TwitterFacebookPinterestGoogle+

17. veljače 1994. poginuo Damir Tomljanović Gavran – „Ja pripadam u ovu divljinu, nisam ja za velike gradove“

Prošle su 24 godine od pogibije istinskog heroja Domovinskog rata Damira Tomljanovića Gavrana. Taj legendarni zapovjednik Tigrova, ponosni Ličanin iz Krivog Puta kod Senja poginuo je od snajperskog hica na Tulovim Gredama (Velebit), strateški izuzetno važnom položaju s kojeg je kasnije HV krenuo u ofenzivu oslobođenja Hrvatske u akciji „Oluja“.

Ovaj junak Domovinskog rata dobio je brojna ratna odlikovanja: Spomenica domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog trolista, Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Red kneza Domagoja, spomenicom Prvi hrvatski redarstvenik.

Kao i brojni hrvatski mladići izuzetne hrabrosti i odlučnosti, već nakon prvih višestranačkih izbora, u vrijeme kada je srpski mač za egzekuciju i uništenje hrvatskog visio nad glavom, Gavran se u jedinicu koja je postala jezgra budućeg slavnog Zbora naraodne garde – postrojbu specijalne policije MUP-a RH u bazi Rakitje pored Zagreba. Dočekao je ondje i njezin preustroj u Zbor Narodne Garde, pa dogodine u svibnju prišao u 1. gardijsku brigadu, među svoje Tigrove.

Riječi njegovih suboraca iz legendarne 1. brigade – Tigrova govore same dovoljno:

Ilija Vučemilović:

„Gavran nije postavljen za zapovjednika, on je izabran od ljudi kojima se “nametnuo” svojim prisustvom na terenu, uvijek s vojnicima. Gavran je, vjerujte, od mnogih kukavica napravio istinske borce. Iz najobičnijeg je vojnika znao izvući ono najbolje i to je osobina koja mora biti urođena. Kao čovjek, suborac i zapovjednik bio je uzor i vodilja svima nama. Bio je vođa. Kad ide Gavro, idemo svi. Bio je legenda Hrvatske vojske i Tigrova“.

Ivan Pasariček:

“Svi smo mi voljeli biti uz njega i zato danas volimo pričati da smo ratovali uz Gavrana…Nismo se usudili reći da se bojimo. Tko je pred njim mogao reći da se boji? Nismo mogli, iz poštovanja“.

Stipe Ercegovac:

„Kad mi je otac umro nisam se tako osjećao, onda možete misliti. Za Gavranom sam plakao kao dijete“.

„Ja pripadam u ovu divljinu, nisam ja za velike gradove“, znao je Gavran reći dok su vođene operacije po Velebitu, u teškim vremenskim uvjetima. Tu je i poginuo ostavši zauvijek upisan u slavnu hrvatsku povijest mučenika i heroja koji su se borili i dali svoj život za svoj narod.

Izvor: narod.hr

Komentiraj