Bila sam izgubljena nakon samostana i onda sam se pronašla u boksu
S obzirom na to da je Ivana upisala čak tri fakulteta (teologiju je već završila) i da planira upisati još i ekonomiju, čini se da se ona u 20 profesionalnih mečeva jako dobro čuvala i da njene moždane stanice rade prilično dobro
Devetnaest godina nakon Jaskanke Ivane Derdić još je jedna hrvatska Ivana postala svjetskom boksačkom prvakinjom. Ovaj je put riječ o Ivani Habazin (28), žestokoj djevojci iz Zlatara u kojem je u četvrtak za njihovu svjetskim pojasom ovjenčanu sugrađanku upriličen i prigodan doček.
Ivana je bila živahno dijete s viškom energije pa se možda ovakvo što moglo i naslutiti. Štoviše, za sebe nam je jednom u šali rekla da je bila razredni šerif i da bi išla praviti reda kada god bi netko bio nečijom žrtvom.
Nažalost, život je nije mazio od najranijih dana. Njen otac nastradao je u prometnoj nesreći, na motociklu, pa je ostala bez tate s nepunih godinu dana što joj je znatno otežalo djetinjstvo. A u te dane vratili smo se uz pomoć ljubazne majke Đurđice koja nam je ispričala kakva je Ivana bila kao djevojčica:
– Baš poput tri godine mlađeg brata Stjepana, Ivana je bila hiperaktivna curica, vrlo živo dijete, često u centru pažnje. Puno ju je toga zanimalo, kao što ju zanima i sada pa iza sebe ima tri upisana fakulteta, teologiju, pravo i diplomaciju. Zbog određenih poteškoća sa zdravljem jedno vrijeme bilo joj je preporučeno mirovanje, no ona to nije činila ni doma ni u školi. Zabraniti joj sat tjelesnog bilo je kao da joj branite život. Znala je šokirati majku Bez obzira na višak energije, mama ni u snu nije očekivala da će joj kći postati boksačica. – Jedno su mi vrijeme prešućivali da se ona počela baviti boksom, a onda su mi nakon nekoliko mjeseci ipak rekli. Mnogi moji prijatelji time uopće nisu bili iznenađeni i njih je više iznenadilo kada je Ivana otišla u samostan. Je li pak takav potez iznenadio i mamu? – Ivana je imala 14 godina kada se na to odlučila, a učinila je to samostalno. Teško mi je pao njen odlazak, no onda sam shvatila da je na sigurnom jer je u Božjim rukama. Takvo što je njoj dobro došlo, bilo je to dobro iskustvo za cijeli život. Kada je četiri godine kasnije čula da joj kći odustaje od ideje da bude časna sestra, bio je to novi šok za mamu. – Nazvala me u 10 navečer da bi mi to obznanila. Ona je čvrst karakter i ne odustaje od onoga što je naumila pa to, znajući je, i nije bilo tako veliko iznenađenje. Znala je ona meni prirediti i veće šokove pa sam preživjela.
Cijeli članak možete pročitati OVDJE.
Izvor: vecernji.hr
