Srpski logor smrti u Domovinskom ratu: U Bučju je najmlađi logoraš imao 4 godine
Sabirni logor Bučje pokraj Pakraca pod upravom srpskih vojnika i paravojnih snaga postojao je od kolovoza 1991. do siječnja 1992., a u njemu je bilo zatočeno oko 300 osoba, većinom hrvatski civili, žene, djeca i starci. Oni su tamo mučeni, silovani i ubijani. Najmlađa osoba dovedena u logor Bučje bio je 4-godišnji dječak Dalibor Šimić.
U njemu je bio zatočen i hrvatski mučenik i mirotvorac dr. Ivan Šreter za čiju sudbinu Hrvatska i danas ne zna. Svojevremeno je Slavko Degoricija naglasio povezanost Milorada Pupovca sa sudbinom dr. Šretera u svojoj knjizi „Nije bilo uzalud“, o čemu smo pisali ovdje.
Bučje je bio jedan od najstrašnijih srpskih logora. Mnogi su tamo izgubili živote, zdravlje, a ne mali broj još se vode i kao nestale osobe. Međutim, krajem 1991. jedan dio zatočenika iz Bučja srpski okupatori premjestili su u logor Stara Gradiška, da bi nakon toga logor bio zatvoren.
Još se i danas traži 21 osoba nestala u logoru Bučje.
Dalibor Šimić (31) iz Lipika u ljeto 1991. nije bio svjestan što se oko njega događa. Danas je obljetnica oslobođenja iz logora u kojem je vidio tugu i smrt, piše 24sata.hr
„S ocem sam na malom skuteru krenuo iz Donjih Čaglića njegovom prijatelju i on je znao dokle smije voziti, jer dalje je bila barikada. Međutim dvojica naoružanih pobunjenika su se spustila niže niz cestu i otac ih je vidio. Nije bilo druge već je nastavio voziti do njih. Stali smo, on je sišao s motocikla i mene je spustio na zemlju. Oni su ga odmah počeli tući, plakao sam jer nisam znao zašto to čine. Jedan od njih me pitao ima li tata pušku rekao sam mu da nema već da ima luk i strijelu i da ubija četnike. Zbog toga su moga oca kasnije nazvali Robin Hood. Pretukli su ga i htjeli su ga zaklati. Naišao je jedan muškarac koji je poznavao moga oca, navodno su zajedno bili u Skopju, on je odlučio da nas prevezu na Bučje u logor. Sjećam se kada su nas dovezli na Bučje kada smo došli na parkiralište koji je bilo kao neki predulaz u logor da sam s desne strane vidio pokrivene bijelim plahtama mrtve ljude. Odveli su nas u podrum zgrade, koji je bio pun odraslih ljudi. Sjedili su, a neki pretučeni su ležali na drvenim paletama ispod njih je bilo blato. Baš su bili jadni. Prostorija nije imala ni jednog prozora“, potresno svjedoči najmlađa žrtva logora Bučje.
„Tu sam s ocem proveo cijeli dan, onda su oni došli po mene, jer nisu znali što će sa mnom. Uzeli su me, a otac mi je rekao da samo slušam čike i da će biti sve u redu. On je ostao u logoru. Mene su vozili po selu od kuće do kuće, nitko me nije htio uzeti, kada je pao mrak smjestili su me kod nekih ljudi gdje sam prenoćio. Ujutro su me opet uzeli i počeli vozati. Dovezli su me nekoj ženi koja je imala troje djece, ona me je nahranila. Ali došli su ponovo po mene, kao voziti će me u Čaglić. I odvezli su me i dali M. V., njemu su naredili da me sveže u kanal pored ceste i da će sa mnom završiti kada budu čistili i palili selo. Otišli su, Milan nije imao srca da to uradi, pitao me je imam li koga u Lipiku, rekao sam da imam tetu, pitao me da li znam kako doći do nje, odgovorio sam mu potvrdno. Uzeo me je i stavio u auto, ostavio je svoju majku. Došli smo u Lipik i našli smo moju tetu, rekao joj da su uhvatili moga oca, evo ti maloga i ništa me ne pitaj, otišao je i više se nije vratio. Kasnije sam saznao da se on nije vratio u Donji Čaglić, jer bi ga njegovi ubili, ostao je Lipiku vozio je sanitet, čak je bio i ranjen i dan danas živi i radi ovdje“, ispričao je ono čega se sjeća iz toga vremena.
Daliboru se nakon toga život totalno promijenio. Teta je o njemu brinula 4,5 mjeseca dok je njegov otac bio u zatočeništvu, s njim se ponovo sastao u Kutini, gdje mu je otac razmijenjen.
Nasuprot malenom dječaku Daliboru Šimiću, prva žrtva i zarobljenik logora Bučje bio je Franjo Glazer, piše 034portal.hr. I on svjedoči o strahotama i žrtvama ovog pomalo zaboravljenog mučilišta koji su otvorili Srbi Zapadne Slavonije u blizini Pakraca, gradića kojeg su odabrali za svoje središte:
„Radio sam u Komunalcu Pakrac na vodovodu. Kada su nam neprijatelji počeli zatvarati vodovod od Šumetlice, morali smo biti dežurni i provjeravati šahte. Taj dan 17.8. sam ja bio dežuran, naletio sam na njih i odvezli su me u Grđevicu. Tamo sam bio dva tjedna, kasnije su me prebacili na Bučje gdje sam ostao do 16. siječnja. Pet mjeseci sam bio zarobljen. Svaku minutu sam čekao da me ubiju. Preda mnom su zaklali dva moja prijatelja, morao sam nakon toga čistiti krv. Ja znam ljude koji su činili zločine. Neke smo uspjeli smjestiti u zatvor, ali većinom su pobjegli. Kada sam se vratio kući imao sam 37 kilograma. Imam teško oštećenu kralježnicu i sedam polomljenih rebara. Više od mjesec dana nisam išao na wc jer u logoru nismo imali što jesti. Na nas četvero podijele žlicu masti i svakom po šnita kruha za cijeli dan, a navečer su nam znali dati što njima ostane od hrane”, ispričao nam je svoju priču Franjo Glazer iz Filipovca.
„Izgubila sam pojam o vremenu. Iživljavali su se na meni. Napili su me i silovali. Govorila sam im: “Molim vas, nemojte” i ponavljala. Ali, oni moje riječi nisu doživljavali. Dolazili su po mene kad su htjeli i radili što su htjeli. Mislim da pravda neće biti zadovoljena. Osjećam golemu količinu mržnje i ne mogu oprostiti. Ali živa sam, moja djeca su živa i da mi netko da milijune moj osmijeh i moje veselje mi nitko više ne može vratiti. Ja ne mrzim Srbe, mrzim zločince“, uz veliku tugu povjerila nam se Ljiljana Vukojević, još jedna nevina žrtva zvjerstava u ovom logoru.
Dr. Vladimir Solar: Dr. Šreter je kad sam ga posljednji put vidio, bio sav plav od batina
Bivši ravnatelj pakračke bolnice, dr. Vladimir Solar, koji je također bio zarobljen i mučen u Bučju, u dokumentarnom filmu ‘Časnik mirotvorac’ kazao je da im je dr. Šreter bio na piku te da je, kada ga je posljednji put vidio, bio sav plav od batina.
‘Imao je prijelom lijeve podlaktice, lijeve lopatice i bio je sav plav. Nije bilo komadića kože na tijelu koji mu nije bio plav. Sjećam se, 6. listopada 1991. mi je rečeno: ‘Dr. Šreter je ubijen, a tebe ćemo pustiti kad budemo htjeli”, kazao je Solar.
Izvor: narod.hr/24sata.hr
