Papa Franjo tijekom mise i obilježavanja Prvog svjetskog dana siromašnih
Na Prvi svjetski dan siromašnih, Papa na ručku sa siromašnima u dvorani Pavla VI. (u Vatikanu, 19.11.2017.) – REUTERS
Danas kada se obilježava Prvi svjetski dan siromašnih, papa je Franjo, u prepunoj Bazilici svetoga Petra pred oko 4 tisuće vjernika među kojima su bili siromašni i potrebiti koje su dopratili članovi raznih humanitarnih organizacija, protumačio evanđeosku prispodobu o „zlom i lijenom sluzi“, ističući da je njegovo zlo bilo u tome što nije učinio dobro. Papa je nakon mise u dvorani Pavla VI. blagovao zajedno s 1.500 siromašnih i potrebitih ljudi.
Opasnost je – podsjetio je Sveti Otac u svojoj propovijedi – ponašati se kao zli sluga, jer ne učiniti ništa loše nije dovoljno. Bog nije onaj koji provjerava neponištene ulaznice, nego otac koji traži djecu kojoj će povjeriti svoja dobra, onaj koji daje nove talente – objasnio je papa Franjo – On ima mentalitet Boga koji riskira zbog ljubavi, izlaže svoj život za druge, ne dopušta da ostane sve kako jest. Samo jednu stvar On propušta, a to je vlastita korist. To je – istaknuo je Papa – jedini ispravan propust.
Propust na štetu siromašnih – upozorio je Sveti Otac – zaslužuje da ga se nazove pravim imenom: „ravnodušnost” a to znači: okrenuti se na drugu stranu kada je brat u potrebi. Kako konkretno možemo ugoditi Bogu? – pitao je papa Franjo i odgovorio Isusovim riječima iz Matejevog evanđelja: „Sve što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!“
Ta najmanja braća, njemu najmilija, jesu oni gladni i bolesni, stranci i zatvorenici, siromašni i napušteni, nemoćni koji pate i odbačeni u svojoj bijedi – nastavio je Papa – na njihovim licima možemo vidjeti otisak njegovog lica; na njihovim usnama, iako su zatvorena zbog boli, možemo prepoznati njegove riječi: “Ovo je moje tijelo”.
Moramo naučiti nadvladavati ravnodušnost rukama koje se daju na posao i koje se pružaju prema siromašnima, prema Gospodinovom ranjenom tijelu – potaknuo je Sveti Otac i podsjetio – u siromašnima, u njihovim slabostima, snaga je koja spašava, oni su naša putovnica za raj. Naša je evanđeoska dužnost brinuti se o njima jer su naše istinsko bogatstvo, a ne samo dati im kruh, nego također i s njima lomiti kruh Riječi, čiji su oni najprirodniji primatelji. Voljeti siromašne znači boriti se protiv svih vrsta siromaštva, duhovnog i materijalnog.
Ono što zaista vrijedi jest: ljubiti Boga i bližnjega, a budući da sve ostalo prolazi, što to u životu znači za nas? – pitanje je koje je Papa uputio na kraju svoje propovijedi pozvavši sve da ne tražimo ono što je prolazno, nego da tražimo dobro drugih, jer nam ništa dragocjeno neće nedostajati.
Izvor: Radio Vatikan
