DON MARINKO MLAKIĆ: Samo nas Bog može spasiti
(4. nedjelja došašća B)
Evanđelje posljednje nedjelje došašća stavlja pred nas prizor navještenja Isusova rođenja. Anđeo Gabrijel dolazi k Mariji i naviješta joj da je od Boga odabrana da bude majka Spasiteljeva. Čudesno će začeti i roditi sina, kojem će nadjenuti ime Isus. Ime Isus (hebr. Ješua) znači: Bog spašava. On će biti obećani i iščekivani Mesija – Spasitelj koji će sjesti na prijestolje kralja Davida. Još više, on će biti Sin Svevišnjega i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Po njemu će Bog ispuniti sva svoja obećanja koja je dao svome narodu po svojim prorocima.
Kolikogod nam ovaj prizor izgledao nestvaran, bajkovit, dalek, kao da je iz nekog drugog vremena i prostora, on nam je istovremeno i jako blizak. Želja za Mesijom ukorijenjena je u naše biće više nego mi to redovito uviđamo. Ona progovara iz nas kroz čežnju za izbavljenjem uvijek kada se nađemo u životnim kušnjama koje nas nadilaze, kada se suočavamo s porazima i bolima kroz koje neminovno prolazimo u našem nemirnom i nepravednom svijetu. Osobito je prisutna kada potpuno nemoćni stojimo pred tajnom zla i smrti. Svi mi duboko u sebi čeznemo za nekim tko bi u takav naš svijet mogao unijeti radikalnu promjenu.
Povijest pamti cijeli niz najrazličitijih mesijanizama, bezbroj raznih političkih, kulturnih, religijskih, ideoloških i sličnih pokreta i revolucija koji su obećavali bolji i pravedniji svijet. Međutim, svi oni odreda su se pokazali nemoćni da stvarno donesu priželjkivane promjene. Neki su, istina, učinili stanovit društveni napredak. Drugi su se, naprotiv, pretvorili u još gore zlo za čovjeka od onoga koje su tobože htjeli iskorijeniti. Na kraju, naš svijet i dalje grca u nemirima i nepravdama, danas osobito strepi više nego ikada za goli opstanak čovjeka, te iščekuje izbavljenje.
Sv. pismo nas uvjerava – Bog nas uvjerava – da je izbavljenje moguće. Ali se ono neće dogoditi na način na koji mi to redovito zamišljamo. Neće se dogoditi vanjskim promjenama društvenih uređenja, režima, vlastodržaca, zakona… Neće i ne može se dogoditi ljudskim silama i znanjem. To je zabluda koja nužno završava tragično. Potrebno je nešto drugo, radikalno drugo. Potrebna je promjena koja će krenuti od Onoga koji je jedini može izvesti. To je Bog. Samo je njemu takvo što moguće. Samo njegovim čudesnim zahvatom u ljudsku povijest moguće je istinsko spasenje čovjeka od svakoga zla, nemira i nepravde. Pa čak i od same smrti.
Srž radosne vijesti je u tome da Bog to hoće učiniti. Zapravo, po svome Sinu Isusu to je već učinio. Božje spasenje stoji i nama danas kao Božja ponuda koju trebamo prihvatiti, kao poziv za koji se trebamo opredijeliti. Bog ga, naime, ne nameće silom. To bi se kosilo s njegovom nutarnjom naravi: spasenje je dar Božji.
Zbog toga je za nas sudbonosno važno da najprije napustimo sve zablude i kriva očekivanja spasenja, sve lažne mesijanizme. Bog nas želi imati za svoje suradnike u svome djelu spasenja. Na taj način, i jedino tako, mi postajemo dionici njegova spasenja i njegovi posrednici.
Prizor navještenja nudi nam uvid kako se to zbilja može dogoditi. Kako se spasenje Božje može utjeloviti u naš svijet, u našu stvarnost koju živimo, u svaki ljudski život i u svaki ljudski odnos.
Na čudesnu Božju ponudu spasenja Marija spremno pristaje. Odgovara na nju vjerom da je spasenje moguće i prihvaća ulogu koju joj je Bog namijenio. Njezine riječi: „Evo službenice Gospodnje, neka mu bude po tvojoj riječi!“ otkrivaju nam kako i na koji način svatko od nas može postati suradnik u djelu Božjeg spasenja. Prihvatiti volju Božju u svom životu – to je najučinkovitiji stvaralački čin koji čovjek može izvesti u trudu da izgradi bolji svijet. To je najspasonosniji stav koji može zauzeti pred svim nevoljama svijeta u kojima živimo. Ta Bogu ništa nije nemoguće.
Don Marinko Mlakić
