Ministrica Divjak ne posustaje u brzom „eksperimentalnom“ uvođenju Jokićeva kurikula u nekoliko desetaka hrvatskih škola, već ove jeseni. To objašnjava potrebom da se „ne gube generacije učenika“, kao da je sadašnji kurikul neka bolest koja ih ubija. Implicira da je kurikul jako dobar i da su potrebe za popravcima jako male pa će se lako „provesti u hodu“.

‘Eksperimentalno’ uvođenje kurikula u škole služi da se izbjegnu njegove modfikacije prema recenzijama

To je prijevara i nelegalan postupak! Ni jedan dio kurikula ne smije se uvesti ni u jednu školu dok se cijeli kurikul, ili njegovi dijelovi (predmeti), potpuno ne usklade s recenzijama i dok recenzenti i hrvatska javnost popravljeni kurikul ne odobre!

S jedne strane ministrica Divjak provodi recenzije, tvrdi da su jako pozitivne, zanemaruje izjave recenzenata da recenzije nisu neupitno pozitivne, nego da traže velike popravke, a istodobno, dok popravke nisu napravljene, uvodi kurikul u škole.

Prijevara, nestručno, nekorektno i nelegalno!

‘Eksperiment’ će proglasiti uspješnim i zaobići će recenzije

Treba uočiti da je u dijelu Istre to već napravljeno! Samovoljno, bez recenzija i popravljanja, „odlukom lokalne zajednice“ na koju ministrica uopće nije reagirala! Znači li to da bilo koja lokalna zajednica može bez Ministarstva znanosti i obrazovanja, bez recenzija i bez provjere – uvesti bilo koji kurikul koji joj se sviđa?

Jednom kad Jokićevi kurikuli budu uvedeni, oni se iz škola više ne će povlačiti niti će se modificirati. Niti će se recenzirati! A recenzije koje možda u međuvremenu stignu, zanemarit će se kao da nisu ni pisane. To će se provesti tako da će ministrica Divjak, bez ikakvih dokaza, reći da je nastava bila uspješna „jer su učenici i nastavnici zadovoljni“. Svi prigovori bit će ne samo odbačeni, nego i proglašeni „kočenjem reforme“, koja je nužna „da se još jedna generacija učenika spasi od propasti“.

Vrhunac prijevare dogodit će se na razini udžbenika

Divjak, Jokić i ljudi oko njih pomno izbjegavaju razgovore o udžbenicima iz kojih će učenici učiti po novom kurikulu. Prave se da je žurno uvesti kurikul („radi spasa učenika“), a udžbenike će riješiti „u hodu“. Tu je ključ prevare hrvatske javnosti, djece, roditelja i stručnjaka! Udžbenike će napisati ljudi koje oni izaberu! Vrlo je vjerojatno da se ti udžbenici već pišu, i da će „iskočiti“ u javnost dok ona joj dvoji o sadržaju kurikula!
Kad se najesen Jokićev kurikul uvede „eksperimentalno“ – nitko ne će još ni početi pisati udžbenike, a oni će već biti gotovi! Jer ih već pišu, ili su ih već napisali, Jokićevi ljudi!

Pogledajmo ovako: u dijelu Istre već je uveden kurikul Građanskoga odgoja, a najesen se cijeli Jokićev kurikul uvodi u dio hrvatskih škola. Ovih je dana na HTV („Otvoreno“) rečeno da će učenici za učenje dobiti neke tiskane udžbenike i tekstove u elektroničkom obliku. A to potvrđuje upravo to rečeno: udžbenici se već pišu, ili su napisani i to:
a) prije nego je završeno recenziranje samoga kurikula (i koji se kao nerecenziran uvodi),
b) bez javnoga natječaja za pisanje udžbenika (autori i izdavači školskih udžbenika na svakom udžbeniku zarade mnogo novca),
c) bez recenziranja udžbenika u smislu njihove usklađenosti s kurikulom,
d) bez objektivnog i stručnog recenziranja udžbenika u smislu njihove istinitosti, znanstvene i stručne prikladnosti i pedagoške, jezične i likovne vrijednosti.
Neka ministrica Divjak javno odgovori po čijim, kojim i kako recenziranim udžbenicima (tekstovima i sl.) sada djeca u Istri uče Građanski odgoj!

Prijevara će se dogoditi i na razini nastavnika

Jokićev kurikul zahtijeva Jokićeve ljude, to zahtijeva Jokićeve udžbenike, to Jokićeve autore udžbenika, a to Jokićeve učitelje i nastavnike. Jednostavan i jasan primjer je Jokićev kurikul predmeta Građanski odgoj. On predviđa da nevladine udruge dolaze u škole i učenike uče, između ostaloga – prosvjedovati. Prosvjedovati – protiv koga ili čega? Protiv Vlade i svojih roditelja i protiv neistomišljenika tih udruga! Nema četvrtog objekta prosvjedovanja. Logično je da će te udruge svoju „nastavu“ popratiti odgovarajućim udžbenicima, tekstovima i slikovnicama, jer tko je pozvaniji napisati udžbenik, ili ga barem odabrati, nego upravo oni koji djecu uče nekom znanju ili vještini?!

Tako dolazimo do prvoga dokaza (ako je prvi!) istinitosti ove moje najave: u hrvatske škole je nasilno i protuzakonito već stigla slikovnica „Moje dugine obitelji“! Sutra će, kako je gore opisano, to biti zakonito i tu i takve slikovnice, tekstove i udžbenike morat će kupiti svi roditelji sve školske djece. Njihov će jad ministrica (poput) Divjak zabašuriti velikodušnom odlukom da njezino ministarstvo (dakle ti isti roditelji) subvencionira te, a ako treba, i druge udžbenike.

Ratifikacija Istanbulske konvencije dio je istoga plana

Valja napomenuti da je nametanje Istanbulske konvencije dio opisanoga plana, iza kojega u njegovoj ukupnosti stoje Jokić, Budak i Divjak: upravo te udruge će, nakon ratifikacije Konvencije, dobiti zakonsku osnovu nadzora školskih i izvanškolskih (športskih, kulturnih i drugih) sadržaja učenja hrvatske djece. Čak će za to biti i plaćene!
Nabrojimo ukratko te putove plaćanja (forme plaćanja su različite, u načelu dobro zakrinkane u indirektne troškove): a) za izradu kurikula, b) za implementaciju kurikula, c) za edukaciju edukatora, d) za udžbenike, e) za nastavu f) za kontrolu nastavnih sadržaja i sveopću proširenost novoga nauka.

Moć, ugled, novac i kontrola, sve na jednom mjestu. Preuzimaju hrvatsku državu bez ispaljena metka. Tko se usprotivi, osuđuje se kao „desničar“ (kao da je to neka guba), „katoliban“ (tu etiketu dobivaju aktivni vjernici) i „ustaša“ (to dobivaju svi koji drže ruku na srcu kad svira hrvatska himna).

Prijevara je bila i ostala cilj cijele Jokićeve reforme

Kratko podsjećanje na sve prijevare u donošenju i provođenju kurikulne reforme, ne zato da se te prevare kazne, nego da se vidi da se radi o sustavu varanja naroda.

a) Prvo, s dolaskom Milanovićeve vlasti, ukinut je Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS), koji je bio osnova planirane reforme, jer reforma školstva jest bila potrebna. HNOS je ukinut bez rasprave i bez objašnjenja, jednako kao što je Željko Jovanović ukinuo usklađeni Hrvatski pravopis Katičićeva Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika (https://slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/168499/akademik-katicic-ugasili-su-nas-jer-im-smeta-duh-hrvatskog-jezika). Jovanović je za smrt hrvatskoga pravopisanja odabrao Željka Jozića, a Milanović za smrt hrvatskoga školstva Borisa Jokića.

b) Drugo, Budak i Jokić imenovani su bez natječaja (za Jokića javno svjedočio Z. Milanović), a onda su oni imenovali koga su htjeli. Taktika je bila da se izostave ugledni stručnjaci koji ne bi dopustili prevaru.

c) Treće, napravljen je upitan kurikul, a kad su na njegov sadržaj počele stizati stručne kritike, kurikul se branilo političkom agresijom i vrijeđanjem kritičara.

d) Jokić je bio nervozan (i neutemeljeno samouvjeren) i ucijenio je hrvatsku Vladu svojim odlaskom budu li stručni kritičari „zaustavljali reformu“. Sam sebe je doveo u situaciju da mora dati ostavku, pa ju je i dao. Nitko ga nije potjerao.

e) Time je protuhrvatska fronta oslabljena i Jokića su njegovi nagovorili da se ponaša kao da nije otišao. On je dragovoljno otišao i – zašto se stalno pojavljuje u javnosti i govori kao da je još uvijek predsjednik Ekspertne radne skupine (ERS)? Zašto mediji stalno o reformi pitaju njega, a ne aktivne članove ERS? (Upravo sam rekao zašto.)

f) Čini se da su krivotvorene optužbe za „netransparentnost“ izbora nove ERS i stopiranje njezina rada od strane (nove) ministrice Divjak i njezinih pomagača. Na vidjelo izbija moguća nečasna upletenost bivšeg ministra Vedrana Mornara. Znat će se, prije ili poslije.

g) Ministrica Divjak ne rješava ta pitanja, nego žuri s nerecenziranim kurikulom u škole, a cilj su sve prevare koje sam gore naznačio.

Što treba raditi?

Treba se oprijeti. Ne će nas spasiti „netko drugi“, to moramo učiniti sami. Otpor počinje ustrajanjem na demokratskim pravima svih, na iznošenju istine i raskrinkavanju laži. Čeka nas i borba za povratak primjerenog Hrvatskog pravopisa, ne zaboravite to. Šifra: Katičić.
Svi moraju poštovati sve različitosti. Manjinama se moraju osigurati ljudska prava, ali ne na račun većine. Većina nema veća ljudska prava, ali ima više ljudi i to treba poštovati, jer kršenje ljudskih prava većine znači kršenje ljudskih prava većem broju ljudi. Roditelji imaju ustavno pravo da državne škole njihovu djecu uče u skladu s njihovim uvjerenjima. Nitko ne smije prezirati ničija uvjerenja niti im se izrugivati, niti ih vrijeđati. A nikome ih ne smije ni nametati.

Spas hrvatskim građanima dolazi samo iz jednoga izvora a to je prakticiranje vlastitih demokratskih prava. Najviši stupanj prevare je da se ljude uvjeri da samo jedni imaju važnija ili ugroženija ljudska prava, tako da oni drugi zaborave na svoja.
Braćo i sestre, hrvatski građani, ne zaboravite da i vi imate ljudska prava. Nitko vam ih ne može oduzeti nego vi sami sebi (citirano prema g. V. I., 2013.).

Izvor: narod.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save