Molitva – Nedjelja, 31. prosinca
Božja prisutnost
Dragi Gospodine, pomozi mi da ti se u potpunosti otvorim
jer sada ostavljam po strani sve svoje brige.
Ispuni moje misli svojim mirom, svojom ljubavlju.
Sloboda
Lako je upasti u zamku bogatstava ovoga svijeta.
Daj mi milost, Gospodine, da mogu biti slobodan od pohlepe i sebičnosti.
Podsjeti me da su najbolje stvari u životu besplatne.
Ljubav, smijeh, briga i zajedništvo.
Svjesnost
Znam da me Bog voli bezuvjetno.
Zato iskreno promatram prošli dan, događaje i doživljaje.
Postoji li nešto za što bih trebao biti zahvalan? Onda ću zahvaliti.
Nešto za što se osjećam kriv? Onda ću moliti za oproštenje.
Riječ Gospodnja
Lk 2,22-40
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: “Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!”
A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Stojim pokraj i dijelim Šimunovu i Aninu radost, diveći se što govore o tom četrdeset dana starom djetetu iz siromašne i pobožne židovske obitelji.
Kako suosjećam s njegovim roditeljima čuvši što ih čeka u budućnosti?
Šimunovu molitvu svakodnevno ponavljamo u crkvenoj molitvi “Povečerja”. Mogu li je učiniti svojom i prihvatiti buduću vlastitu smrt, bez obzira kad se dogodi – bilo tiho ili iznenada?
Razgovor
Neka me tvoj Sveti Duh vodi
u mojim odnosima prema drugim ljudima.
Daj da pažljivo koristim dar govora.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
