Nažalost. Mnogih ratnih junaka više se i ne sjećamo!
Sjećate li se: tko su prvi kojima je dr. Franjo Tuđman, kao državni poglavar, i vrhovni zapovjednik oružanih snaga Hrvatske dodijelio, u ime Domovine, priznanja u obliku odlikovanja zaslužnim sudionicima Domovinskoga rata?
U prvom redu odličja je dodijelio palim, nestalim i ranjenim hrvatskim vitezovima, a neka od njihovih imena javno je istaknuo u Izvješću o stanju hrvatske države i nacije u 1995. godini, na zajedničkoj sjednici oba doma Hrvatskog sabora, 15. siječnja 1996., dakle u vrijeme završetka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.
Tuđman je tada rekao da su se poglavito isticali: generali Blago Zadro i Andrija Matijaš, brigadiri Ivan Čanić, Ivan Rebrina, Predrag Matanović, Stjepan Grgac, Ante Šaškor, pukovnici Tvrtko Miloš, Branimir Anić, Damir Tomljanović, Ludvig Pavlović, pilot brigadir Antun Radoš, piloti pukovnici Mirko Vukušić, Marko Živković, Miroslav Peris, letači poručnici Ante Plazibat i Rade Griva, pilot pukovnik Rudolf Perišin, iz HRM bojnik Denis Špika i dočasnici Nikola Perleta, Miodrag Perkušić i Siniša Tkalec.
Prvi hrvatski predsjednik je također naglasio da se trebamo prisjetiti na tisuće i tisuće onih kojima u ime Domovine treba izraziti zahvalnost za njihov udjel u Domovinskom ratu te je spomenuo i neke od zapovjednika Hrvatske vojske koji su se posebno istaknuli u vojno-redarstvenim operacijama. To su: general pukovnici Ante Gotovina, Josip Lucić i Đuro Dečak, general bojnici Marijan Mareković, Miljenko Crnjac, Ivan Korade, Mirko Norac, Damir Krstičević, Ljubo Ćesić, Ivan Kapular, Milenko Filipović, Mile Ćuk, Nojko Marinović, Mate Šarlija – Daidža, stožerni brigadiri Mladen Kruljac, Zvonko Peternel, Renato Romić, Jozo Miličević, Stanko Sopta, Željko Glasnović, Mijo Jelić, brigadir Ante Kotromanović, pukovnici Mario Sunjić, Danijel Kotlar i drugi.
Tuđman je rekao da među pripadnicima Hrvatske ratne mornarice, pod zapovjedništvom admirala Svete Letice, u Domovinskome ratu posebno su dali veliki doprinos: kapetan bojnog broda Kuzma Pecotić, pukovnik Zdravko Žuvela, kapetan korvete Mile Čatlak, pripadnici „Odreda naoružanih brodova – Dubrovnik“, a od pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, pod zapovjedništvom general pukovnika Imre Agotića: general bojnik Josip Culetić, stožerni brigadir Zdenko Radulj, brigadir Matko Raos, pukovnici Josip Hrgović i Vladimir Rajtar, Goran Pauk i Neven Livajić.
Od onih koji su imali velike zasluge u planiranju, pripremi i vođenju vojnih operacija tijekom Domovinskog rata, vrhovni zapovjednik je osobito istaknuo načelnika Glavnog stožera HV, stožernog generala Janka Bobetka i generala zbora Zvonimira Červenka te dužnosnike Glavnog stožera, general pukovnika Petra Stipetića, kontraadmirala Davora Domazeta, general bojnika Pavla Miljavca, a iz djelatnosti Ministarstva obrane iz područja opskrbe i političko – psihološke djelatnosti general bojnike Vladimira Zagorca i Ivana Tolja te brigadira Markicu Rebića.
Za ministra obrane Gojka Šuška je kazao da je osim uspješnog vođenja Ministarstva imao posebnu ulogu u stvaranju hrvatskih snaga Herceg – Bosne i u ostvarivanju suradnje u ratnim operacijama oružanih snaga Hrvatske.
Nije zaboravio spomenuti i velike zasluge pripadnika hrvatske policije, a prije svega tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka, general pukovnika Mladena Markača i dužnosnika: Dražena Čurkovića, Mladena Leovca, Milana Asića, Zlatka Felja, Ivu Loborca.
Zahvalio je i odao posebno priznanje i onima koji su na čelu s dr. Andrijom Hebrangom stvarali hrvatski ratni sanitet, a među njima su bili: dr. Ivica Kostović, dr. Mate Granić i dr. Zdenko Škrabalo. Također je odao priznanje i dr. Mate Ljubičiću, dr. Miljenku Plavšiću i Ivanu Medvedu, kao i smrtno stradalim: Anđelku Visiću, Branku Guvacu, Dragutinu Krušiću i Ivanu Šreteru.
Od liječnika koji su se osobito istakli u ratnim bolnicama među ostalim su bili i Juraj Njavro, Krešimir Glavina, Miroslav Kinčl, Josip Husar, Velimir Šimunić, Goran Dodig i Mihovil Biočić.
Tuđman je istaknuo da je hrvatsko zdravstvo preuzelo i skrb o ustroju opće zdravstvene zaštite u Herceg – Bosni, a da su u njihovu ratnom sanitetu poglavito bili zaslužni: Vlado Tabak, Kornelije Brkić, Tugomir Gverić, Toni Kolak, Jadranko Barišić, Ivan Šarac, Ivan Bagarić, Željko Bušić te osnivači zdravstvene službe u Franjevačkoj bolnici Nova Bila, Branimir Kuliš i Tihomir Perić.
Koga je još početkom 1996. osobito istaknuo dr. Tuđman? Hrvatska sredstva javnog priopćavanja, a posebno poginule novinare i tehničare, velikog domoljubnog pjevača Tomislava Ivčića, Četu hrvatskih umjetnika na čelu s književnicima Josipom Paladom i Hrvojem Hitrecom, družinu Ad HOC, umjetničku skupinu „Moja Domovina“, koju je okupio Vladimir Mihaljek – Miha, ali i prvaka HNK Svena Lastu, redatelje Slobodana Praljka i Miru Međimorca, koji su od prvih dana i s oružjem sudjelovali u borbi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu.
Svi oni, ali i desetine tisuća drugih, sigurno zaslužuju, ako ništa drugo, da se pamti njihov doprinos u Domovinskome ratu.
Međutim, jedan dobar dio ovih zaslužnih ljudi već je, nažalost, dobrim dijelom zaboravljen i marginaliziran, baš kao i sam najveći Hrvat među Hrvatima – dr. Franjo Tuđman, kojem smo se odavno trebali odužiti, a nismo, na pravi način.
Sramno, ali je tako!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
