Bogu vjerni i za svetost doma spremni
Don Stefano Gobbi, svećenik po Srcu Isusovu i Srcu Marijinu, boravio je u Zagrebu u Hrvatskoj, 20. rujna 1996. Riječ je o svećeniku iz Italije koji je primao Poruke od Majke Božje. Sve Marijine Poruke koje su bile upućene don Stefanu Gobbiju, zapisane su u Plavoj Knjizi: “Svećenicima Marijinim predragim sinovima.” Jedna od tih Poruka odnosi se na našu domovinu Hrvatsku, koju je don Stefan Gobbi primio za vrijeme svog boravka u Zagrebu. Poruka: “Ne boj se malo stado (580)” nalazi se u spomenutoj Plavoj Knjizi na str. 683-684. Protivnik sotona razbjesnio se na Hrvatski kršćanski katolički narod, donoseći mu veoma tešku kušnju u krvavom nametnutom ratnom nasilju (1991.-1995.).
Marija Hrvatski narod naziva svojoj djecom koja su morala podnijeti velike i nesnošljive patnje za vrijeme rata i nakon rata. Međutim, iz Poruke vidimo da se upravo Majka Božja zauzela kod Boga, kako bi Hrvatski narod dobio veliki dar oslobođenja i mira. Naša Majka Marija nam je najavila kako nas nakon oslobođenja čekaju još veće nevolje i kušnje. Sotona koji je po Božjem dopuštenju došao do vrhunca svoje moći, nažalost čak i u Crkvi, nemilosrdno će progoniti Božju djecu, kako bi dopustio Njeno (misli se na Crkvu) najbolnije čišćenje i pročišćenje. Marija nas želi kao svoju malu djecu okupiti sa svih strana svijeta u svoju pobjedničku četu, jer je došao trenutak odlučujuće bitke između Boga i Sotone. Gospodin će pobijediti Sotonu i njegove paklene legije tj. zlo u svijetu. Hrvatski narod zbog svoje stoljetne vjernosti Bogu i nebeskoj Majci Mariji, Crkvi i Papi, izazvao je bijes kod Sotone. Radi toga, u zajedništvu sa svojim paklenim (masonskim) legijama Sotona ga želi u potpunosti uništiti. Majka Marija tješi nas riječima: “Ne boj se malo stado”, jer je Ona unaprijed označila trenutak njihova poraza. Stoga, poziva nas kao brižna Majka da ne izgubimo pouzdanje i nadu, odnosno da ne klonemo duhom.
Nadalje, Marija upozorava ono što se dogodilo Hrvatskom kršćanskom narodu u nametnutom Domovinskom ratu (1991.-1995.), znak je, opomena cijelom svijetu. Hrvatskom narodu povjereno je veliko povijesno poslanje, da se po njegovim patnjama ostvari trijumf Bezgrješnog Srca Marijina u cijelom svijetu. Ne samo u Hrvatskoj nego diljem Europe i svijeta vlada kaotično stanje. Inicijator tog kaotičnog-sekulariziranog-nesređenog stanja je Sotona-Anitkrist tzv. veliki arhitekt (graditelj) svemira, koji se sa svojim palim anđelima (demonima) pobunio protiv Boga (usp. Otk 12, 7-9). Tijekom povijesti, i u naše dane uspjelo mu je umrežiti u svoje paklene postrojbe mnoge ljude, i pobuniti ih protiv Boga-Stvoritelja. Posljedica pobune protiv Boga, rezultirala je tijekom povijesti prolivanjem nedužne ljudske (Abelove) krvi (usp. Mk 13,8).
Putem sekularizacije (posvjetovljenja), Sotona želi nametnuti potpunu vlast i kontrolu vjersko-društveno-političkog života mnogih “kršćanskih naroda” Europe i svijeta. Na žalost Sotona ima mnogo uspjeha u tome, jer vječne duhovne vrednote što ih Bog nudi današnjem “modernom svijetu”, ne nalaze plodno tlo u životu mnogih “kršćanskih naroda”. U ovim prijelomnim povijesnim vremenima prijeti velika opasnost da Hrvatski narod doživi nacionalnu tragediju. Crni oblak beznađa nadvio se nad Hrvatskom, Europom i svijetom. Kao da nas je obuzela ravnodušnost prema svim problemima s kojima je svakodnevno suočena naša mlada država (domovina) Hrvatska. Plamen života koji tinja u našim srcima kao da se pomalo gasi i nestaje ga. Današnji naraštaj hrvatskog naroda ima veliku povijesnu odgovornost, kako se ne bi našom životnom neodgovornošću sasvim ugasio plamen života u našim srcima. Zahvaljujući prokletoj tzv. Hrvatskoj šutnji mnogi zatvaraju oči i uši pred nacionalnom katastrofom u kojem se nalazi Hrvatska.
Zaboravljamo da pripadamo Hrvatskom kršćanskom narodu, koji je tijekom trinaest stoljetne povijesti natopljenom nedužnom (svetom) prolivenom krvlju i suzama, uspio se održati, vjeru i nacionalno ime sačuvati, i domovinu Hrvatsku obraniti, unatoč mnogim životnim olujama. Naši pradjedovi su časno živjeli, i Bogu vjerni bili, i za svetost doma spremno umirali. Tridesetih godina 20. stoljeća, nacionalsocijalizam-nacizam, fašizam, boljševizam-komunizam, totalitarne ideologije beskompromisno napadaju i udaraju na Katoličku Crkvu odnosno na katolicizam i kršćanstvo općenito. U tijeku Drugoga svjetskog rata (1939.-1945.), Crkva u Hrvata zajedno sa svojim hrvatskim kršćanskim patničkim narodom suočava se s protukršćanskim totalitarnim ideologijama. U suludom vrtlogu Drugoga svjetskog rata Crkva u Hrvata doživjela je velika materijalna stradanja, i velik gubitak u ljudskim žrtvama. Nakon Drugoga svjetskog rata i dolaskom komunista tzv. antifašista na vlast 1945. godine nastavlja se još veća agonija (progonstvo) Crkve u Hrvata i hrvatskog vjerničkog naroda. “Nitko nema moralno pravo biti antifašist ako nije istodobno i antikomunist.” (Hannah Arendt). Tek nakon Drugoga vatikanskog koncila (1962.-1965.), u Crkvi u Hrvata dolazi do većeg izražaja jačanje svijesti katoličkog laikata.
Devedesetih godina 20. stoljeća u nametnutom Domovinskom ratu (1991.-1995.), Crkva u Hrvata na području Hrvatske i BiH sa svojim vjerničkim pukom doživljava velika ljudska i materijalna stradanja. Hrvatska je pod mudrim vodstvom dr. Franje Tuđmana izvojevala veličanstvenu pobjedu protiv srpskih četnika i tzv. JNA, uz potporu domaćih izdajnika i međunarodnih čimbenika, koji nisu bili skloni stvaranju mlade hrvatske države. Prvi put u povijesti domovinska i iseljenja Hrvatska bila je ujedinjena u borbi u stvaranju države Hrvatske. Međunarodnim čimbenicima koji nisu bili skloni hrvatskoj neovisnosti, Hrvatska je postala trn u oko, kamenčić u cipelama, i nesnošljiva mora. Hrvatsku su iznutra politički i ekonomskim putem u potpunosti destabilizirali. Drugim riječima, stvorili su nezadovoljstvo i podjelu u hrvatskom narodu. Nažalost, međunarodni čimbenici koji nisu voljeli Hrvatsku imali su podršku među 30% hrvatskih veleizdajnika. Neka im blaženi kardinal Alojzije Stepinac bude uzor kako treba voljeti nam domovinu Hrvatsku: “Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kada ne bi osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji.” Hrvatska je 1. srpnja 2013. postala 28 punopravna članica Europske unije. Osnivači Europske unije bili su redom vjerni katolici: Roberet Schuman (premijer Francuske), Konard Adenauer (kancelar Njemačke), Alcide De Gaspari (premijer Italije) te Jacque Delors (ministar financija u vladi Francuske, kasnije predsjednik Europske komisije).
Da je riječ je o istinski duboko religioznim katolicima, svjedoče njihovi životi i političke karijere koje su uvijek bile upravljene prema ostvarenju istinski pravednog, kršćanskog poretka. Na dan 9. svibnja 1950. predstavljena je Schumanova deklaracija te se isti dan smatra datumom rođenja Europske Unije. Čuvena je njegova tadašnja izjava: “Europa će biti kršćanska, ili je neće biti!” Nažalost, Duh sekularizacije i diktature relativizma sve dublje uvlači se u europske državne institucije. Europska unija, svojim neljudskim tzv. zakonskim rezolucijama narušava naravni kršćanski poredak u kršćanskoj Europi koji je utemeljen u Bogu. Drugim riječima, nastoji svim zakonskim silama među europske kršćanske narode ugraditi novi “životni” poredak, bez čvrstih i stabilnih kršćanskih korijena. Nitko ne može mijenjati naravni zakon koji je nadnaravan i vječan, jer je utemeljen u Bogu. Stoga, ukoliko se Europa nastavi odricati svojih kršćanskih korijena nema budućnosti. Hrvatski kršćanski vjernički narod, u zajedništvu sa svim drugim kršćanskim vjerničkim europskim narodima, mora ustati u obranu naravnog kršćanskog civilizacijskog poretka u Europi. Nažalost, OUN i Europska unija tzv. zakonskim dopuštenjem za “demokratskim pravom” na neograničeni abortus, krše temelje naravnog zakona. Hrvatskom narodu prijeti planirano izumiranje, jer se Hrvatska ubraja među vodeće europske, i svjetske države što se tiče pobačaja. Život je dar od Boga, jer svako ljudsko biće ima naravno pravo na život od začeća do prirodne smrti. Bez rađanja i odgoja djece u kršćanskom duhu kao narod osuđeni smo na izumiranje i smrt.
Stoga, kao kršćani moramo ustati u obranu života od začeća do prirodne smrti. Bog je u svojem naumu potpuno jasan: “Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite” (Post 1,28). Istanbulska konvencija u suprotnosti je sa naravnim Božjim zakonom: “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Post 1,27). Rodna ideologija izostavlja spol muško i žensko, odnosno činjenicu da spol i rod nisu isto. Niječe pravo roditeljima da svoju djecu odgajaju u duhu hrvatskog odgojno-obrazovanog sustava koji se temelji na hrvatskoj srednjoevropskoj obrazovanoj tradiciji (HAZU). Nažalost i kurikularna reforma, odnosno tzv. učinkoviti sustav odgoja i obrazovanja temelji se na istanbulskoj konvenciji. Naši pradjedovi u teškim kušnjama i nevoljama crpili su duhovnu snagu u slušanju i življenju riječi Božje: “Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, prispodobiti će se mudrom čovjeku koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi, i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni” (Mt 7, 24-25). Bog današnji naraštaj hrvatskog kršćanskog vjerničkog naroda poziva na životno bdijenje i triježnjenje. Protivnik, đavao kao ričući lav obilazi nas da nas proždre (usp. 1 Pt 1,89).
Nadalje, poziva nas da se u potpunosti pouzdamo u milost koju nam donosi Objavljenje Isusa Krista (usp. 1 Pt, 1,13). Moramo se aktivno uključiti u duhovnu borbu protiv zla u svijetu. Budimo duboko svjesni svoje bogate kršćanske baštine, koju su nam sačuvali naši pradjedovi, i našem današnjem naraštaju na čuvanje predali. Odbacimo duh sekularizacije i svaki oblik diktature relativizma, koji nagriza kršćanske korijene voljenje nam i ljubljene domovine hrvatske. Pobornici novog svjetskog poretka koji odbacuju naravni zakon koji je nadnaravan i vječan, jer je utemeljen na Bogu doživjeti će životni brodolom poput Titanika. “Naprotiv, tkogod sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, prispodobit će se ludu čovjeku koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika” (Mt 7, 26-37). Bog upozorava Europu, ako se odrekne svojih kršćanskih korijena, postati će jedna velika ruševina. Marija Majka tješi nas i hrabri da ne posustanemo u svojoj vjeri u Boga. Živimo hrabro u vjernosti Bogu, i budimo spremni za svetost doma umrijeti! “Ne boj se malo stado”
Izvor: Don Tomislav Topčić/Misija
