Prosinačke žrtve za jučer, za danas, za sutra!
Pitaju me bojiš li se pisati? Pitaju me bojiš li se kada vičeš s krovova?
Ne bojim se pisati, ne bojim se vikati za istinu i pravdu! I baš zato ovo pišem za naše mlade, za Herceg-Bosnu, za sve prosinačke pobjednike!
Prosinačke žrtve, 05.12.1918.
Prosinačke žrtve, prva hrvatska krv u jugoslaviji!
Prosinačke žrtve, velikosrpski pokolj!
Prosinačke žrtve, zapadnjačke manire kontra balkanske krčme!
Prosinačke žrtve, Hrvatsko dostojanstvo protiv prezira i mržnje!
Prosinačke žrtve, molitva protiv zloga!
Prosinačke žrtve, Hrvati potlačeni od okupatora!
Prosinačke žrtve, Sanjale nezavisnu i za nju krv prolili!
Prosinačke žrtve, studenti na ulicama za dom spremni!
Prosinačke žrtve, 05.12.2017.
Prosinačke žrtve, krik za pravdom iz Haga!
Prosinačke žrtve, ubojstvo nepravednom presudom!
Prosinačke žrtve, pobjednici ponosom nadilaze poražene!
Prosinačke žrtve, oluje i bljeskovi dostojanstva protiv zavisti i kompleksa!
Prosinačke žrtve, upaljene svijeće i potpora naroda herojima!
Prosinačke žrtve, Hrvat opet potlačen od podaničko – političke klateži i sluganskih pera!
Prosinačke žrtve, proganjane od jugoslovena, srbo-četničkih ulizica bez imena i prezmena!
Prosinačke žrtve, Hrvat ima državu ali bez lustracije izdajica, lažnih svjedoka i kriminalaca!
Prosinačke žrtve, mladi ljudi se tjeraju iz svojih domova i Domovine!
Nije se puno toga promjenilo!
Krv i krik i danas kao da nam govore učini nešto!
Dragi mladi prijatelju nemoj i ti biti prosinačka žrtva odlaska, ostani tu jer ako svi odemo tko će vikati o krvi prolivenoj i kriku sokola!
Budi dio dostojanstvenih pobjednika!
Prosinačkih pobjednika za našu budućnost!
fra Ivo Rastočić
