Očajnička propaganda protiv referenduma
Vlastodršci posebno drsko lažu kad je riječ o LGBT udrugama i njihovoj propagandi kojom već godinu dana bombardiraju hrvatsko stanovništvo stalno mu podvaljujući neistine
{jathumbnail off}Goebels, Hirschfeld, Dežulović… Hrvatski vlastodršci i njihovi medijski propagandisti su očito postali očajni, nakon raspisivanja referenduma o pitanju ustavne zaštite braka. Sada su odbacili i onu zadnju trunku obzira koji im je još bio ostao i sada koriste cijelii arsenal staljinističke kuhinje.
Zatucani desničari, talibani, fašisti, itd, itd…- Tako oni otvoreno “časte” ne samo članove inicijative “U ime obitelji”, već i svih onih 750.000 Hrvati koji su potpisali peticiju i sve one koji će na referendumu glasovati za.
Posebno drsko lažu kada je riječ o LGBT udrugama i njihovoj propagandi, kojom bombardiraju hrvatsko stanovništvo već godinu dana i stalno mu pokušavaju prodavati neistine. Tako agitpropovci iz Jutarnjega i ostalih tiskovina EPH, mjesecima tvrde da je gay brak navodno ljudsko pravo i stvaraju dojam kao da je Hrvatska jedina država u Europi i svijetu, koja nema gay brak i da su Hrvati jedini narod u Europi, koji sprječava to navodno civilizacijsko dostignuće. No činjenica je da velika većina država članica EU nemaju gay brak u svojim zakonima, iako su sve one daleko duže u EU nego Hrvatska, koja je tek 4 mjeseca članica EU.
Tako se u očajničku kampanju za diskreditaciju referenduma, prije nekoliko dana, uključio i jedna od glavnih njegovih perjanica, Boris Dežulović:
“Afere s ćirilicom, homoseksualcima ili ustašama konstruiraju tako političke elite, da bi sakrili “istinski problem“ ili vlastitu nesposobnost da ga riješe. Svi su oni isti, korumpirani lopovi, prevaranti i kurvini sinovi koji troše našu dragocjenu historiju na prava Srba i pedera, dok Hrvatska veličanstveno propada pod teretom divovskog duga, nezaposlenosti, bijede i siromaštva”.
Ovdje i u cijelom članku, sa nevještim sarkazmom, i očitom količinom ljutnje, što Hrvati ne misle kao on i njegove kolege, Dežulović, po već otrcanom šablonu feralovaca, još jednom nabija Hrvatima da su paranoični, ksenofobični, homofobični, zatucanci, koji eto vjeruju u navodne izmišljene teorije zavjere, da im vlast i elite nameću i konstruiraju sve te probleme, da bi odvratili pažnju od stvarnih problema i uništili Hrvatsku.
Dežulović se pravi blesav, jer elite doista nameću Hrvatima sve ovo i on kao i cijela EPH ekipa, upravo pripadaju tim elitama.
Dežulović manipulira činjenicama i laže, kao što je uobičajeno za novinare EPH da obmanjuju i lažu.
U očajanju nedostatka argumenata i nakon što su potrošili gotovo sve više puta ponavljanje laži, tako je sada Dežulović posegao za oprobanom metodom iz udbaškee kuhinje. Dakle, ajmo malo opet povezati Hrvate i protivnike gay braka sa nacizmom i fašizmom. Dežulović je otišao čak 84 godine unatrag da bi pokušao dovesti u vezu zatucane Hrvate protivnike gay braka sa tadašnjim njemačkim desničarima. I tu se “antifašist” Dežulović služi propagandnim metodama jednog Goebelsa. Tako je Dežulović iskopao jedan referendum u Njemačkoj 1929. godine koji nije imao nikakve veze sa gayevima. Pa je onda tu sve pomiješao i udrobio. Onda je sa tim referendumom povezao homoseksualce i članak 175 i onda je sve to doveo u vezu sa skorim hrvatskim referendumom o zaštiti braka. To je majstorija u kojoj Dežulović ujedinjuje sposobnosti Josefa Goebelsa i staljinističkog tužitelja Višinskog. Ali ipak je ova njegova “majstorija” na tankim nogama. Dežulović manipulira činjenicama i laže da je to naprosto nevjerojatno.
Manipulacija “Referendumom protiv porobljavana njemačkog naroda”
Takozvani “Referendum protiv porobljivana njemačkog naroda”, bio je referendum koji je pokrenut protiv takozvanog Youngovog plana, po kojem je bilo predviđeno da Njemačka Francuskoj i V. Britaniji, zbog prvog svjetskog rata, plaća ratne reparacije sa kamatama, čak do 1988. godine i nije imao nikakve veze sa gayevima. Ali Dežulović to u poznatoj maniri EPH agitpropovca, ipak dovodi u vezu. I tvrdi da su se te iste godine njemački socijaldemokarti borili za ukidanje članka 175 njemačkog kaznenog zakona, po kojem su homoseksualnost, odnosno homoseksualne radnje bile kažnjive, i onda to dovodi u vezu sa ovim referendumom 1929. godine koji absolutno nije imao nikakve veze sa gayevima. I tako Dežulović sugerira čitatelju; navodno su zadrti njemački desničari spriječili legalizaciju homoseksualnosti. I ovdje Dežulović podlo sugerira, kao što to on i njegivi pajdaši iz EPH već mjescima rade, kao da na hrvatskom referendumu o zaštiti braka, netko želi zabraniti homoseksualnost. Koja nije zabranjena niti u Hrvatskoj, niti i u jednoj drugoj europskoj državi.
1929. su homoseksualne radnje bila kažnjive u svakoj državi Europe i svijeta, ne samo u Njemačkoj. I u SAD, i u V. Britaniji i u Francuskoj, itd. I u svakoj državi je homoseksualnost u to vrijeme bila prezirana i smatrana bolešću. Niti socijaldemokarti, niti itko drugi od tadašnjih političara i stranka, nisu se borili za ukidanje članka 175, ne samo 1929., već, niti nakon 2. svjetskog rata, kada je došla demokracija. Tek kasnih šezdestih i ranih sedamdesetih godina u jeku takozvane seksualne revolucije, započela je borba homoseksualnih skupina da homoseksualnost ne bude više kažnjiva. I to u SAD i u Njemačkoj i drugim zapadnim državama.
Homoseksualnost je još sedamdesetih godina, i cijelih osamdesetijh godina, i u zapadnim državama, bila na papiru zakonski kažnjiva. A u medicini, odnosno psihijatriji u svim državama je smatrana bolešću. Tek u sedamdesetim godinama je homoseksualnost u SAD i pojedinim zapadnim državama prestala biti smatrana bolešću i poremećajem i skinuta je sa liste psihičkih bolesti. A tek u osamdesetim godinama je u liberalnim zapadnim državama su počeli biti ukidani zakonski članci o kažnjivosti homoseksualnioh radnji, a paragraf 175 ukinut a u Njemačkoj konačno i službeno tek 1994. godine. Dakle, vidi se koliko je vremena trajalo dok je službeno ukinut clanak 175. A Dežulovic priča izmišljotine, da je netko 1929. godine u Njemačkoj mogao i htio navodno ukinuti članak 175.
Homoseksualnost je bila jos kažnjivija, u komunističkim državama
Homoseksualnost je bila kažnjiva, odnosno jos kažnjivija, u komunističkim državama, gdje su postojali također kazneni članci za to, odnosno još gori i strožiji zakoni. Tako i u Dežulovićevoj dragoj državi Jugoslaviji, tako i u SSSR-u, tako i na Castrovoj Kubi. Ali neće Dežulović spomenuti to, da je homoseksualnost bila kažnjiva i u komunizmu, odnosno da se u komunizmu strožije kažnjavalo gayeve,, već Dežulović namjerno konstruira vezu sa nacionalsocijalističkom Njemačkom.
Međutim kada Dežulović već poteže članak 175, mora se onda spomenutu i članak 174 njemačkog kaznenog zakona. Naime taj članak 174 je zakonski zabranjivao i još uvijek zabranjuje seksualne odnose između odraslih i maloljetnika, odnosno djece. Zašto se treba i to spomenuti?
Jer je neugodna činjenica, koja je naročito izišla na vidjelo zadnjih mjeseci u njemačkoj javnosti u mnogim izvještajima u medijima o pedofilnoj prošlosti stranke Zelenih, činjenica koja u svim tim izvještajima toliko bode u oči, i činjenica koju gay udruge guraju pod tepih, – a to je činjenica da su se mnoge gay udruge sedamdesetih i osamdesetih godina, borile, ne samo za ukidanje članka 175, već i članka 174.
U svoju udrobljenu propagandističku kašu, Dežulović je ubacio i Magnusa Hirschfelda, kojega gay pokret danas slavi kao jednog gurua i osloboditelja.
Hirschfeld je bio vrlo kontroverzna osoba. Ali gay pokret po običaju, gura pod tepih, sve kontroverze i sporne stvari koje se vežu za Hirscheflda.
Dežulovićev favorit Hirschfeld – član tadašnjega “Društva za rasnu higijenu”
Hirschfeld je bio liječnik i jedan od pionira kvazi-znanosti seksologije, dvadestih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj. Hirscheld je bio jedan od prvih, koji se u to vrijeme zalagao da homoseksualnost ne bude više smatrana bolešću. Međutim, Hirschfeld je istovremeno, dokazano, bio vatreni zastupnik ideja eugenike i rasne higijene. Zapravo je seksologija tada i nastala kao jedan ogranak eugenike i rasne higijene. Hirschfeld je dugo godina bio član tadašnjega “Društva za rasnu higijenu”. Pristalice antihumanih ideja eugenike i rasne higijene smatrale su da postoje “vrijedni” i “bezvrijedni” životi. Dakle, ljudi koji zavrijeđuju da žive i oni koji ne zavrijeđuju da žive i da se razmnožavaju. I po toj ideologiji, trebalo bi održavati plansko razmnožavanje i da se svi “bezvrijedni životi” odstrane iz zdravog narodnog tkiva. Ove ideje eugenike i rasne higijene, preuzeli su kasnije upravo nacisti i sprovodilu ih u praksi. Procjenjuje se da su, sprovođenjem ideja rasne higijene, nacisti, odnosno nacionalsocijalisti (da, oni su sebe zvali socijalistima, što se uvijek zaboravlja), za vrijeme Hitlerove vladavine, eutanazijom dali ubiti preko 200.000 ljudi u Njemačkoj, ljudi koji su smatrani “bezvrijednima”.
Hirscheld je propagiranjem slobode homoseksualnosti u to vrijeme izazvao otpor mnogih. Međutim, istovremeno se on dobro poznavao sa mnogim nacistima, koji su bili njegovi pacijenti i dolazili u njegovu praksu.
Nacisti koji su kasnih dvadesetih godina dolazili Hirschefdu u njegovu liječničku praksu u Njemačkoj, bili su većinom gayevi.
Nazzi gayevi
Poznata je činjenica da je Ernst Röhm, osnivač i vođa, Sturmabteilung (skraćeno SA), zloglasne paravojne trupe iz Hitlerove Nacionalsocijalističke stranke (NSDAP), bio otvoreni gay i godinama je otvoreno pokazivao svoju seksulnu orjentaciju i to su znali svi. I nije bio jedini. U trupama SA bilo je još puno gayeva, privučenih Röhmom, kultom muškosti i strogom vojnom disciplinom ovih trupa. Tada se znalo, ali toleriralo, da je i vođa nacističke organizacije, takozvane “Mladeži njemačkog rajha”, Baldur von Schirach bio potajno gay i imao potajni odnos sa poznatim članom Hitlerove mladeži (Hitlerjugend), Jürgenom Ohlsenom.
SA je dvadesetih i ranih tridestih godina okrutnim terorom sijao strah i trepet svim protivnicima nacionalsocijalističke stranke i pripadnici SA su također bili okrutni u šikaniranju židova. SA je terorom i zastrašivanjem prokrčio put dolasku nacionalsocijalista na vlast. Sve su to povijesne činjenice, koje se mogu pronaći u njemačkim, britanskim i drugim povijesnim knjigama ili u vrlo opširnim njemačkim i britanskim vikipedijama. 1934. je Hitler, nakon što je preuzeo vlast, zbog straha da bi nacionalsocijalistima moglo štetiti što se u stanovnistvu zna da je Röhm otvoreni gay, dao ukloniti Röhma i SA je stavljena pod komandu SS-a. Poznata je činjenica i da je Rudolf Hess, jedan od najvećih nacističkih glavešina, koji je cijelih 12 godina nacističke vladavine bio Hitlerov zamjenik, također bio gay i to su znali svi i Hitler i Himmler i ostale glavešine. I to sve razbija mit o navodnom proganjanju gayeva od strane nacista.
Judith Reisman je rekla da su gayevi doveli Hitlera na vlast. Bez Roehma i SA u koem je vrvilo od gayeva, ne bi nikada uspio osvojiti vlast. A idol gayeva, Magnus Hirschfeld bio je dokazani pristalica eugenike i rasne higijene. Pa tko je tu sada lud?
Poznato je također je i to, da je Hirschfeld, dvadesetih godina, za novac, prodavao mlade siromašne
muškarce i beskućnike, svojim prijateljima i poznanicima gayevima. Lik i djelo samog Hirschfelda, kao i nespremnost današnjih apologeta gay pokreta da se kritički preispita ondašnje Hirschefldovo gorljivo zastupanje ideja eugenike i rasne higijene, kritizirali su i pojedini poznati njemački seksolozi, koji nisu ni “fundamentalisti” ni “homofobi”, već svi odreda lijevo-liberalne orijentacije.
St. Ladan/Croative.net
