Molitva – Ponedjeljak, 11. prosinca
Božja prisutnost
Stat ću na trenutak
i razmisliti o Božjoj životvornoj prisutnosti
u svakom dijelu moga tijela, u svemu oko mene,
u čitavom mome životu.
Sloboda
Molim za milost vjere
u sve ono što bih mogao biti i učiniti
kada bih se samo predao Bogu, onome koji sve stvara iz ljubavi,
da me nastavi stvarati, voditi i oblikovati.
Svjesnost
Kako se zaista osjećam? Bezbrižno? Turobno?
Možda sam spokojan, sretan što postojim.
Možda pak frustriran, zabrinut ili srdit.
Priznajem ono što stvarno osjećam.
Jer Bog me ljubi upravo onakvog kakav stvarno jesam.
Riječ Gospodnja
Lk 5,17-26
Jednog je dana Isus naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji Zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi.
I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crijepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. Vidjevši njihovu vjeru reče on: “Čovječe, otpušteni su ti grijesi!”
Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: “Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?” Proniknuvši njihovo mudrovanje, upita ih Isus: “Što mudrujete u sebi? Što je lakše? Reći: ‘Otpušteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!”
I reče uzetomu: “Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku i idi kući!” I on odmah usta pred njima, uze na čemu ležaše i ode kući slaveći Boga. A sve obuze zanos, te su slavili Boga i puni straha govorili: “Danas vidjesmo nešto neviđeno!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Kojeg li zanimljivog, slikovitog, humorističnog prizora koji mijenja život. Čovjekovi prijatelji nisu se dali smesti. Zajedničkim naporom i kreativnošću osigurali su da njihov paralizirani prijatelj susretne Isusa. Događa se susret koji ne liječi samo njegovo tijelo nego ga oslobađa i od paralize grijeha.
Gospodine, oproštenje je žurna potreba svih. Pomozi mi učiniti sve kako bih doveo ljude do susreta s tobom kako bi u svojemu životu upoznali tvoje oproštenje koje liječi. Daj da to činim polako i suosjećajno.
Razgovor
Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: “Hvala, Gospodine”, što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
