TwitterFacebookPinterestGoogle+

(FOTO) Hrvatska udruga Benedikt na prvom hodočašću Kuli na kruništu, grobu slavnih junaka na 440. obljetnicu Gvozdanskog

  • Written by:

Treba ponos uskrisiti davni

Što će narod, koj prošlosti nema

I ne pozna roda život slavni?

Budućnost se iz prošlosti rađa

Ko je nema,  pokrit će ga čađa.

Gvozdansko, epos u 32 pjevanja,  Ante Tresić Pavičić

Imala sam osjećaj da se mnošto na Gvozdanskom, u nedjelju 13. siječnja 2018., odazvalo zovu ovih stihova književnika  i političara Ante Tresića Pavičića okupivši se tako brojno na 440. obljetnicu slavne pogibije vitezova Gvozdanskog. Nezapamćena i jedinstvena obrana od stoljetnog neprijatelja Osmanlija koji su pod svaku cijenu željeli osvojiti kulu na kruništu, posljednu u susjedstvu koja je još pružala otpor silniku Ferhat paši Sokoloviću. Iako u velikom  nesrazmjeru snaga  kula na Gvozdanskom je odolijevala sa svojih 300 branitelja, od kojih  50 vještih vojnika, a ostali su bili rudari i težaci iz istoga kraja. Turci su nemilosrdno uzvraćali s 10.000 vojnika. Tako je to trajalo od listopada 1577. godine do u  zoru 13.siječnja 1578.  Bila je nezapaćena zima. Drveće je pucalo od hladnoće, a u kuli 30 iznemoglih glađu, zimom, ranama, a nadasve nestašicom ogrijeva. No, predaje nije bilo. U noći 12.siječnja ugasiše se svijetla  u gradu i stražarske vatre. Ferhat paša je naslućivao varku zato je odgodio napad za rano jutro.U gradu je bilo sve tiho, bedemi opustjeli, puške zašutjele. Turci su uz pomoć topova ušli u grad. Prizor ih je zaprepastio,  ali i i duboko dirnuo. Mrtva tijela hrabrih branitelja ležala su posvuda. Umrli  od gladi, rana, napora i studeni, ali na braniteljskim položajima s oružjem bez municije. Dirnut prizorom Ferhat paša je mrtve vitezove dao sahraniti po kršćanskom obredu. Sve je ovo zapisao turski vezir u svojem izvješću.

Ovi mrtvi nisu pobieđeni/ otišli su u smrt svojom voljom/ Glađu, žeđu, ledom ukočeni…/ Poklonite se mrtvim divovima/ kakvih povijest ljudska nigdje nema/ Našeg roda hrabrim sinovima…./ Nepobjedne te su svete žrtve/ Jer još nitko ne pobjedi mrtve./

Prizor mrtvog junaka Damjana, zapovjednika obrane Gvozdanskog, koji mrtav nije puštao barjak iz svojih smrznutih ruku, posebno je dirnuo turskog pašu.

A ovog besprimjerna diva/ Koji ni mrtav ne da svog barjaka/ Da mu majka zemlja bude laka/ Pokopajte skupa, neka sniva/ U dičnome omotan barjaku/ O besmrtnoj svjetlosti u mraku./

Ovogodišnja svečana obljetnica  bila je  pod visokim pokroviteljstvom predsjednice RH gospođe Kolinde Grabar Kitarović. Misno slavlje u 11 sati u župnoj  crkvi svetih Filipa i Jakova, na brežuljku iznad Gvozdanskog, predvodio je šibenski biskup mons. Tomislav Rogić u zajedništvu s mons. Vladom Košićem i biskupima u miru Antom Ivasom i Milom Bogovićem. Potom je, predvođen svečanom gardom, uslijedio mimohod i komemoracija kod križa svim žrtvama iz 1578., 1941. i 1991. godine. Svetoj misi i komemoraciji, uz mnoštvo hodočasnika, nazočio je izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske, potom ministar Tomo Medved, sisačko- moslavački župan Ivo Žinić, 12 hrvatskih generala Hrvatskog generalskog zbora  kao i predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Na početku komemoracije mons. Vlado Košić pomolio se za duše svih branitelja i žrtava Gvozdanskog.

Drevna, pomalo oronula utvrda koja čuva duh junaštva pomno je pratila svečanost podno brda. Kada se upalio domovinski plamen ispred njezinih zidina i kada odjeknuše svečani plotuni u čast poginulih vitezova, opet je oživjela i kao da nam želi poručiti: Ne postaje čovjek u dva dana/ A kamoli narod s djedovinom/ Junaštvo se razvija iz rana/ U rvanju s oporom sudbinom/ Vi mi niste junaci od juče/Borite se već hiljadu ljeta…./ Jerbo tuđeg nikad ne grabiste/ No braniste svjetlost duše čiste./

U zraku se osjećao ponos koji se poput zaraze širio mnoštvom. Ponos na nemjerljivu žrtvu, junaštvo, hrabrost, istinsko domoljublje i duboku vjeru naših predaka. „Ne poznajem u historiji čovječanstva uzvišenijeg primjera vršenja dužnosti prema Bogu, prirodi i djedovini od onoga u Gvozdanskom“, napisao autor u svojem junačkom epu.

Iako je hladan vjetar bio neumoljiv naša ispunjena srca su mu prkosila. Uslijedio je zajednički ručak u Topuskom potom nastavak vožnje prema Splitu. Želim napomenuti, svi stihovi  i citati u tekstu pripadaju Junačkom epu Gvozdansko autora  Ante Tresića Pavičića. Ep u 32 pjevanja napisan u rimovanim desetercima, osim priče o opsadi Gvozdanskog, predstavlja sintezu hrvatske povijesti od doseljenja Hrvata u novu domovinu do kraja 16. stoljeća. Ovaj junački ep zasigurno pripada  najljepšim hrvatskim poemama velike simbolike i za budućnost naroda, sačuvan u rukopisu objavljen je tek 2000. godine.

Ne mislite da su tek mrtvaci

Oni, koje mislim opjevati,

Vječno živi oni su junaci;

Sjajne zviezde, što će viekom sjati

Čovječanstva besprimjerni divi

U Bogu su i u rodu živi.

Hazd 34

IMG-20180115-WA0051

IMG-20180115-WA0049

IMG-20180115-WA0050

IMG-20180115-WA0009

IMG-20180115-WA0005

IMG-20180115-WA0004

IMG-20180115-WA0021

Margita Vučetić/HUB

Komentari

1 comment

  1. Pingback: Predlaže se poštanska marka povodom 440. godišnjice Gvozdanskog - Hrvatska udruga Benedikt