Što Džakula ne pozove Josipovića u goste, kao što je ovaj pozvao njega u Knin?
Još se uvijek ništa ne zna o 22 nestala zatočenika iz logora Bučje, među kojima je i dr. Ivan Šreter, inače junak hrvatskog Domovinskoga rata. Naime, 16. siječnja ispred spomen kapelice sv. Antuna Pustinjaka u Bučju održana je komemoracija povodom 25. obljetnice razmjene zatvorenika iz ovog zloglasnog logora. O tome što se stvarno tamo događalo najvjerojatnije mnogo zna Veljko Džakula, ali i njegov kompanjon Milorad Pupovac. Džakula je poznat i kao jedan od glavnih organizatora pobune Srba u pakračkom kraju, ali i po uhićenju koje se dogodilo 1995. u blizini Pakraca.
Prigodom svake obljetnice logora Bučje i njega se javno proziva, ali on uporno šuti, kao da o tome ništa ne zna. Uz to je i zaštićen poput ličkog medvjeda. Sjetimo se samo kako ga je jedne godine (2012.) na obljetnicu Vojno-redarstvene operacije Oluja 95 u Knin, kao svojeg gosta, pozvao jadni i žalosni bivši predsjednik Republike Ivo Josipović. Sramota je pozvala sramotu!
Ovaj logor postojao je od kolovoza 1991. do siječnja 1992. te je u tom razdoblju kroz njega prošlo oko 300 nevinih Hrvata. Bio je tamo i dr. Vladimir Solar, kolega od Šretera, koji je godinama podsjećao o strašnim mukama zatočenika od strane Srba, prije svih onih koji su do rata i živjeli s hrvatskim zatočenicima i koji su ih dobro poznavali.
U logoru je inače najviše bilo civila, među kojima djece, staraca i žena. Džakula, kao jedan od prvaka tzv. zapadne SAO Krajine, sve je dobro znao. Kako je i na koji način taj ratni zločinac uopće se mogao približiti bivšem žalosnom predsjedniku RH, a kamoli biti njegovim gostom? Kako to da ga nakon Josipovića više nitko nije zvao od hrvatske državne vlasti?
Srbi su uhićene nevine Hrvate čuvali i za razmjene. Jedna je bila u kolovozu, a druga u listopadu 1991. Treća 16. siječnja 1992. Razmijenjeni su oni koji su imali sreću ostati živima. Srbi su dio hrvatskih zatočenika iz Bučja poslali i u Staru Gradišku. Ni krive ni dužne.
Sad se vidi zbog čega razni Pupovci, koji grade karijere i na muci srpskog naroda, inzistiraju na obilježavanjima pojedinih obljetnica iz II. svjetskog rata. Prave galamu, iznose krivotvorene činjenice samo da ih nitko ne pita: A što znate o logoru Bučje i o stotinu drugih takvih ili sličnih okupljališta Hrvata u vrijeme Domovinskoga rata? Najmlađa žrtva ovog logora imala je samo četiri godine, a najmlađe dijete zatočeno u logoru imalo je samo godinu dana! Džakula, jesi li ikada barem nešto čuo o tome?
Što ćete, bio je „građanski rat“, vjerojatno bi na sve to rekao Aleksandar Stanković, kojega bi trebalo najuriti iz HRT-a, a ne da svi mi za takve, po sili zakona, putem pretplate, moramo osiguravati i ne male plaće. Čudno je da Veljko Džakula nikada nije pozvao svojeg prijatelja Josipovića u Bučje ili u brda iznad Pakraca s kojih je pucao na Hrvate.
Mi smo oprostili Srbima za zločine, a oni, ako je suditi po logoru Bučje, nama nisu i nikada neće (svaka čast iznimkama) što smo stvorili slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
