Brutalni nasrtaj vlasti na hrvatsku javnost
Istospolne zajednice ističu ljubav kao razlog i pravo na brak, ali kolikogod voljeli sestru, brata ili baku ne možete se za njih bračno vezati
{jathumbnail off}Istospolne zajednice ističu ljubav kao razlog i pravo na brak, ali kolikogod voljeli sestru, brata ili baku ne možete se za njih bračno vezati. Nužda da brak čine muškarac i žena pitanje je opstanka ljudske vrste, a to što postoje parovi bez djece ili se neki vjenčaju u 70. godini života ništa o toj nuždi ne govori.
Nikad oko nijedne teme ovako snažno, ovako brutalno, ovako otvoreno, kompletna hrvatska vlast sa svim mogućim pripadajućim nevladinim udrugama (pogledajte samo otvoreno svrstavanje GONG-a što ga diskreditira za sva vremena!) i medijima koji im stoje na usluzi puna 24 sata dnevno, nije nasrnula na hrvatsku javnost kao u priči o referendumu o braku.
Ta činjenica najbolje svjedoči o tome da je ova vlast odlučila promijeniti kompletnu svjetonazorsku sliku Hrvatske, promijeniti temeljnu tradiciju, poniziti i omalovažiti njenu vjersku tradiciju, u riječ iz temelja promijeniti same temelje na kojima stoljećima počiva hrvatsko društvo. Zato su se u tajnosti i pripremale promjene Obiteljskog zakona upravo o definiciji braka, o čemu je tek nedavno imala prilike javnost upozoriti Željka Markić, što je “U ime obitelji” i natjeralo u ovaj referendum.
Obzirom da živimo u potpunoj medijskoj blokadi valja ponoviti tu prvu i osnovnu istinu. Na referendum o braku idemo zato jer je vlast postojeću definiciju braka kao zajednicu muškarca i žene htjela promijeniti u Obiteljskom zakonu. Treba li reći da ako ustavni referendum propadne da će se sadašnja definicija braka kao zajednice muškarca i žene promijeniti i u Obiteljskom zakonu? To što je sve izgovoreno u pripremi ovog referenduma protiv većinskog dijela ovog naroda, protiv crkve, protiv ako hoćete dosadašnjih uvriježenih pravila koja nisu nasilno nametana nego su konsezualno bila prihvaćena, to koliko je mržnje, bijesa, nesnošljivosti i prijezira pokazano, to garantira nažalost nastavak produkcije daljnje nezaustavljive mržnje.
Mediji su u tom smislu bili ne samo pristrani, već su se pretvorili u pravu propagandnu mašineriju kakvu nismo vidjeli od najgorih Titovih vremena. Onaj tko misli da je brak zajednica muškarca i žene ima medijski status gubavca, neofašista, Željka Markić je primjerice uspoređena s Eichmannom, i tko dakle tako misli taj je za hrvatske medije niža vrsta, zatucan klerik i pritajeni ustaša.
Nema medija koji nije čvrsto stao uz odgovor protiv, nema dužnosnika vlasti koji otvoreno nije nagovarao naciju da glasa protiv. Postavlja se pitanje kako je ovakva histerija moguća?
Ako detaljnije pogledamo sve moguće zagovornike odgovora “protiv” mi zapravo dolazimo do dramatičnih motiva. Obzirom da je rijetko tko od zagovornika “protiv” deklarirani vjernik, obzirom da je rijetko tko od zagovornika “protiv” makar i malim prstom mrdnuo da nastane hrvatska država, obzirom da najveći dio najgrlatijih takvih tipova realno Hrvatsku kao državu niti treba niti posebno voli, a crkva ih pak osobito iritira a s njom sva ta tradicionalna, kršćanska i konzervativna Hrvatska, oni su referendum shvatili kao odlučni boj!
I u pravu su! Ako obitelj nije zajednica muškarca i žene onda taj ključni, temeljni, ugaoni kamen 13-stoljetnog hrvatskog društva, a to je obitelj, na način na koji je sva ta stoljeća postojala, više ne postoji. Žurim se reći bez bilo kakve demagogije da uistinu sva prava koje istospolne zajednice trebaju imati osim braka i usvajanja djece jednostavno moraju imati i ako ih nemaju to je uistinu segregacija. No, brak i posvajanje djece u to ne mogu spadati. Najprije zato jer brak nije ljudsko pravo koje se stječe rođenjem, i nije slučajno tisućama godina brak bio isključivo zajednica muškarca i žene.
Istospolne zajednice ističu ljubav kao razlog i pravo na brak, ali kolikogod voljeli sestru, brata ili baku ne možete se za njih bračno vezati. Nužda da brak čine muškarac i žena pitanje je opstanka ljudske vrste, a to što postoje parovi bez djece ili se neki vjenčaju u 70. godini života ništa o toj nuždi ne govori.
Iznimke koje potvrđuju pravilo! Kad bi istospolne zajednice bile poželjni oblik funkcioniranja ljudske zajednice ljudska vrsta bi izumrla. S druge strane, Željka Markić je posve u pravu kad u prvi plan ističe pravo djece, pravo djece na oca i majku. Jer, s kojim pravom netko tko zagovara usvajanje djece od strane istospolnih zajednica (a to je sasvim sigurno njihova sljedeća tema) oduzima djetetu pravo na oca ili mater. Jer, istospolni posvojitelj djece definitivno oduzima pravo djetetu ili na oca ili na mater. S kojim pravom?
Nema dvojbe da mu oni mogu dati ljubav koju dijete možda nema, ali djeca u tom kontekstu primarno trebaju ljubav oca i matere.
Ne bih htio živjeti u svijetu gdje ljudi programirano nemaju oca i matere, već imaju surogat majku na koju “nema pravo” jer ne smije za nju ni znati i anonimnog donora sperme umjesto oca. A to je svijet u koji nas vodi moda zagovora istospolnih zajednica, jer one će sutra sasvim sigurno željeti djecu! O traumi te i takve djece, o kompleksima te i takve djece, o emocionalnim užasima koje donosi programirani svijet bez oca i majke, svijet roditelja I i roditelja II, u ovoj općoj moralnoj pohlepi koja otvoreno govori o “pravu na dijete” sve te silne udruge za ljudska prava kao i naša slavna ljevica nisu rekle ni slova. Iz svih tih razloga braku kao zajednici muškarca i žene može se reći samo jedno. Da!
Autor: Tihomir Dujmović/Dnevno.hr
