Mladen Lojkić: Tzv. “gay prava” gomila su laži i izmišljotina
Posebno osmišljena terminologija „gay prava“ postala su najsmionija proračunata i bezobzirno obmanjujuća promidžbena kampanja koja se temelji na laži i izmišljotinama
{jathumbnail off}ZAŠTO NA REFERNDUMU 1. PROSINCA TREBAMO ZAOKRUŽITI „ZA“ Kao što je drevno svećenstvo u misteriju poganskih religija koristilo homoseksualnost kao oblik obožavanja falusa, tako je obožavanje falusa sastavni dio ceremonijalnih rituala judeo-masonstva. Falus (obelisk), obično predstavljen stupom, oponašanje je muškog spolovila koji se u svom temelju stapa s eteis (ženskim spolnim organom). Jedinstvo phalusa i eteis predstavljeno krugom i točkom u sredini tog kruga (Zagrebački spomenik slobodnim zidarima u ulici Hrvatske bratske zajednice) predstavlja obožavanje falusa – „božanske snage“.
To ne znači da su većina masona homoseksualci, ali prolazeći kroz sve stube svojih inicijacija te prihvaćanjem „božanske snage“ sa svim oblicima seksualnih odnosa, njihov odnos prema homoseksualizmu kroz cijelu povijest je bio, u najmanju ruku, tolerantan i podupirući. Osim toga polazeći iz pretpostavke da judeo-masonstvo vuče korijenje iz nekih homoseksualnih skupina (Viteški red vitezova templara), kao i poznajući Pikeovu filozofsku teologiju luciferizma, postaje razvidno u kojoj seksualnoj orijentaciji „crni vračevi“ žele odgojiti modernističkog čovjeka. Jer čovjek ukoliko je nastran i izopačen poput poganskih bogova on će biti u permanentnom sukobu s Božjom Riječju.
Od antičkog doba do današnjeg vremena homoseksualnost je zarazila doslovce sva društva. U kršćanskom svijetu klatno je otišlo u suprotnom smjeru od Francuske revolucije kao i od drugih masonskih revolucija 19. stoljeća. Do tog vremena homoseksualci su se skrivali jer su bili izrugivani i diskreditirani. Od Francuske revolucije homoseksualizam i lezbijstvo postali su, ako ne posve uobičajena pojava, onda bar tolerirajuća sklonost. Od 1862. godine osnivaju se i prva homoseksualna udruženja, zvana Uranians (imena su dobila prema grčkom homoseksualnom bogu Uranu), koja svojim ritualima, znakovljem i tajnim kodovima djeluju po uzoru na slobodne zidare. Marksističke ateističke ideologije homoseksualizmu su prišle s osobitim razumijevanjem, te izjednačile sve vrste seksualnih sklonosti. Međutim, homoseksualna orijentacija je slavodobitno izašla iz svoje skrovitosti u doba postmodernizma, šezdesetih godina prošlog stoljeća, i postala poželjna posredstvom hedonističkih pokreta koje je proizveo Institut Tavistock: rock glazbom, pokretom „seksualnog oslobođenja“, hipijevskim eklektičkim misticizmom, LSD-om, da bi svoje slavodobitno „uskrsnuće“ doživjela pokretom „gay oslobođenja“ 1969. godine.
Danas je homoseksualizam postao kulturna ideologija „crnih vračeva“. To više nije borba „zanemarenih i progonjenih“ manjina kojima se niječu osnovne građanske slobode kako bi mogle „slobodno disati“. To je proces kontrole uma, maligna manipulacija emocijama kako bi se restrukturirale ljudske misli. Posebno osmišljena terminologija „gay prava“ postala su najsmionija proračunata i bezobzirno obmanjujuća promidžbena kampanja koja se temelji na laži i izmišljotinama. Uz pomoć mnoštva „vođenih“ aktivista koji raspolažu s beskrajno puno vremena i energije, marketinškom manipulacijom homoseksualnost i lezbijstvo, odnosno cijela skupina pod akronimom LGBT osoba (lesbian, gay, bisexual and transgender), postali su, ne samo normalna pojava, već i respektabilna sklonost, a od samodestruktivaca i nastranih osoba stvorene su žrtve sustava i društveni heroji. Homoseksualci-aktivisti obmanjuju kršćanski svijet i umišljaju kako je njihov cilj identičan s ciljevima borbe crnaca ili drugih manjinskih skupina kao i raznoraznih pokreta za građanska prava. No, to je strašna opsjena jer biti crnac ili netko različit po boji kože, vjeri ili naciji nije neprirodno ni samodestruktivno jer to ne uključuje odstupanje od Božjeg zakona.
„Gay građanska prava“ kojima homoseksualci traže razne promjene zakona po kojima bi imali iste mogućnosti u napredovanju i stjecanju materijalnih dobara su ustvari zahtjevi za prava „iznad prava“ jer u cijelom kršćanskom svijetu oni su već sada postali privilegirana kasta. Primjerice tu nejednakost najbolje ćemo uočiti zahvaljujući ozakonjenju „kriminalnih djela počinjenim iz mržnje“ u mnogim zemljama zapadnog svijeta. Ukoliko se nemili događaj dogodi počinitelj će dobiti određenu kaznu, ali ako se događaj dogodi na nekom zato što je homoseksualac napadač će biti strože kažnjen. Glede toga, za razliku od „privilegirane kaste“ kršćani i ostali zagovornici tradicionalnih biblijskih načela rutinski se etiketiraju kao zadrti bogomoljci i homofobi. Izravni citati iz Biblije koji se odnose na homoseksualnost odbacuju se kao „govor mržnje“, kao „pro-rasistička“ ili „pro-vjerski netrpeljiva“ gledišta.
Klasična kršćanska izreka za ljubav prema grješniku koji se bori i kojeg se ne osuđuje zbog njegovog neurednog života je: „Mrzi grijeh, a ne grješnika“. Upravo na taj način kršćani moraju pristupiti svim LGBT-osobama, poglavito onima koje proživljavaju svoju unutarnju borbu svjesni svog velikog grijeha, jer LGBT-osobe se „ne rađaju“ već je njihov normalan razvoj spolnog identiteta prekinut i preusmjeren. S druge strane sintagma „diskriminacija“ kao nejednako postupanje koje nekome uskraćuje neko pravo bez određenog razloga se izrodila u svako ponašanje onoga koji iz kršćanskog uvjerenja ne želi se družiti s takvim osobama ili brani svojoj djeci da se druže s njima. Svi ti „nedruželjubivi“ postali su homofobni. Aludirajući na homofobiju (grč. homos= isti, phobos= strah) kao bolest straha od ljudi koju treba liječiti, zapravo dolazimo do činjenice kako ljudska prava nisu za sve ista. Jedni ne smiju drugima reći da su bolesni jer odmah dobiju etiketu homofoba (bolesnika), dok drugi to smiju.
Prema nekim naručenim „istraživanjima“ danas se barata s podatkom kako je već 10-20% svjetskog pučanstva pripadnika LGBT-skupina, iako urođenih homoseksualnih osoba nema više od 1-2% kao što ih je bilo uvijek u prošlosti. Planskom i agresivnom svjetskom medijskom propagandom te instaliranjem LGBT-osoba u estradu, kulturne institucije, show-business, šport, politiku (sve se više homoseksualaca instalira za gradonačelnike, ministre, predsjednike vlada) itd., stvorila se percepcija kod mlađih uzrasta kako je cool biti drugačiji. „Zgodan“ je primjer medijske manipulacije popularnog tinejdžerskog časopisa Seventeen u SAD-u. Provedenim istraživanjem iz 1991. godine utvrđeno je da je samo 17% čitatelja- adolescenata smatralo homoseksualizam prikladnim. Nakon osam godina intenzivnog marketinga za „gay prava“ ista anketa je pokazala da je 1999. godine 54% tinejdžera smatralo homoseksualnost prihvatljivim.
Napuhavanje broja…
Osim toga mediji i svi oni umreženi u „sustavu marketinga“ imaju zadaću da prikazuju lažnu sliku o broju „drugačijih“ osoba te da rapidno povećavaju stvarni postotak. Na taj način će se i sve „neodlučne labilne duše“ slijediti put sodomije poganskih bogova, prikloniti se „naprednom trendu“ i upregnuti se u službu sotone. Što nam donosi slijedeći „iskorak“? Očito će se vrlo brzo u većini zemalja dičnog zapadnog svijeta donositi zakonski propisi i utvrđivati kvote, primjerice kako 20-30% zaposlenih u nekom području, članova sabora, sveučilišnih profesora, ministara i sl. moraju biti homoseksualne osobe!
Slobodna Dalmacija je objavila kako je američki demograf iz Kalifornije Gary Gates ustvrdio kako u SAD-u ima između 20-30 milijuna gay osoba. Isto poslanje poticanja različitosti imao je i „proslavljeni“ redatelj „remek-djela“ Lora – svjedočanstva Nenad Puhovski, koji je u Jutarnjem listu izjavio kako su u Hrvatskoj 10% osoba homoseksualci, a samo u Zagrebu ih je 120 000. Na upit katoličkog aktivista Marija Živkovića: „Gdje su oni?“, Puhovski odgovara: „Skrivaju se.“ Odgovor je znakovit, samo tko se tu skriva?
Prkosni marševi protiv Crkve i institucija
LGBT skupine okupljene u mnogobrojne pokrete i udruge uz nepojmljivu medijsku pompu samosvjesno i provokativno izlaze u javnost. Masovno priređuju izazovne, ogavne i prostačke mimohode i parade koje osim „moralnih nakaza“ okupljaju i nemali broj homo-konvertita. Jer mnogi silno žele biti viđeni u tim paradama, biti „osvjedočeni borci svake civilizacijske stečevine“, biti cool. Najspektakularniji mimohodi održavaju se svakog lipnja u svim većim gradovima SAD-a za vrijeme slobodnog gay/lesbian tjedna. Američka nacionalna gay zajednica tada prkosno maršira s desetak tisuća svojih pristalica, jasno dajući do znanja što su im glavni ciljevi: inkriminirati rad Crkve u cijelosti, te škola i ustanova koje ne prihvaćaju homoseksualce kao jednake; optužiti za kriminalno djelo svakog pojedinca koji „diskriminira“ homoseksualne zajednice; u svim državama svijeta legalizirati istospolne brakove te dopustiti im usvajanje djece; zahtijevati od svih javnih škola da u svoj program uključe i seksualnu edukaciju koju bi predavali i homoseksualci kako bi mogli prikazati svoj način života kao moralnu i zdravu alternativu, i sl.
Možemo samo naslutiti kamo svijet vodi razorni manipulacijski proces propagiranja u javnosti tzv. „gay građanskih prava“. Uslijed straha i prijetnji da ih se ne proglase „osobom koja osuđuje“, rasistom, „bogomoljcem“ ili homofobom, te bijega od konfrontacija u konformizam, kršćanski čovjek sve je više primoran da ušutka svoj „glas savjesti“, jer čak i ako pristupi homoseksualnoj skupini s punom ljubavlju i s ciljem kako bi im pomogao, to će doživjeti kao najodvratniju i najpogrdniju mržnju. Završetak cijele programirane „igre“ ne će sasvim sigurno dovesti do potpunog prihvaćanja homoseksualnosti, do sveobuhvatnog izokretanja ljudskog uma i predaje prijašnjih uvjerenja, već će se zabraniti, pa čak i proglasiti krivičnim djelom, javno kritiziranje homoseksualnosti. Drugim riječima, dogoditi će se potpuno onemogućivanje kritike homoseksualizma silom zakona kao što je već provedeno u Kanadi i dijelovima Skandinavije. Njihova kampanja neće završiti sve dok kršćani i drugi tradicionalisti, koji se suprotstavljaju homoseksualnosti, ne budu pozatvarani, diskreditirani i posve ušutkani.
Mladen Lojkić – iz knjige KONTROLA UMA/Croative.net
