Hasanbegović: ‘Plenković ratifikacijom Istanbulske konvencije provodi nedovršene programe bivše lijeve Vlade’
U Novom danu gostovao je saborski zastupnik Nezavisnih za Hrvatsku i bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović, ujedno i zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.
Na što ste mislili kad ste rekli da Andrej Plenković namjerava provesti sve što želi?
Mislio sam na činjenicu koja se sada potvrđuje da će doći do ratifikacije Istanbulske konvencije (IK) bez obzira na brojne otpore, i to iz dva ključna razloga: jedan je da vjeruje u vrijednosno ideološko svjetonazorski sklop koji stoji iza same IK, a drugi da ima tu političku moć i ovo mu je dobra prigoda da potvrdi moć u stranci i na neki način pokaže i pred javnošću nemoć i jalovost njegovih oponenata u HDZ-u.
Kako ćete vi glasati?
Mi smo se vrlo jasno odredili – bezuvjetno smo protiv iz jasnih vrijednosnih svjetonazorskih razloga i nasuprot tvrdnja da iza ove IK ne stoji rodna ideologija, jasno smo isticali da je ta IK po sebi sama upravo utjelovljenje rodne ideologije.
Događa se puno toga oko IK, a dosta govori i o tome kako se vodi politika, no HDZ je imao to u svojem programu i kad ste vi bili član.
Činjenica je da su elementi te ideologije, posebice pojam roda počeli penetrirati upravo u vrijeme HDZ-a, dakle još od vremena Sanadera preko Kosor i sada to treba dobiti konačnu potvrdu. Tada je to u političkom životu bilo marginalno, nije postajala jasna svijest, niti teorijska recepcija značenja pojma rod, sve je tada bilo podređeno onome – ulazak u EU nema alternative – ostalo je ovo na marginama. Možemo govoriti o vrsti nedosljednosti koja se sada poput bumeranga vraća. Sjećamo se iz stranačke kampanje, to tada nije bilo na dnevnom redu, a u samom izbornom programu HDZ-a, treba reći da nije bilo riječi o ratifikaciji, nego je stajala pitijska formulacija o primjeni IK. Tada se nije spominjala ratifikacija, sada je do toga došlo, u konkretnom slučaju možemo govoriti o gaženju izborne volje upravo HDZ-ova biračkog tijela, imamo jednu vrstu travestije političkog života da Vlada izabrana na jednim vrijednosnim temeljima zapravo provodi potpuno suprotnu politiku.
Politička dvoličnost postoji u svim političkim strankama?
To je tipična boljka hrvatskog političkog života, stoji u podlozi krize političkog sustava i to je jedan od ključnih razloga za političku apatiju koja vlada u hrvatskom narodu i to je jedan od ključnih razloga za biračku apstenciju i činjenicu da ljudi ne izlaze na izbore jer ne prepoznaju autentične političke predstavnike.
Očekujete li promjene nakon IK?
Katalizator kako bi se dodatno rasvijetlile neke poznate činjenice, politički, točnije građanski prosvjed u Zagrebu, a koji se želi podcijeniti, zametak je jednog važnog političkog procesa čiji ćemo epilog vidjeti na budućim parlamentarnim događajima – događaj je ovo bez presedana, da je na vlasti SDP i ljevičarska Vlada, bilo bi sasvim logično da imamo građanske prosvjede nezadovoljnih svjetonazorskom politikom Vlade. Ovdje imamo presedan u gotovo 30 godina – da biračko tijelo ljudi koji su doveli Plenkovića na vlast sada prosvjeduje protiv odluka te iste Vlade.
Bilo je prosvjeda i ranije, koliko ovaj može utjecati?
Ovaj se ne može uspoređivati s prijašnjima budući da su različiti oblici građanskog nezadovljstva imali tada protuvladina oporbena stajališta, a sada prosvjeduju birači Plenkovića, oni koji su ga doveli na vlast – on gazi njihovu izbornu volju i provodi program bivše lijeve Vlade.
Jesu li ti isti birači prosvjedovali ranije, i u Savskoj?
Naravno, to su bili protuvladini prosvjedi i iskazivali su stanovito građansko nezadovoljstvo koje je tada artikulirala oporba, ali ponavljam – sada imamo paradoksalnu situaciju da Plenković provodi nedovršene programe bivše lijeve Vlade i stvara se zametak protulustracijske koalicije, čiji će prvi veliki test te velike koalicije biti konsenzualno glasovanje u Saboru SDP-a i HDZ-a oko IK.
Nije li to civilizacijsko pitanje?
Kritika IK se ne može svesti na pitanje borbe nasilja nad ženama. Instrument je te Konvencije kako bi se nametnuli određeni problematični teorijski koncepti koje nazivamo rodnom teorijom. Zlouporaba borbe protiv nasilja nad ženama svedena na uske ideološke ciljeve, imamo vrstu nametanja društvenog inženjeringa s dalekosežnim posljedicama. Debate i podjele postoje u svim zemljama i RH ne može biti iznimka. Brojne zemlje nisu ratificirale IK, ključni elementi se mogu provoditi bez ratifikacije i zapravo je podcjenjivački one koji se IK protive nazivati nepismenim neznalicama koje IK nisu pročitale.
Koji je vaš temeljni argument protiv IK?
Ima tu puno elemenata, u raspravi ćemo jasno reći o čemu je riječ. Pokušaj dekonstrukcije temeljnih pojmova na kojima počiva antropologija i civilizacijska dekonstrukcija biološki utemeljnog spola i suptilnog nadomještanja konfuznim i fluidnim pojmom roda koji nema ni tradicijsko, niti religijsko, a ni znanstveno, nit zdravorazumsko utemeljenje. Pitanje je to koje prelazi okvire hrvatskog društva i politike i ta problematika ulazi u temeljna pitanja ukupne civilizacije europskog identiteta i dublje moralne krize s kojima se suočava zapadni svijet.
Kako se to pojam spola zabranjuje?
Ne zabranjuje se, ali ovdje se otvara put za jedan proces unošenja društvene konfuzije i različitih vrsta manipulacije. Ako samo maknemo pitanje roda iz IK skrenuo bih na posebno problematičan institut GREVIO – nadzor provedbe različitih financijskih obaveza i uvođenja u hrvatski pravnopolitički sustav vezano uz primjenu ponovnog gremija dobropoznatih nevladinih organizacija interesnih mreža često vrlo jasnih pol i parapolitičkih ciljeva.
Snažnije od Ustava?
To je potpuno jasno, kad se ratificira međunarodni ugovor, on je iznad hrvatskog zakonodavstva i u IK vrlo jasno stoji tko će i na koji način pratiti provedbu i vrednovati i nema razloga odbijati notornu argumentaciju kritičara IK je li ona utemeljena u činjenicama, podsjećam da je i u Europskom parlamentu, kad se glasovalo, bilo podjela, brojne zemlje nisu prihvatile ratifikaciju i ona ne može biti mjera niti civiliziranosti, niti uljuđenosti, niti instrument kojim će se mjeriti nečija predanost u borbi protiv nasilja nad ženama. Nasilje je neprihvatljivo prema bilo kome, hrvatsko zakonodavstvo, hrvatski Ustav, u tome je potpuno jasno i nema nikakvog razloga za neku vrstu nametanja ideoloških konfuzija i podjela do kojih dovodi ratifikacija. Nije morala, niti treba biti ratifikacija IK, ne postoji bilo kakva međunarodna obaveza ratifikacije i nema nikakvih posljedica za one koji neće ratificirati.
Smatrate da je tradicionalna većina, a parlamentarna većina?
On to želi kako vidi iz briselske činovničke vizure, ali zapravo kada maknete ideološka i svjetonazorska pitanja i rasprave, ali su oni dio i sasvim legitimno dio sastavni svakog pluralnog društva, no dovedeni su u pitanje temeljni postulati legitimiteta – da Vlada mora imati utemeljenje u izbornoj volji, proizlaziti iz volje naroda. Vlada Plenkovića i partnera Milorada Pupovca, onoga što se naziva HNS i gospodina Sauche nije sigurno utemeljena na volji tijela biračkog političkog naroda, ona je rezultat političke trgovine, predstavlja neku vrstu travestije političkog stranačkog života i upravo iz tog razloga jedini način da se promijeni takvo stanje su parlamentarni izbori i sve dvojbe o kojima sada govorim bit će razriješene na sljedećim parlamentarnim izborima.
Kada ih očekujete?
Kada to procijeni Plenković, no bez obzira na određene promjene koje će se dogoditi ova tanka većina koja će biti još tanja nakon ratifikacije IK, bit će dovoljno čvrsta trgovački interesna do kraja mandata.
Vi držite Bandića u Zagrebu, može se to smatrati trgovinom.
Između situacija u Zagrebu i one na državnoj razini postoje ključne supstancijalne razlike. Bandić svoju vlast temelji na izborima, vlast mu ne proizlazi iz Gradske skupštine kao što Vlada proizlazi iz Sabora i to čini situaciju sa Zagrebom potpuno neusporedivom.
Ali bez većine ne bi imao vlast.
Bez većine u Skupštini situacija bi bila otežana, ne bi se moglo donositi odluke i usvajati ih onako kako se usvajaju sada, ali upravo ta suradnja u Skupštini između tri partnera pokazuje da u pozadini svakog političkog dogovora trebaju biti određeni vrlo jasni ciljevi i vrijednosti iza kojih mi kao stranka stojimo i te vrijednosti i ciljevi od kojih ne odstupamo čine tu skupštinsku većinu vrlo krhkom i u svakom trenutku što se može i vidjeti, tko pozorno prati rad Skupštine.
Hoće li vaša principijelnost biti dokazana i kad se izglasa IK – hoćete li izaći?
Potpuno je neusporediva situacija.
Hoćete li ili nećete?
Ako već govorimo o tome, čitava priča je imala uvod u Gradskoj skupštini kada su zastupnici HDZ-a s Radničkom frontom i SDP-om omogućili da u pojedine akte uđu elementi rodne ideologije.
To vam ne smeta da ostanete u koaliciji?
U Skupštini nema nikakve koalicije jer ni tehnički nije moguća jer vlast ne proizlazi na taj način. Odnos je dijalektički i ovisit će o ispunjavanju dogovora koji su vrlo jasno zacrtani i ukoliko dogovora u konkretnim pitanjima neće biti, svodit će se naša uloga na podizanje ruku, sporazuma neće biti. Politika jest vrsta mukotrpnog dogovora i različitih kompromisa, no kad postane lišena svih vrijednosnih sadržaja pretvara se u moralnu kaljužu, koja stoji u pozadini onoga što imamo danas u Saboru i trgovačke većine iza ove Vlade.
Podržavate li da Crkva odlučuje o pobačaju?
Nisam pozorno pratio tu debatu. U hrvatskim zakonima može odlučivati samo jedno tijelo – to je Hrvatski sabor. U raspravama koje prethode donošenju prijedloga legitimno pravo ima iznositi svoja stajališta Crkva kao i sve druge vjerske zajednice i različiti akteri građanskog društva s potpuno različitim stajalištima. Konačnu odluku donosi Sabor i mislim da uopće nema mjesta za moralnu paniku koja proizlazi iz naslova novina, nema utemeljenja u stvarnim činjenicama. Kakav će biti konačan prijedlog zakona, vidjet ćemo, u raspravi koja prethodi donošenju zakona imaju pravo sudjelovati svi.
Vaš stav je?
Mi smo vrijednosno utemljena stranka, pobačaj smatramo nesrećom, nekom vrstom tragedije, a zakonska regulacija tog pitanja je vrlo osjetljivo društveno pitanje u kojem treba postići što je moguće širi društveni konsenzus, uz jedno jasno upozorenje – da nikada nije moguće zadovoljiti sve aktere.
Ali vaš stav – restriktivnije, zabrana?
Dosadašnji zakon je pregazilo vrijeme, o tome je pravorijek dao i Ustavni sud, a o sadržaju budućeg zakona povest će se ozbiljna društvena rasprava koja treba u sebi sadržavati razriješenje mnogih etičkih dvojbi. Bezuvjetna zabrana pobačajane postoji niti u jednoj europskoj zemlji i neće postojati ni u RH.
Kako komentirate odluku o protjerivanju diplomata?
Što god god o tome netko mislio, RH je na neki način dio EU i NATO saveza i to traži preuzimanje određene odgovornosti. Hrvatsko ruski odnosi imaju dvije dimenzije – jedna, usko vezano uz bilateralne odose, a druga je posredovana temeljnom činjenicom da je RH članica EU i NATO. Na odnose ne samo prema Moskvi ili Briselu, uvijek treba gledati iz temeljne vizure – hrvatskih nacionalnih državnih interesa. Ova odluka je jedna vrsta iskazivanja solidarnosti, a u supstancijalnom neće narušiti hrvatsko-ruske odnose.
Kakav je vaš stav oko nabave borbenih zrakoplova?
O tome se ne može donositi sud bez uvida u ključne strateške projekcije pa i povjerljive dokumente i ne mogu ovako arbitrarno reći kakvu odluku treba donijeti jer za to snosi odgovornost Vlada i pri donošenju takvih odluka mora se imati sve ključne financijske i strateške činjenice u vidu.
Izvor: narod.hr/n1
