Dokumenti o blaženom Alojziju Stepincu
„Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca“, još jedna knjiga ,autora mons. dr. sc. Juraja Batelje, o blaženiku Stepincu temeljena na činjenicama i dokumentima. Knjiga je predstavljena u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Organizatori predstavljanja bili su Postulatura za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca i Hrvatska udruga Benedikt.
Foto: Naslovnica
Godinama su kvazi povjesničari, krivotvoritelji povijesti, optuživali nadbiskupa Alojzija Stepinca i Katoličku crkvuza zločine ustaša i nacista. Nažalost, oni i danas uvećavaju broj žrtava, izmišljaju pojedine zločine koji se nisu dogodili, optužuju cijeli hrvatski narod za zločine pojedinaca. Istovremeno ti „povjesničari“ negiraju i umanjuju komunističke zločine u doba Drugog svjetskog rata i u vremenu od 1941. do 1990. godine. Iako je sve ono što je važno za davanje ocjene poznato oni (komunjare, udbaši i četnici potpomognutim židovskim krivotvoriteljima) i dalje šire laži, podmeću i tumače povijest onako kako se njima sviđa ili njihovim nalogodavcima koji ih plaćaju.
Povjesničari i istraživači su sve bitno istražili i napisali o blaženiku Alojziju Stepincu pa nije potrebno ponavljati njihove navode i zaključke o ispravnom djelovanju nadbiskupa Stepinca u vrijeme kada je Europa bila pod nacističkom i fašističkom čizmom.
Slika 1. Karta porobljene Europe 1941. godine, pod nacističkom i fašističkom okupacijom.
Dakle cijela Europa, osim Švicarske koja ima poseban status, je pod okupacijom ili pod upravom kvislinških vlada. Nema države koja nije pod fašističko-nacističkom vlašću ili nadzorom pa je otvoreno suprotstavljanje toj vlasti značilo smrt. Blaženik Alojzije Stepinac se suprotstavljao nacističkoj i ustaškoj vlasti tijekom rata od 1941. do 1945. godine. Ako se želi pisati i davati ocjenu o ljudima i događajima u vrijeme 1941.-1945. mora se te ocjene davati u vremenu i prostoru uvažavajući sve čimbenike koji utječu na ponašanje pojedinaca, organizacija i država, a to kvazi povjesničari ne rade. Oni izvlače pojedine događaje, izjave, postupke izvan vremena i prostora u kojem su se dogodili i donose krive zaključke, odnosno vrše manipulaciju najgore vrste. Veliki „humanisti“ koji dijele lekcije i kvazi povjesničari, su bili svjedoci komunističkih zločina ali ih nisu osudili već su ih podržali (a neki su i sudjelovali u njima)!
Kada je, temeljem dokumenata i svjedočanstava, dokazano da je blaženi Alojzije Stepinac pomogao mnogim Židovima, Hrvatima, Srbima i drugima tada su kvazi povjesničari i „humanisti“ kazali da je kriv jer nije učinio dovoljno! U isto vrijeme oni su sudjelovali u ubojstvima i progonima neistomišljenika.
Evo nekoliko arhivskih fotografija koje svjedoče o „humanosti“ komunističke vlasti u Hrvatskoj o kojoj nisu pisali komunistički „povjesničari“:
Slika 2. Izvješće o počinjenim zločinima OZNE
Slika 3. Novinsko izvješće o likvidacijama
Slika 4. Svjedočanstvo o likvidaciji ranjenika odvedenih iz bolnice
Slika 5. Pogubljene sestre milosrdnice
Nadbiskup je uhićen nedugo nakon ulaska partizana u Zagreb i pušten 3. lipnja 1945. godine. Kada nije prihvatio Titov prijedlog o odvajanje Katoličke crkve u Hrvata od Vatikana započeo je progon Katoličke crkve i nadbiskupa. Uhićen je dana 18. rujna1946. i osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora.
Tužitelj je bio Jakov Blažević, a glavni sudac u postupku protiv nadbiskupa Alojzija Stepinca bio je dr. Žarko Vimpulšek kojemu je Stepinac spasio život kada su ga ustaše uhitile! Nadbiskupa su branili, po službenoj dužnosti, dr. Ivo Politeo i dr. Natko Katičić. Tužilaštvo je dva dana iznosilo optužnice a obrana je imala samo dva sata za iznošenje obrane! U montiranom političkom procesu nadbiskup Alojzije Stepinac je osuđen na 16 godina strogog zatvora. (5 godina u Lepoglavi i od 1951 do 1960. u kućnom pritvoru u rodnom Krašiću). Nadbiskup je bio trovan u zatvoru, bio je teško bolestan pa su ga komunističke vlasti pustile u kućni pritvor jer su očekivale da će ubrzo umrijeti.
Stepinčev odvjetnik, po službenoj dužnosti, dr. Ivo Politeo je kazao:
„Oni isti koji se sada smiju, ako su tada bili u Zagrebu, šutjeli su, prolazili mirno i bez prosvjeda na ulici mimo okupatorskih vojnika i ustaša i − da se poslužim riječima druga predsjednika suda − držali figu u džepu. Ali tko nije šutio, tko je javno prosvjedovao − bio je nadbiskup Stepinac! Htio bih vidjeti onoga tko je na okupiranom području − ne izvan ovoga − neposredno pred okupatorom i pred ustaškom vlasti onako otvoreno, energično i često prosvjedovao protiv svih nasilja okupatora i ustaša! Neka se, dakle, danas ne hvale i ne podsmjehuju onome koji se na djelu pokazao daleko junačkijim od njih“.
Slika 6. Nadbiskup na javnoj tribini uz komunističke vlastodršce
Nadbiskup Stepinac je bio antikomunist ali je kao pastir Crkve u Hrvata razgovarao s komunističkom vlašću i pokušao zaštiti Crkvu i pojedince.
Komunistički povjesničari na tlu bivše države Jugoslavije su se natjecali tko će više krivotvorina napisati, izreći tvrdnji koji nemaju nikakvo uporište u dokumentima, svjedočanstvima. Današnji neokomunistički povjesničari se pozivaju na pisanje tih „povjesničarasvaštara“ bez da izvrše istraživanje, da potraže dokumente, svjedoke itd. Neokomunistički povjesničari iskazuju svoju patološku mržnju prema hrvatskoj državi i Katoličkoj crkvi u cjelini a posebno prema Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj.
Danas u Hrvatskoj postoji cenzura kao i u doba komunizma pa se prešućuju i omalovažavaju istraživanja povjesničara, novinara i publicista o Drugom svjetskom ratu i poraću: Vladimira Horvata, Josipa Jurčevića, Blanke Matković, Stipe Pilića, Igora Vukića, Stjepana Razuma, Vladimira Biondića, Juraja Batelje, Damira Borovčaka, Nikole Banića, Mladena Koića i drugih.
Navodno su dokumenti uništeni, otuđeni pa se ne može izvršiti istraživanje! Dođe gospođa dr. EstherGitman, povjesničarka židovskog podrijetla, i nađe 15 000 dokumenata, 5000 dokumenta skenira, fotokopira te temeljem dokumenata napiše knjigu o djelovanju blaženika Alojzija Stepinca. Knjiga je objavljena 2011. godine pod nazivom When Courage Prevailed: The Rescue and Survival of Jews in the Independent State of Croatia 1941-1945 ili ti Kad hrabrost prevlada: Spašavanje i opstanak židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945.
Povjesničarka dr. Esther Gitman je iznenađena da povjesničari u Hrvatskoj nisu htjeli istražiti što se događalo u Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata već su uporno ponavljali komunističke laži. Nažalost, zločina je bilo i to nitko ne negira ali neargumentirano preuveličavanje ustaških zločina i zataškavanje komunističkih zločina od 1941. do 1990. je nedopustivo.
Zločesti neargumentirano kažu da nadbiskup nije napravio dovoljno. Što su veliki humanisti napravili u doba Titove diktature u Jugoslaviji? Ništa! Šutjeli su o zločinima koji su počinjeni u ratu a naročito poslije rata (u nekima su i sudjelovali), šutjeli su o logoru na Golom otoku i Sv. Grguru, šutjeli su o neljudskim uvjetima života političkih zatvorenika u komunističkim zatvorima, šutjeli su o suđenjima za verbalnom deliktu (sve do 1990.), šutjeli su o cenzuri, šutjeli su o progonima i ubojstvima neistomišljenika. Ti hrabri „humanisti“ koji zamjeraju nadbiskupu Stepincu što nije izvršio državni udar su podržavali komunističku diktaturu, širili laži, provodili cenzuru i progonili svoje neistomišljenike. Politička suđenja, progoni zbog izgovorene riječi, progoni zbog pjevanja narodne pjesme (Vila Velebita), nemogućnost zaposlenja, stalni progon pojedinaca i njihovih obitelji. Kako to da „veliki humanisti“ u Hrvatskoj nisu ništa poduzeli da spriječe te zločine? Naime, oni su mnogo toga poduzeli: blaćenje nadbiskupa, blaćenje mnogih intelektualaca, krivotvorili su povijest, protivili se hrvatskom književnom jeziku – izdali su riječnik srpskohrvatskog jezika (CD) i podijelili po školama, pisali su knjige o povratku 1941. itd. Sramotno!
Slika 7. Nastambe na Golom otoku koji je otvoren 1949. godine a zatvoren 1989. !
Što su humanisti učinili za političke zatvorenike koji su živjeli u neljudskim uvjetima kaznionice Lepoglava, Stara Gradiška i drugih? Ništa! Ali oni dijele lekcije, blate hrvatski narod i pojedince. Nitko ne negira zločine ustaškog režima samo se traži istina koju nam komunistički povjesničari u Hrvatskoj ne mogu dati jer oni ne istražuju dokumente, oni ne povezuju ljude i događaje oni ne znaju što je uzrok a što posljedica oni samo znaju za mržnju, laži i podmetanja.
Jedan navodni povjesničar, svaštar (kako je sam priznao) je krivotvoritelj povijesti koji u svojim djelima hvali zločine Tita, umanjuje njegove zločine a preuveličava zločine ustaša i fašista. Titove zločine pokušava opravdati okolnostima vremena a kada govori o drugoj strani onda ne postoje okolnosti vremena!
Međunarodna istraga o zločinu u ukrajinskom gradu Vinici je napravljena 1943. godine, utvrđeno je da je taj masovni zločin uradio NKVD 1938. godine a ne nacisti ali komunistički kvazi povjesničari su 50 godina tvrdili da su to napravili nacisti (kao i pokolj u Katynskoj šumi, 1940. godine). Toliko o njihovoj vjerodostojnosti.
Slika 8. Ubojstvo prof. dr. Ljudevita Juraka zato jer je bio član Međunarodnog povjerenstva u Vinici
Neki se shvaćaju da je mržnja prema blaženiku Alojziju Stepincu mržnja prema hrvatskom narodu. Blaženik Alojzije Stepinac je bio uz svoj narod do kraja svog života, nije ga htio napustiti, nije htio otići po grimizni plašt u Rim jer je znao da ga ne će pustiti natrag u domovinu.
Žalosno je da pored toliko dokumenata, činjenica, svjedočanstava imamo napade na blaženika Stepinca, imamo negiranje njegove žrtve i spašavanja tisuća ljudi (Židova, Srba, Hrvata i drugih).
Danas je 2018. godina, nema Hitlera, pa se pitam što židovski plaćenici Ephraim Zuroff i Gideon Greif kažu o ovoj vijesti:
„Prema službenim podacima, u Izraeluse nalazi 38.000 afričkih migranata, većinom iz Eritreje i Sudana, koji su stigli bježeći od ratova u njihovim domovinama. Od 38.000 afričkih ilegalaca, njih 1420 nalazi se u prihvatilištima. Kako javlja agencija AP, službeni Izrael u deportacijskim obavijestima poručuje migrantima kako imaju rok od 60 dana da prihvate ponudu i napuste zemlju te odu u neimenovanu afričku zemlju. Izrael migrantima nudi jednokratnu pomoć u iznosu od 3500 dolara te avionsku kartu u jednom smjeru. Oni pak koji odbiju ponudu i ne napuste Izrael do 1. travnja mogli bi se suočiti sa zatvorskom te novčanom kaznom.“ Nadnevak 05. 02. 2018.
Kako ćemo protumačiti da je papa Franjo primio turskog diktatora koji danas ubija Kurde? Papa Franjo sigurno ne podržava ubijanje nevinih i nije primio turskog diktatora u znak podrške njegovoj politici.
Gornji navodi pokazuju kako se ne smiju donositi brzopleti i jednostrani zaključci.
Napadi na blaženika Alojzija Stepinca predstavljaju najgori oblik komunističko-udbaško-četničkih laži, predstavljaju napad na Katoličku crkvu i na hrvatski narod.
Na temelju dokumenata i svjedočanstava danas znamo da je blaženik Alojzije Stepinac svetac!
Dr. sc. Marko Jukić
