Ovo su bile dvije najgore hrvatske godine
Predsjednik države je otišao do te razine i riskirao do granica krajnjeg političkog neukusa kada si je dopustio da završi na naslovnici nedjeljnog Jutarnjeg lista točno na dan referenduma gdje je pozirao sa stavom: “Ja sam protiv, a vi”?
{jathumbnail off}Više se ni statistika nije mogla kontrolirati ni naštimavati pa je zadnje istraživanje objavljeno na Novoj TV bilo brutalno jasno: praktički 70% stanovnika ove zemlje je razočarano i nezadovoljno ovom Vladom! Obzirom da je otprilike isti postotak građana na nedjeljnom referendumu rekao „ne” savjetima kompletne Vlade i predsjednika države da glasuju „protiv” teze da je brak zajednica muškarca i žene, u pristojnim zemljama bi se sad čekala ostavka. Zašto? Pa zato jer Vlada realno nema podršku naroda u čije ime vlada!
JEDINA DOBRA VIJEST: VEĆINSKI SVJETONAZOR HRVATSKOG NARODA NIJE MOGUĆE SLOMITI!
Predsjednik države je otišao do te razine i riskirao do granica krajnjeg političkog neukusa kada si je dopustio da završi na naslovnici nedjeljnog Jutarnjeg lista točno na dan referenduma gdje je pozirao sa stavom: “Ja sam protiv, a vi”? Dakle, i zadnje streljivo političkog dostojanstva je ispucano! Naime, sad je očito da je ljevica upregnula sve što je mogla, dakle i medije i nevladine udruge pa i samu sebe i to do krajnjih granica, ali da jednostavno nije uspjela. Još uvijek nije moguće slomiti većinski svjetonazor hrvatskog naroda i to je jedna od rijetko dobrih vijesti ovih dana! No, nije li za Vladu doista vrijeme za časni uzmak u trenutku kada joj dvije trećine građana otvoreno kaže da su iznevjerili sve njihove nade i kada u isto vrijeme isto tako dvije trećine građana uz sav medijski i politički teror unatoč naredbama Vlade,jasno na nedjeljnom referendumu glasa mimo njihovih naputaka? Danas Milanović može raspisati prijevremene izbore i time barem spasiti vlastitu političku čast,no za šest mjeseci više neće biti prostor za takav uzmak jer Vlada i dalje planira antagonizirati narod do razine da ovaj vrlo vjerojatno više neće imati druge mogućnosti negoli izaći na ulicu.
KAKO JE DR.GORAN MARIĆ U SABORU RAZOBLIČIO ŠTO JE TO ZAPRAVO STEČAJ SA PREUSTROJEM
Problem sa Milanovićevom Vladom leži u tome da nema teme i nema tjedna da ova Vlada ne napravi neku glupost, da se ne osramoti i da paralelno ne pokaže osornost, aroganciju i bahatost. Ne postoji tema gdje to nisu demonstrirali! Pa već osmo tromjesečje za redom Hrvatskoj pada BDP i uporno se bilježi gospodarski minus, a potpredsjednik Grčić mrtav hladan izlazi pred novinare i kaže im da oni ipak zaustavljaju pad gospodarstva! Sporije tonemo, pokazujemo trendove manjeg minusa i idemo prema nuli, to je otprilike argumentacija ekonomski najškolovanijeg člana Milanovićevog tima. Dobro se pitate: kakvu su onda drugi ako im je ovaj najškolovaniji?! Pa kad samo čujete u Saboru kako dr. Goran Marić objašnjava kako u praksi izgleda stečaj sa preustrojem, kad čujete samo koliko u tom poslu ima čistog voluntarizma, gole politike, najgoreg strančarenja, kad vidite da stečaj sa preustrojem nije ništa drugo nego popis firmi u minusu kojima arbitrarnom odlukom ministarstvo financija i ministar financija odlučuju kome oprostiti dug, a kome ne, čovjek se hvata za glavu. Tko može jamčiti da se u tom poslu ne pravi čista politička diferencijacija, tko može dokazati da ovo nije najveća politička čistka privatnih poduzetnika i da tu politika i ideologija nisu glavni i odlučujući posrednici koji će odlučiti tko će preživjeti, dakle kome ćemo oprostiti dugove, a koga šaljemo u stečaj. Jer, neće li kad završi posao stečajeva sa preustrojem na sceni ostati primarno gospodarski subjekti skloni jednoj političkoj opciji? I suci znaju govoriti o tome vrlo kritički i prof. Dika svakako najeminentniji stručnjak za te relacije govori kritički o tome, tim prije jer je zakon smišljen tako da u prvi plan dolazi arbitrarna odluka ministarstva financija i samog ministra,ali naši mediji tu temu ne otvaraju. Mediji, mediji, prokleti hrvatski mediji uvijek na usluzi svakoj vlasti i uvijek ako treba miljama daleko od prave istine!
JESTE LI BILO KADA NA MIRU ANALIZIRALI SASTAV VLADE?
Kad se danas analiziraju prve dvije godine Milanovićeve vlade valja na početku reći da je sve od početka i krenulo krivo. Sve je vrvilo neprofesionalnošću, netransparentnošću i diletantizmom! Pa pogledajte sastav Vlade. Osim Linića i donekle ministra policije Ostojića, te na početku Čačića, tamo nije bilo niti jedne osobe iz čijeg životopisa biste razabrali da im je temeljem bilo kojeg dijela njihove karijere tamo i mjesto. Nema jedne reference po kojoj je logično, smisleno i ulijeva povjerenje građana, odabir recimo Tihomira Jakovine za ministra poljoprivrede. Držao je poljoprivrednu apoteku koja je propala! To je sve iz njegove biografije što ima veze sa poljoprivredom. Čemu se onda čuditi da je za nekoliko stotina posto porasao uvoz hrane kad taj lik jednostavno nema pojma o poslu koji je pred njim. Hajdaš Dončić kao ministar prometa? Nikad ništa sličnog nije radio, nikakvog podatka u njegovoj biografiji koja sugerira da mu je tamo mjesto! Ivan Vrdoljak kao ministar gospodarstva, pa to je da se od srca grohotom nasmijete kad usporedite tu funkciju i njegovu biografiju! Potpredsjednik Vlade Grčić tobože važni strateg naše ekonomije, mudar, pametan, školovan, taj če tobože začepiti sve rupe iz kojih curi, on dakle nije u dvije godine jedne pamtljive rečenice izgovorio. On na svaku jezivi statistički podatak ima isti odgovor:”To je bilo očekivano, da to smo očekivali,to je sad tako, ali to će se mjenjati”. I nakon osam tromjesječja se ništa ne mjenja, ali on sad nalazi utjehu u tobože usporenijem gospodarskom padu koji nas vodi prema nuli, a onda iduću godinu i prema rastu. Tko mu normalan nakon dvije godine petljanja može vjerovati? Mihael Zmajlović, ministar okoliša?Taj nikad ništa slično nije radio, a u biografiji mu je stajalo da je „uz pivo u lokalnom parku bistrio političke teme”. I takvu osobu su stavili za ministra? I čudite se da smo tu gdje jesmo? Jovanović? Bauk? Mirando Mrsić? Ovaj zadnji je trebao biti ministar obrane, pa ministar zdravstva, pa je onda zapravo slučajno postao ministar rada! No, Mrsić barem nije nasilan, niti pokazuje znakove ideološkog nasilja što karakterizira i premjera i niz njegovih najvjernijih ministara koji uopće ne skrivaju prijezir prema drugoj vrsti političkog diskursa. Hoću reći, Vlada je kadrovski tek skup ideoloških istomišljenika čiji je zajednički nazivnik što preziru ne samo HDZ nego i sve što predstavlja desni politički svjetonazor u Hrvatskoj, od crkve do definicije braka. Pogledajte samo jedan segment držanja ministra Jovanovića: kad se u Zagrebu na stadionu ori „Za dom spremni”, Jovanović momentalno osobno reagira. Ali, kad se on nalazi na beogradskim tribinama gdje se ore četničke pjesme i prijeti se novim pokoljima, a cijeli stadion urla „ubi,ubi ustaše”,(njima smo svi mi naime ustaše) pali se hrvatska zastava i nose se transparenti sa Vukovarom ispisani na čirilici, od Jovanovića nema ni glasa. Koju i kakvu Hrvatsku se može ujediniti na toj osnovi? Kojom i kakvom Hrvatskom se može vladati po ovakvom modelu? Osim toga to nije priča o Jovanoviću, to je priča o Milanoviću koji ga je na to mjesto stavio i ostavio!
VLADA JE SAMO SKUPINA IDEOLOŠKIH ISTOMIŠLJENIKA KOJA IZNAD SVEGA PREZIRE POLITIČKU DESNICU,SVE ŠTO ONA ZNAČI I DONOSI
Dakle, personalno, to je društvo bez ikakve stručne reference koju bi im davale njihove dosadašnje karijere, a baš nitko od njih osim segmentarno Linić nije niti zakoračio u reforme svojih sektora, reforme koje su obećavali od prvog dana! Jedini aktivizam koji imaju i pojedinačno i kolektivno je alergičnost na sve što je HDZ do sada radio. U tome nemaju mjere do te razine da su upropastili dvije godine primjerice u gradnji Pelješkog mosta jer su dvije godine odbijali HDZ-ov prijedlog, sve dok sada Unija nije rekla da je most najbolje rješenje. Pogledajte petljanje sa zakonom o radu. Zbog istog tog zakona i zbog puno minornijih promjena koje je svojedobno tražila HDZ-ova Vlada, digli su na noge sindikate i narod. Sada istom tom narodu pod nos stavljaju deset puta restriktivnije odredbe! Sramotu pak koju su nam nanjeli držanjem u priči o lex Perković nećemo zaboraviti dok bude hrvatske ljevice! Jer, tako otvoreno stati u zaštitu udbaškim ne samo likvidatorima negoli i organizatorima, pod svaku cijenu zabraniti da doznamo istinu o tome tko je točno u Hrvatskoj Udbi davao nloge za likvidacije, to su potezi koji im se nikada neće moći zaboraviti! Osim toga mi već „uživamo” u prvim plodovima njemačkog bjesa nad time da ih je jedan balkanski lopov onako prostački prevario sa lex Perković! “Uživamo” u tome da ni euro njemačkog kapitala ne ulazi u Hrvatsku premda po cijelom svijetu hodamo sa ispruženom rukom ne bi li netko uložio kod nas!
Za očekivati je da će promjenom ustava Milanović odbiti izručenje Perkoviću što će izazvati novi bjes Njemačke, a nakon toga će uslijediti konkretnije mjere gospodarske izolacije. Hoće li dakle još gora ekonomska situacija dovesti do prijevremenih izbora?
USTAVNE PROMJENE NOSE BOMBU KOJA BI LAKO MOGLA RAZNESTI HRVATSKU DRŽAVU
Ono što je nešto lakše predvidjeti od odgovora na to pitanje su nagađanja da će Pupovac i Radin svoje glasove za ustavne promjene koje se upravo spremaju, vrlo skupo naplatiti i da u tom smislu nije nemoguće da se traži i to da se zakon o manjinama koji primjerice SDSS-u jamči tri mjesta u Saboru prenese u ustav kao njegov organski dio.U tom slučaju današnja isforsirana prava manjina kakve nema nitko u Evropi, neće moći nitko mjenjati, a da ne mjenja sam Ustav. Danas i sada primjerice može već Ustavni sud o tome raspravljati i donositi meritornu odluku. Tada to neće moći čak ni ustavni sud. Ustavne promjene koje se sada obavljaju u rekordno kratkom roku javne rasprave što je nezabilježena praksa u Evropi, mogla bi donjeti i podjelu Hrvatske na sedam regija, sa bitno većim ovlastima regija što je trenutno traženje HDSSB-a. Nema dvojbe da Hrvatsku treba decentralizirati, ali u tom poslu treba imati mjere i taktičnosti. Dođe li do toga na način kako se to sad planira, to će Hrvatskoj donjeti sedam Jakovčića i sedam svojevrsnih IDS-ova što bi za „saveznu” razinu države moglo biti pogubno. Zašto? Zato jer mi nismo Njemačka čije pokrajine na specifičan način čuvaju okvir države, mi smo zemlja čiji autonomaši u bilo kojoj regiji nikad nisu imali naglašeni hrvatski karakter već uvijek karakter one sile koja je tada kontinentom vladala. Hrvatske regije su se tek sada nakon toliko stoljeća ujedinile i rastakati tu realnost na crti starih regija može biti uistinu pogubno za sam pojam hrvatske države.To smo na primjeru Istre i IDS-a već mogli naučiti.
MOŽE LI HRVATSKA DRŽAVA PODNJETI JOŠ DVIJE GODINE OVAKO NESPOSOBNE VLASTI?
U svakom slučaju još dvije godine ovakve vlasti i to sa najavama zakonskih promjena koje nam već guraju pod nos, još dvije godine praktičke ekonomske izolacije od Unije i Njemačke kao njene najjače gospodarske sile,te paralelno neprirodno političko intimiziranje sa regijom, još dvije godine ovako neučinkovite gospodarske politike, to bi mogao biti kraj hrvatske države.Ovo tim prije što ćemo u te dvije godine imati vrlo tešku bitku glede Piranskog zaljeva, što stižu glasovi sa juga da onaj legendarni Račan-Picula dogovor oko Prevlake gdje je Prevlaka faktički privremeno i naša i njihova, Crnogorci navodno ne žele pustiti, a ako jednog dana dobiju pravo na morski dio Prevlake logično je oček ivati da će tražiti i komad kopna koji moru pripada. Tu je i petljanje sa Klekom i granicom sa BIH gdje je Milanović već upropastio što se diplomatski dalo upropastiti i tu je dakako problem vukovarskih ada o kojima Josipović nikada rezolutno nije razgovarao sa svojim beogradskim prijateljima. Pa ta komisija koja to treba rješiti praktički godinama ne zasjeda i Zagreb ne pokazuje nikakvu revoltiranost time! Uostalom i on i Milanović su odšutjeli nedavnu četničku provokaciju o Bunjevcima u Vojvodini premda im je Nikolić otvoreno rekao da oni nisu nikakvi Hrvati već isključivo Bunjevci. Ustroji li Hrvatska državu sa sedam vrlo visoko decentraliziranih regija, po ovom modelu da Bunjevci zapravo nisu Hrvati, sutra će nam Talijani reći da Istrijani (koje Jakovčić uporno i uspješno gura u svaki popis stanovništva) nisu nikakvi Hrvati već samo Istrijani, a ta moda će zapljusnuti i Dalmaciju. Jer, naša povijest nije povijest državotvorne svijesti već povijest autonomaštva i regionalizma u kojem hrvatske države nikad nije ni bilo. Vodi li netko računa o ovim relacijama ili je kapitulacija hrvatske države kakvu znamo već kuvertirana?
Autor: Tihomir Dujmović/Dnevno.hr
