22. siječnja 1993. Maslenica – Srbi izgubili bitku od koje se nisu nikada oporavili!
Od poraza na Maslenici Srbi se nisu nikada oporavili.
Naime, nakon gubitka u zaleđu Zadra i oslobađanja Masleničkog ždrila, protuudar koji su izvele srpske snage u veljači 1993. sa svojim elitnim postrojbama na čelu s Ratkom Mladićem završio je teškim borbama, prsa o prsa, i pobjedom Hrvatske vojske. Zadar i Dalmacija bili su deblokirani i obranjeni, a Hrvatska je istovremeno i slavila i oplakivala svoje poginule heroje, ukupno 127 cvjetova hrvatske mladosti.
Operaciju su planirali i izveli generali Janko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Markač. U izvedbi operacije Maslenica bile su angažirane sve grane oružanih snaga, a sudjelovale su postrojbe tadašnjeg Zbornog područja Split, specijalne postrojbe MUP-a, dijelovi 9., 4., 3., 2., i 1. gardijske brigade, dijelovi postrojbi GSHV-a, te Središnjica elektroničkog djelovanja Split, kopnene, diverzantske i pomorske snage HRM-a i eskadrila helikoptera HRZ-a.
Prije točno dvadeset godina, 22. siječnja 1993 godine, u 6 sati ujutro hrvatski vojnici i policajci krenuli su u oslobađanje zadarskog zaleđa, Masleničkog ždrila i zrakoplovne luke Zemunik, a naknadno je oslobođena i brana Peruča, koju su pobunjeni Srbi pokušali dići u zrak i potopiti 20. 000 stanovnika koji žive nizvodno od Peruče.
Neposredno prije početka same akcije neprijatelj se na svim položajima u Sjevernoj Dalmaciji ojačava, utvrđuje, dovozi streljivo, pogonsko gorivo, te provodi djelomičnu mobilizaciju. Bitno pojačava ljudstvo na svim pravcima, te na taj način jasno daje do znanja da se ne odriče ideje o stvaranju Velike Srbije na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag. Dva mjeseca ranije hrvatski i bosanski Srbi u Prijedoru potpisuju Deklaraciju o suradnji koja teži ujedinjenju „svih srpskih zemalja”.
Uvidjevši da kršenju sporazuma nema kraja te da pobunjeni Srbi čine sve kako bi izigrali Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a i procjenjujući inertnost te neučinkovitost snaga UNPROFOR-a, hrvatsko državno vodstvo, predvođeno dr. Franjom Tuđmanom, početkom siječnja 1993. donosi odluku o provedbi vojne akcije ograničenog dometa i cilja sa svrhom ponovnog cestovnog povezivanja sjeverne i južne Hrvatske, koja je u svakom pogledu trpila zbog prometne izoliranosti.
U odnosu na razdoblje do sarajevskog primirja, HV je u značajnoj mjeri demobilizirana; neke pričuvne brigade preformirane su u lake pješačke domobranske pukovnije (domobranstvo kao teritorijalna komponenta OS ustanovljuje se u prosincu 1991. godine), tako da se glavne manevarske snage sastoje od profesionalnih brigada koje su sve bolje opremljene težom tehnikom. Zadaća oružanih snaga bila je osloboditi zadarsko zaleđe i grad Zadar od neposrednog neprijateljskog djelovanja, odbaciti neprijatelja od hrvatske obale, presjeći osnovne putne pravce Gračac – Obrovac i Benkovac – Knin te osloboditi komunikaciju Zadar – Maslenica – Karlobag radi ponovnog povezivanja sjevera i juga Hrvatske, trebalo je osloboditi zračnu luku Zemunik, te zauzeti ključne objekte na Velebitu koji će služiti kao oslonac izvođenju aktivne obrane i daljnjim napadnim djelovanjima.
Za vrijeme napadnih djelovanja tijekom operacije, od 22. do 25. siječnja poginulo je 13 hrvatskih branitelja, slijedeća dva dana u obrani dostignutih crta poginulo je još 6, a 70 pripadnika HV-a je ranjeno. U snažnim topničko – raketnim i tenkovskim, a povremeno i pješačko – diverzantskim napadima neprijateljima koji su uslijedili odmah nakon Maslenice, do 31. ožujka 1993. broj poginulih hrvatskih branitelja popeo se na 127 hrvatskih bojovnika.
Cilj je postignut: Dalmacija i cijela južna Hrvatska cestovno je povezana, prvo pontonskim mostom, sa ostatkom Hrvatske, srpska vojska je demoralizirana i razbijena, a Hrvatska vojska je ostvarila novu brilijantnu pobjedu nakon Zapadne Slavonije i oslobađanja Dubrovnika i juga Hrvatske.
Izvor: narod.hr
