Borba za istinu je temeljno načelo borbe za zdravo društvo. Zbog toga je prvorazredna nužnost pokret otpora protiv ratifikacije Istanbulske konvencije legitimirati zahtjevima za sprječavanje javne manipulacije te ostvarivanje uvjeta za promociju istine. Zato je nužno ne samo spriječiti i osporiti ozakonjivanje Konvencije, nego i osvojiti Istanbul. A figurativni Istanbul nije na Markovom trgu, na Prisavlju je.

Hrvatsko ime mu je – HRT.

I, generira dva teška smrtna grijeha.

Prvi je – proizvodi manipulativni sadržaj sve više i sve bezobraznije.

Drugi je – ne sprječava proizvodnju laži, manipulacija i nevaljalosti.

Moć medijske manipulacije je najstrašnije moć nad suvremenim čovjekom. Manipulacijom se čovjeku oduzima njegova istinska priroda, svodi ga se na objekt, izmiče mu se subjektivnost i ljudskost, uništava mu se minimum povjerenja u dotadašnje identitetske simbole i vrjednote, relativizira se sve u što vjeruje i čini ga se nesigurnim, sigurnost se zamjenjuje strahom, a najgore u svemu je što su modeli manipulacije često takvi da čovjek u manipulativnom procesu ima dojam da je upravo on taj koji misli, zaključuje i odlučuje, te bira svojom slobodnom voljom i rasudbenom moći, navikavajući se na svoju beznačajnost upravo proporcionalno svijesti o nevaljalosti „svojih“ odluka, s nužnim postupnim razvijanjem uvjerenja da je odlučivanje najbolje prepustiti onima koji su u javnosti predstavljeni kao – znalci i moćnici.

Manipulacija je smrtonosno oružje protiv čovjeka.

Evo primjera.

Rijetko viđeni čin manipulacije

Rijetko viđeni čin manipulacije i zlouporabe je fotografija Plenkovića, Jandrokovića s već notornom zakrpom svemu i svačemu akademikom Kusićem, s djecom i suprugama nakon uskršnje mise u zagrebačkoj katedrali, s nadbiskupom kardinalom Bozanićem, koja je iz posve privatnog susreta istoga trenutka osvanula na mrežnim stranicama HDZ-a, a odatle u svim medijima u Hrvatskoj u jeku žestokih sukoba Plenkovića i njegovoga političkoga vrha s jedne strane i autentične Hrvatske koju identitetski i vrijednosno simbolizira Crkva i kardinal Bozanić, s druge strane. Dakle privatna i obiteljska, moram ovdje istaći i posve štetna audijencija kod nadbiskupa Bozanića, postala je prvorazredna manipulativna politička poruka u trenutku rasprava o Istanbulskoj konvenciji, čiji je smisao i cilj izazvati zabunu, sumnje, nesnalaženje, ali i snažno potkopati i relativizirati jedini relevantan organizirani autoritet u ovome trenutku koji se jasno usprotivio ratifikaciji Istanbulske konvencije, autoritet na koji se jedino mogao i može osloniti hrvatski čovjek. Autoritet Katoličke Crkve koju Bozanić predstavlja i simbolizira.

Fotografija s Kaptola je emitirana kao vizualna poruka potvrde hrvatskom narodu i prije svega katolicima, stavova Plenkovića, Šuice, notornih antiteista i antikatolika koji zagovarajući Istanbulsku konvenciju tumače bibliju, kršćanstvo, poruke pape Franje, Vatikana, s namjerom uvjeriti hrvatski narod da je Istanbulska konvencija zapravo jedino – autentično kršćanstvo, a jedini autentični tumači kršćanstva umjesto biskupa – Plenković, Jandroković i Šuica.

U čemu je manipulativna bit fotografije s Kaptola?

Bitno je u ovome slučaju naglasiti da je izborom dolaska na uskršnju misu u društvu djece i supruga suradnika Plenković ciljano odbacio svoju državnu službenost i prigrlio privatnost, odrekli su se svojih državnih privilegija dolazeći na misu s obiteljima, pa je bilo primjereno isključiti iz dolaska na misu protokolarne privilegije, te domaćinske protokolarne obaveze Crkve, uključivo i audijenciju. Između ostaloga demonstracijom privatnih obiteljskih fotografija na službenim političkim stranicama Plenković i Jandroković su, čak i ako im nije bila izvorna namjera zlouporabiti misu, Crkvu, kardinala Bozanića i Uskrs, to učinili na vrlo nedostojan i perverzan način, rugajući se i katoličkim svetinjama, ali i iskazujući bešćutnost i spremnost na tešku zlouporabu svojih obitelji u banalne politikantske svrhe.

Ističući djecu u prvi plan u jeku rasprava o namjeri ozakonjivanja spornoga sadržaja Konvencije, koju s razlogom mnogi pametni ljudi osporavaju i sa stajališta zaštite obitelji, Plenković i Jandroković uz svjedočenje predsjednika HAZU Kusića šalju poruku o povlaštenosti svoje djece koja zbog njihovih političkih i golemoj većini naroda posve neprihvatljivih pozicija, postaju svojevrsni štit njima pred zasluženim osporavanjem, ali i promiču svoju djecu ni krivu ni dužnu u povlaštene pred stotinama tisuća kršćanske djece, pa i mnogih u samoj katedrali, koji ne mogu zbog svoje kršćanske običnosti pristupiti kardinalu i fotografirati se s njim na Uskrs za svoje arhive i svoje komunikacijsko okruženje. Problematično je i to što takva fotografija na službenim stranicama vlade i HDZ-a kompromitira i kardinala Bozanića jer nijemo potvrđuje njegov pristanak i na manipulacije, ali i na priznanje nejednakosti kršćanske djece u njegovoj Crkvi.

A čisto sumnjam da mu je to bila namjera kad je primio Plenkovića i Jandrokovića!

Dno dna

Iznimno je opasno što ta fotografija u jeku aktualnih rasprava neizravno ukazuje milijunima katolika na postojanje neke goleme nevidljive moći, koja je natjerala i Katoličku Crkvu da odustane od svojih poruka o Istanbulskoj konvenciji, ili da prihvati Plenkovićeve interpretacije i interpretacije njegovih poltrona, plaćenika te notornih antikršćana da Vatikan službeno podupire Konvenciju, što nositelje izrazito antikršćanske namjere čini javno prihvatljivima i snažno ublažava opravdani i posve kršćanski otpor hrvatskoga naroda koji se tek rasplamsao.

S ovom fotografijom praktično ispada da je i sam papa Franjo prema HRT-ovim informativnim kriterijima u biti preobučeni Ivica Maštruko, bivši službeni specijalac Beograda za katoličanstvo, te da su poruke o sklonosti Vatikana Istanbulskoj konvenciji – autentične.

Ova manipulacija je dosegnula donju granicu ljudskih skrupula i zbog zlouporabe djece u politikantske svrhe.

Dno dna.

Ali to je posve konzistentno ponašanje ako pažljivije promotrimo razvoj javne manipulacije umjesto razvoja informiranja u zadnjih dvadesetak godina, pogotovo na HRT-u.

Pogledajmo manipulaciju na temelju lažnoga predstavljanja.

HRT je stotinu puta u zadnjih nekoliko godina kao neprijeporni autoritet pozvao u goste u udarnim terminima, navodnoga stručnjaka za tumačenje stavova Vatikana, papinih poruka, stavova kongregacija, bivšega jugoslavenskoga ambasadora u Vatikanu Ivicu Maštruka, predstavljajući ga kao bivšega hrvatskoga veleposlanika.

Sama kvalifikacija „bivši hrvatski veleposlanik“ Maštruku javno daje posebno značenje, posebnu pozvanost i autoritet predstavnika slobodnoga i emancipiranoga naroda i njegove samostalne države, iako je on bio simbol svega sasvim suprotnoga. Drago mi je da je mladi katolički svećenik i pročelnik ureda za odnose s javnošću Zagrebačke nadbiskupije Borna Puškarić upozorio novinare N1, šaljući svim medijima poruku, da je takvo predstavljanje laž i izvor teške manipulacije, jer biti jugoslavenski ambasador u Vatikanu podrazumijevalo je biti potpuno odani i stotinu puta dokazani sluga i eksponent izrazito zločinačkoga i antihrvatskoga režima, te izrazito antiteističkoga i antikatoličkoga, pa pridavanje takvome čovjeku autoriteta sa sasvim drugim značenjem zapravo znači uvod u tešku manipulaciju i zlouporabu u javnome prostoru i to na najesencijalnijim nacionalnim i identitetskim pitanjima. A Maštruka upravo HRT redovito koristi i poziva u svoje emisije, u kojima on promovira i tumači stavove Vatikana – u pravilu posve suprotno od onoga što redovito ističu i ponavljaju katolički biskupi u Hrvatskoj, intelektualci katoličke i kršćanske provenijencije, te hrvatski većinski kršćanski narod.

Mediji kao temeljni instrument manipulativne moći

Temeljni instrument manipulativne moći i ostvarivanja manipulativnih procesa su mediji, a u Hrvatskoj, to je HRT. Nije pri naglasku na HRT bitno u ovome trenutku koliko ljudi gleda i sluša programe HRT-a posebno one informativne, pogotovo to nije bitno s pozicije usporedivosti prema drugim konkurentskim televizijama i radijskim programima, nego je bitnost statusa HRT-a u manipulativnim procesima i širenju društvene nehigijene prije svega određena njenim tehnološkim, ljudskim i konačno društvenim potencijalima, s obzirom na državno zaštićeni status koji HRT ima u društvu, kao svojevrsna nacionalna medijska institucija kojoj je utemeljiteljski cilj – sprječavanje manipulacije i uspostavljanje vrhunskih ili najviših mogućih društvenih dijaloških standarda i informiranosti ljudi.

HRT vrlo pretežito ne služi svojoj utemeljiteljskoj svrsi već odavno.

Posve suprotno.

HRT većinom zadaje najniže kriterije informiranja u Hrvatskoj.

Tisuće je javno izgovorenih dokaza, poruka, primjera, tisuće je svakodnevnih pokazatelja goleme destruktivnosti manje više cjelokupnoga programa HRT-a, a doslovno svaki dan, u gotovo svim emisijama možemo vidjeti eklatantne primjere u funkciji manipulacije na razne načine, među kojima su apsolutno najprisutniji modeli – selektivnost informacija po potpuno proizvoljnoj osnovi i bez ikakvih kriterija primjenom lažne autonomnosti novinara i urednika ispod koje se vidi vrišteća pristranost, zatim nepotpunosti informacija, zatim sprječavanja osporavanja i propitkivanja lažnih informacija, zatim promocija i stalno ponavljanje lažnih informacija, te konačno – selektivnosti u odabiru nositelja poruka u televizijskim i radio programima sa stvarnim iako neformalnim listama zabranjenih ljudi.

A, zabranjeni ljudi znače – zabranjene misli.

Što se krije iza ovako besramne eskalacije primitivne manipulacije u Hrvatskoj?

Manipulacija nije sama sebi svrha.

Nasrtaji na zdrav razum

Njen temeljni smisao je pripremiti ljude na mirno promatranje, neprotivljenje, suglasnost i pomirenje s nepostojanjem nade i bilo kakvih izgleda u uspjeh u suprotstavljanju neprihvatljivim idejama i projektima, te svakodnevnim ponavljanjem gore spomenutih banalnih nasrtaja na zdrav razum i zdrav duh čovjeka, navikavanjem ljudi na izloženost duhovnom nasilju i trpljenje podčinjenosti, demonstracijom nedostižne moći kojoj se ljudski duh mora pokoriti i održati neprihvatljivo stanje u društvu – kao zadatom nužnošću bez pogovora.

To je krajnja svrha manipulacije u društvu.

A zove se – vlast nad ljudima.

Zbog toga je uvijek ključni manipulator onaj tko ima legaliziranu najveću moć, a to je u Hrvatskoj država.

Država je naime stvarni vlasnik HRT-a, državnom upravljaju ljudi koji održavaju takvo stanje na HRT-u, a time ga prenose kao poželjan standard u sve ostale medije, što činjenjem i stvarnim utjecajem u javnosti, još i više nečinjenjem, odreknućem od stvarne funkcije HRT-a, pa jedini uistinu pozvani autoritet koji bi u demokratskom društvu morao donijeti sud o valjanosti tim ljudima i njihovome ponašanju – hrvatski narod, potpuno isključuju iz stvarnih političkih procesa.

Svodeći ga na kulisu.

Lažno predstavljanje

HRT tolerira i potiče lažno predstavljanje, te na temelju toga razvija kompletan model kreiranja slike lažnog činjeničnoga stanja u javnosti. Primjerice, godinama u udarnim programskim sadržajima HRT-a sudjeluju kao neupitni autoriteti nekoliko „analitičara“, redom izrazito neuvjerljivih ili čak i vrlo spornih znanstvenika u stvarnim ulogama banalnih aktivista s akademskim pokrićem, bez ikakvih znanstvenih provjerljivih referenci, sve redom s nelustriranih ili nikada egzaktno evaluiranih državnih sveučilišta, zatim su postali posve neupitni reprezentanti i arbitri najviših ljudskih vrednota kao što su sloboda, mir, istina o nacionalnoj prošlosti, ljubav, ljudska prava u cjelini, zaštita slabih, invalida, žena, djece, zatim obrazovanje i odgoj, kultura, samoproglašeni aktivisti koji niti po jednom provjerljivom i razumu primjerenom kriteriju današnjice ne predstavljaju baš nikoga, ili, u najboljem slučaju samo uske skupine s izraženim interesima i programima gotovo u pravilu potpuno suprotstavljenim svim vrednotama većinskoga hrvatskoga naroda.

Nikada takvim ljudima nitko, ali baš nitko u emisijama HRT-a nije postavio pitanje – zašto mislite da ste upravo vi pozvani govoriti o tim pitanjima, tko vas je, gdje, kada i kako proglasio autoritetom, zašto mislite da reprezentirate većinu hrvatskih žena, djece, odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj, suočavanje s prošlošću, mir ili ljudske slobode?

Ako pogledamo te analitičare ili aktiviste iz ove druge skupine, vidjet ćemo da analitičari ne vrijede najčešće baš ništa na području provjerljivog znanstvenoga standarda, a aktivisti iza sebe imaju u pravilu samo nekoliko desetaka ili u najboljem slučaju stotina izrazito egzistencijalno, profesionalno i karijerno umreženih istomišljenika.

I u pravilu su duboko suprotstavljeni svim temeljnim vrednotama hrvatskoga naroda.

I, većina su militantni antikatolici.

Za profesionalno vrijedno, zdravo i radoznalo televizijsko novinarstvo ti bi ljudi bili vijest, informacija tek i samo, ukoliko bi se s vremena na vrijeme otvarale specijalizirane emisije o njima, o tome fenomenu nereprezentativnosti i samoproglašenoga avangardizma na državi trošak, kao tipičnoj perifernoj društvenoj pojavi, zgodnoj za ozbiljna istraživanja društvenih deformacija.

Umjesto toga upravo ti ljudi i te skupine čine tzv. mainstream, zadaju društvene standarde, ponašanje, obrasce, redoviti su propovjednici s pozornice HRT-a i neupitni autoriteti kojima novinari služe kao bubnjevi ili kao razglas za njihove besmislene i vrlo opasne namjere i ideje.

Umjesto da ih predstave kakvim jesu.

Opasnim nametnicima.

Neiscrpni modeli manipulacije

Modeli manipulacije su gotovo neiscrpni, pa iako ih je sa stručnoga stajališta relativno lako raspoznati, problem se pojavljuje zbog nemogućnosti javne demontaže manipulacija, sadržaja i njihovih nositelja s usporedivih medijskih i društvenih pozicija i primjerene dostupnosti većini hrvatskoga naroda. Zbog toga sam naglasio, ne samo u ovome tekstu nevjerojatan značaj upravo HRT-a, jer, kad bi u medijskome prostoru HRT radio ono za što ga hrvatski narod plaća i zbog čega je stvorena ta nacionalna medijska institucija s golemom tehnološkom moći, u kompletnom medijskom prostoru umjesto pretežitoga standarda u funkciji manipulacija, poticali bi se i primjenjivali standardi – potpunoga informiranja ljudi i demontaže svakoga pokušaja manipulacija, laži, nametanja krivotvorina, te u konačnici uspostavljali bi se kriteriji i javne navike primjerenijih društvenih vrednota i daleko veće razine odgovornosti u svim sferama javnoga djelovanja, od politike do novinarstva.

Tada kreatorima uskršnje manipulacije s fotografijama s Kaptola ne bi ni u ludilu palo na pamet upustiti se u to, jer bi ih slobodni novinari figurativno – razapeli, niti bi tipovi kao Maštruko imali pristup seoskom bubnjaru, a kamo li HRT-u.

Zbog toga svaki, ali baš svaki relevantan zahtjev prema nositeljima javnih i državnih funkcija u Hrvatskoj mora polaziti od – zahtjeva za radikalnim promjenama na HRT-u, počevši od trenutne smjene kompletne uprave i uredničke hijerarhije prvenstveno u informativnim programima, do njegove likvidacije u ovakvoj formi i s ovakvim sadržajima, radi izgradnje zdravog nacionalnog medija. To je važno posebno istaći u svijetlu otpora prema nastranim državnim politikama koje simbolizira namjera ratifikacije Istanbulske konvencije ili galopirajuće vrlo sporne i strateški opasne reforme obrazovanja kojoj je upravo HRT ključni promotor, jer sva snaga prosvjeda i otpora mora biti javno usmjerena na ključni manipulativni instrument i ključni instrument moći nelegitimnih društvenih i političkih programa i njihovih nositelja.

Na HRT.

Prvo to, jer je to ključno oružje svake vladavine koja izbjegava autentični nacionalni legitimitet.

A tek uz to, s političkim zahtjevima otklanjana same mogućnosti da netko na izborima dobije mandat za jednu politiku a provodi posve suprotnu, producirajući serijski stotine „istanbulskih konvencija“. To je temeljni prag društvene higijene u Hrvatskoj i ključni preduvjet bilo kakvoga razvoja zemlje. Zbog toga se organizatori prosvjeda protiv politike vlasti ne smiju opravdavati ponavljanjem da njihov prosvjed nema političko obilježje, kad ima i – mora imati. Inače prosvjed nema smisla.

Izvor: Marko Ljubić/HKV

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save