Molitva – Petak, 29. prosinca
Božja prisutnost
“Stojim na vratima i kucam”, kaže Gospodin.
Koje li divne povlastice da Stvoritelj i Gospodar svih stvorenja želi doći k meni!
Svim srcem prihvaćam njegov dolazak.
Sloboda
Zdepasto i grbavo deblo drveta nikada ne bi povjerovalo
da može postati statua, zadivljujuće umjetničko djelo,
i nikada se ne bi podložilo dlijetu kipara,
koji svojim genijem proniče što sve može načiniti od tog debla. (sv. Ignacije)
Molim za milost da se dadnem oblikovati rukom svoga ljubljenog Stvoritelja.
Svjesnost
Kada osjetim toplinu sunca na licu,
svjestan sam tvoje prisutnosti u ovome svijetu.
Riječ Gospodnja
Lk 2,22-35
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: “Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.”
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Čitanja u božićnom vremenu naglašavaju kako je Isusov dolazak završna točka Božjih inicijativa koje je poduzeo u interesu izabranog naroda. Danas vidimo da se to odnosi i na ne-Židove odnosno ostatak svijeta.
Upozoreni smo, međutim, kako ne smijemo biti spokojni. Isus se ne nameće nikome. Uvijek će postojati izbor: da ga ljudi prihvate ili odbiju. Izbor je i na meni: hoću li ga prihvatiti ili odbiti?
U našoj molitvi bi se trebali oslanjati na Duha Svetoga i biti poput Šimuna. Molimo Svetoga Duha da nam pomogne u izboru te nas privede našem konačnom određenju.
Razgovor
Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
