dotaknuti dno. Izgubljeni u vremenu i prostoru podsjećaju na Einsteinovu mudrost: “Beskonačni su samo svemir i ljudska glupost… S tim da za svemir još nije sigurno.“

Erich Fromm je napisao: ”Moderan čovjek živi u obmani da zna što želi dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi“. Recimo ono što od njega žele hrvatski ljevičarski mediji…

Policija radi, kak’ bi rekli Zagorci, k’o singerica. Sjećate li se milijunske pljačke usred bijela dana u Zagrebu? Policija je u rekordnom roku riješila slučaj. Negdje na obali miniran je bankomat. Za dva dana već je miner u apsani. Ivanka Toma nas blago podučava da je ‘kažnjavanje fašizacije političko pitanje’. Rezolucija vijeća Europe o osudi svih totalitarnih režima je pitanje ukusa. Ako prijedlog IDS-ikada prođe policija će hvatati fašiste, ustaše, naciste, nacionaliste sve u šesnaest. Komuniste, udbaše i četnike neće hvatati jer bi, ne daj Bože, na taj način bili izjednačeni komunizam i fašizam te tako obezvrijedili antifašizam. Onda se meni laiku nameće jedno pitanje: tko nas je ono napao i razarao četiri godine? Nacisti, fašisti, ustaše ili možda armijski i velikosrpski antifašisti? U krvavoj reprizi iz 1945.g. Dirnemo li njih uvrijedit’ ćemo antifašiste kao što su Stipe Mesić, Josip Manolić, Dragec Pilsel itd., koji bi rafalno pucali po desničarima. Kao i Ante Tomić koji bi si zapucao na stadionu u Maksimiru. Voli čovjek fudbal pa da spoji ugodno s korisnim.

No policijska ‘singerica’ ima jedan drugi kontekst. Je li možda policija pronašla onog ‘ustašu’ iz Belgije koji je u inbox slao prijetnje smrću Maji Sever? Je li pronašla tipa koji je uz 60 uključenih kamera na Poljudu naslikao ‘ginisovsku svastiku’ kako nas u Italiji reklamira Dubravka Uglješić? Ima li policija barem površnih saznanja tko je bacio suzavac u Super-super klub duginih boja? Je li je policija zašarafila ustašoida koji je Saši Lekoviću ‘minirao’ šarafe na njegovom autu i da li su barem slavni Lekovićevi šarafi izdvojeni kao corpora u predmetu ‘Ubica sa šarafima’? Mala smo zemlja. Idealna za policijski nadzor. Zato policija i ima toliko uspjeha, osim kad je riječ o ljevičarski fingiranim slučajevima. Neću griješiti Bogu dušu i tvrditi da su gore navedeni misteriji fingirani. Možda na Poljudu nije bilo 60 kamera. Neki izvori tvrde da ih je bilo 58 ispravnih. Moguće je teoretski da je i pukao jedan Sašin šaraf. Ta četiri slučaja najvjerojatnije će riješiti policajci-roboti koji su već na vidiku. Ako i njima ne pregore žice kad se suoče s poznatom ljevičarskom maglom. Meni sve ove priče polako sliče na emisiju ‘Na rubu znanosti’…

Ministar policije mogao bi se prisjetiti Sokrata:“Hoc unum scio me nihil scire.“ To jedino znam, da ništa ne znam.

Torcida je na zadnjoj tekmi izvjesila vrlo progresivnu poruku: ”Iskorak je za pedere-Hajduk je za ratnike!“ Mo’š mislit’ kako je vlasnik Index-a senzualno doživio ovu ‘reustažizaciju’ sa sjevera Poljuda. Homići imaju problem s memorijom pamćenja. Naime, zaboravljaju da ih je Maršal u četiri godine ‘ponosa i slave’ tamanio kao muhe kad bi se otkrilo da drug ljubi svog druga iz neposredne blizine. No, zaboravili su mrtve, a Maršala i dalje obožavaju. Još se čeka skok na zadnje noge HHO-a, B.A.B. i svih pravobraniteljica, nevladinih udruga, Zagreb pridea, Dragana Markovine, Ante Tomića, RTL, Zlatka Galla, Maje Sever – sjevero zapad, Saše Lekovića, Branimira Pofuka, I.T-e, Šuldhofera, Anke Mrak, Ive Goldsteina, Mladenke Šarić, ‘progresivnih katolika’, gledatelja Žikine dinastije i ljubitelja rodne ideologije… Zato je dobro što je redakcija Jutarnjeg, kolebajući se sedam sekundi, odlučila dati dvije i pol strane nesuđenom akademiku Ivi Goldsteinu. Do srži dirnuta Mirjana Dugandžija postavlja pitanje više sebi nego Ivi, zašto nesretni Plenki nije došao na posljednji ispraćaj. Na to krucijalno pitanje nije odgovorila ni Mirjana sama sebi a ni ‘sinek’. Odgovorit ću ja. Pred par godina Slavko Goldstein je objavio knjigu koja je trebala predstavljati paradigmu ustašizacije RH . Zvala se ‘1942. godina koja se vraća’. Nije bila posebna hrabrost napisati tu knjigu, osobito što ima izdavača koji su spremni izdati i državu, a kamoli ne knjigu. Ono što je zanimljivo dogodilo se na prezentaciji knjige u Španjolskoj. U razgovoru s novinarima palo je pitanje da li on kao hrvatski pisac ima u ‘ustašiji’ nekih problema zbog naslova i sadržaja knjige? “Prije svega ja nisam hrvatski nego jugoslavenski pisac”, ljupko je odgovorio Slavek.

Kakva naša Vlada bila da bila, ali Andrej Plenković je premijer u hrvatskoj vladi. A vi ocijenite kad to Mirjana i Ivo već nisu, treba li hrvatski premijer dolaziti na sahranu ‘jugoslavenskom piscu’? Inače, Ivo Goldstein, vrativši se iz ‘grada svjetlosti’ u zemlju, odmah je primijetio da smo svi skupa u ‘regresiji’. To je valjda nešto suprotno od progresije. Progresija je Pariz, šofer, Titova bista, a regresija je Filozofski faks, katedra profesora povijesti itd. Tu je dr. Ivo treći potpuno u pravu. Ivo Sanader 1, Ivo Josipović 2 i Ivo Pariški trica. Naime, nakon poraza progresivaca nakon kobnog 5. kolovoza 1995.g. odmah je došlo do ‘pregrupisanja’. Varijanta B se sastojala u zauzimanju medijskog prostora pod jedan i inflitraciji na katedre povijesti na svim filozofskim faksovima u tek oslobođenoj zemlji. Pogledajte Filozofski u Zagrebu: Vesna Pusić, Ivo Goldstein, Tvrtko Jakovina (Šorošov poklonik i stipendist), Hrvoje Klasić, Mate Kapović zvani Ser.. na Bleiburg. U Splitu Dragan Markovina. U Rijeci Vjekoslav Perica. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu predaje osoba koja sama priznaje da je bila na visokoj poziciji u UDBI – bivši dekan Nenad Zakošek, član UJDIj-a i borac za Jugoslaviju. S tih fakulteta izlaze nam svake godine generacije indoktriniranih Markovina, Jakovina, Goldsteina, Klasića koje šire ‘njihovu istinu’ o Domovinskom ratu i epopeji NOB-a. Vrativši se iz ‘belog sveta’ dr. Ivo treći nas neuke Balkance očinski gladi po praznim glavama i strpljivo podučava: “Jedan od najvećih historičara XX stoljeća, Eric Howsbawmrekao je u jednom intervjuu sredinom devedesetih da se Hrvatska, kao mala nacija mora otvoriti prema svijetu jer neće preživjeti“. Pametan savjet. K’o što nisu preživjele Andora, Malta, San Marino, Vatikan, Monako, Lihtenštajn. Maršalovi otoci (tu srce zaigra i Mirjani i dr.Ivi 3), Tuvalu, Luxemburg itd. Pa onda velike države kao Slovenija, Crna Gora, Makedonija, Kosovo i da ne nabrajam dalje. Naime, to je stara komunističko-orjunaška pila naopako. Moramo se udružiti s moćnim državama jer inače nećemo preživjeti. Ljevičarka Dugandžija uvjerava ljevičara Ivu trećeg kako smo svi zajedno u banani. Što je uglavnom i točno, ali da se to kaže ne treba tri i pol strane Jutarnjeg.

Da ne zaostane za Jutarnjim, pobrinuo se i Večernji ‘odmrznuvši’ svoju elitnu članicu 6.ličke Mladenku Šarić. Ona se, nakon dugogodišnjeg razmišljanja, sjetila 10 razglednica koje uglavnom ne bi slala svojim prijateljima. I bolje je da je nastavila peći torte. U slastičarnici nema – ispeci pa reci. Mladenku muči ‘neobuzdani hrvatski kapitalizam’ koji baš i nije u uzročnoj vezi s depresijom koja vlada u Hrvatskoj. Neobuzdani kapitalizam divlja u SAD, Singapuru, Maleziji, Južnoj Koreji…ali zato Južno Koreanci ne bježe zbog depresije u Demokratsku Republiku Koreju. Slatka Mladenka uvjerava nas da biskup Vlado Košić ‘kroji povijest’. Preslatko! Previše ljevičarskog štauba. Opća kriptokomunistička histerija oko biskupa. Otvoreno i demokratski traži se da ga se ušutka. Ma što to značilo. Biskup ima svoj stav o NDH. Javno ga iznosi. Svoj stav o NDH imao je i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman koji je u Lisinskom prije 27 godina jasno i glasno rekao da je ta država, između ostalog, “bila i izraz želje hrvatskog naroda za svojom državom”. Kardinal Stepinac je na suđenju također glasno rekao “da je ta država bila plebiscitarno prihvaćena od hrvatskog naroda“. Znam da je Mladenki bliža ocjena te države iz usta Jakova Blaževića koji je bez položenog pravosudnog ispita odglumio javnog tužitelja kao što danas Mladenka glumi neovisnu novinarku. Na kraju se Mladenka zabrinuto pita: “Što mu je cilj? Istina i pomirenje sigurno nisu…“ Mislili na ‘istinu’ koju smo 45 godina učili od Jakova Blaževića i na 1.700.000 tisuća ubijenih u Jasenovcu. Pa mala revizija, ‘samo’ 700.000 tisuća te na kraju 80.000 po Muzeju holokausta u New Yorku. Ovih dana čitamo o ubijenim u Jasenovcu koji su umrli 2010. godine. To su te istine i ‘istine’. A pomirenje? Tu utopiju ne bi ‘popušio’ ni Franjo Tuđman da Buda Lončar nije onako majstorski sredio embargo na naoružanje. Embargo koji je jednako vrijedio kako za do zuba naoružanu ‘treću armiju u Evropi’ tako i za Tuđmanove Zenge naoružane lovačkim puškama i noževima. Košić, Batarelo i Culej… personalni odabir evidentnih negativaca naše povratnice Šarićke koji prvenstveno govori o njenom svjetonazoru, a manje o činjenicama…

Makrobije je rekao: “Cornix cornici oculos non effodit” ili vrana vrani očiju ne vadi.

I za kraj nešto malo iz dječjeg svijeta. Kod nas se muškarci mogu oženiti samo s jednom ženom. To se zove monotonija.

Ne razumijem zašto se mama toliko ljuti što smo razbili vazu. Ionako je bila stara i kineska, a ne naša.

Sve ribe nose jaja, a ruske čak i kavijar.

Ne znam koliko imam godina, to se stalno mijenja.

Jako sam se uplašio kad se mama razboljela. Pomislio sam da će nam tata kuhati.

Životno osiguranje je novac koji dobije onaj koji preživi smrtni slučaj.

Izvor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save