Ivica Šola: Plenković uvodi moralno-političku podobnost
Rasprava o Istanbulskoj konvenciji unutar HDZ-a poprimila je za demokraciju zabrinjavajuće razmjere. Kako su mediji donijeli, Plenkovićprijeti onima koji su protiv ratifikacije da ih u slučaju izbora neće staviti na listu, a Stiera se, zbog sasvim pristojnog i argumentiranog pisma, sili na ostavku. “Inkluzivni” Plenković pokazao je zabrinjavajuće lice za “modernog političara 21. stoljeća” jer nas vraća u metode ne tako davnih totalitarnih vremena. U tim se vremenima status u partiji i društvu ravnao “moralno političkom podobnošću”. Svakoga tko nije odražavao stavove partije i vođe eliminiralo se ili marginaliziralo. Plenkovićev unutarstranački stav oko ratifikacije Istanbulske konvencije je čisti komunistički relikt moralno-političke podobnosti, samo što je ovdje komunistička ideologija na temelju koje se eliminiralo zamijenjena rodnom ideologijom. Stier je s pravom primijetio da Plenković otvoreno vrijeđa i ponižava članove stranke koji su protiv ratifikacije govoreći im da “najprije pročitaju dokument”, a onda komentiraju.
Relativiziranje biološkog spola
Otkud on zna da protivnici ovog teksta nisu pročitali, otkud on sebi uzima ekskluzivno pravo da ga je samo on ispravno razumio? On se tu postavlja kao bruxelleski komesar koji jedan dokument tretira kao Kur’an, da se u njega ne smije zadirati, raspravljati, neslagati, već uzmi ili ostavi. Ni Biblija u kršćanstvu nije imala i nema takav status kao Istanbulska konvencija, jer su mnogi dijelovi Biblije kroz povijest, sve do 2. vatikanskog sabora, bili izbacivani kao neprihvatljivi. Ali, eto, kod Istanbulske konvencije to nije moguće, ona je više od Svetog pisma. To upućuje na dogmatski karakter ovog dokumenta, kao da ga je sam Alah diktirao nekom bruxelleskom ćati u ušesa, kao i na dogmatski karakter onih koji su ga napisali i koji ga provode.
Suvišno je ponavljati da se svi slažemo oko potreba borbe protiv nasilja prema ženama. To nikome nije sporno. Budući da su mnogi protivnici bezuvjetne i cjelovite ratifikacije ovog dokumenta izdignutog na razinu Kur’ana iznijeli mnoštvo argumenata protiv, želio bih ovdje dodati nešto o čemu se nije govorilo, to je kulturološko-ideološka pozadina ove konvencije kada je borba protiv nasilja nad ženama u pitanju. Iz Istanbulske konvencije progovara neomarksistički feminizam iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bit ovog feminizma je mišljenje da radništvo nije više primarni objekt izrabljivanja, diskriminacije i nasilja, da su to postale žene. Za nasilje one okrivljuju patrijarhat, mušku kulturu i muškarca kao takvog, te hijerarhijski ustrojeno patrijarhalno društvo s jakim identitetima kao izvorima (patrijarhalnog) nasilja. Zbog toga ovaj feminizam stavlja naglasak na zaštitu “mikroidentiteta” pa u sklopu rodnih studija i teorije fabriciraju mikroidentitete, relativiziraju biološki spol, jer je, među inim, spol, biti muško i žensko, također jedan od izvora nasilja, kako tvrdi Simone de Beauvoir. Istanbulska konvencija u svojim temeljnim naglascima sadrži ovu neomarksističku feminističku matricu kojoj je u nekim dijelovima više stalo do kriminalizacije muškarca kao takvog, kao i muškog principa i jakog identiteta koji izvire iz spola.
Feminističko pretjerivanje
Od Hollywooda, preko EU parlamenta do MeToo Instagram feminizma ovih dana u javnosti imamo sliku muškarca isključivo kao (seksualnog) zlostavljača. Muškarac = nasilje. Što bi bilo da je Junker “štipnuo za guzicu” Angelu Merkel, a ne Plenkovića? Bi li to bila šala? Protiv toga feminističkog pretjerivanja već ustaju i same žene, kao Catherine Deneueve i mnoštvo drugih. Ženi više ne možeš reći ni da je mlada i lijepa, kao ministar Kujundžić, i eto vam već ove feminističke moralne policije.
Zato tvrdim da je Istanbulska konvencija, osim dogmatsko-kuranska, i patrijarhalna, jer počiva na patrijarhalnoj hijerarhijskoj paradigmi. Naime, skupina GREVIO sastavljena je od deset žena koje nadziru njezino provođenje, bez ijednog muškarca (što je sada s kvotama?), što je više nego uvredljiva poruka svima nama muškarcima, ogromnoj većini, koji se, i bez Istanbulske, odvijeka protivimo i borimo protiv nasilja, te nasilnica i nasilnika u obitelji i društvu. To je čista diskriminacija muškaraca, stručnjaka. Ista ta skupina GREVIO je hijerarhijski na vrhu piramide, iznad država i njezinih tijela. Dakle, feministice su u strukturi prekopirale patrijarhalno-piramidalni model protiv kojeg su ustale u ime borbe protiv nasilja koje, prema njima, ima izvor u samom patrijarhalno-piramidalnom muškom društvu, zamijenivši dominaciju jednog spola, pardon roda, drugim. Dovoditi u pitanje feminističke (muškomrzačke) dogme i generaliziranja danas je u EU-u postalo opasno. I u HDZ-u. Ako Plenković opet uvede moralno-političku podobnost na matrici za ili protiv Istanbulske, Stieru i društvu ne preostaje drugo nego da ga štipnu za gu’icu i dignu sidro iz stranke jednoumlja čiji predsjednik, boreći se protiv nasilja, provodi ga u svoj stranci, gušeći slobodu savjesti – temeljno ljudsko pravo!
1 comment
Ne vidim ništa moralno u njihovoj političkoj podobnosti. I sam Plenković je postao premijer jer je politički podoban po mjerilima pozicije, opozicije i koalicije, a kad se pogleda sve što je do sada radio kao političar i što možemo još očekivati da će učiniti u svom mandatu, ni uz najbolju volju ne mogu iscijediti niti “m” od moralno. Možda ja slabo vidim.