Daniela Dujmović Ojvan: Eto nama Pernara za premijera!
“Crvena je jedina hrvatska boja. Nećete zabraniti crveni karanfil, ni crvenu zvijezdu-no pasaran”, slavodobitno je sa splitskog Peristila povodom Praznika rada svekolikoj naciji poručio SDP-ovac Ranko Ostojić. Izlazak iz EU-a i NATO-a vanjskopolitički je program Živog zida kojeg je na prvom kongresu te stranke u zagrebačkom Lisinskom predstavio njegov autor Ivan Pernar. Da čovjek ne povjeruje.
U interesu Hrvatske je jaka, pametna i konstruktivna oporba jer ona je garancija i dobre vlasti. Na žalost, to kod nas nije slučaj, što je dobro za vladajuće, ali ne i za nas građane. U sveopćoj depresiji kao posljedici društvene i duhovne krize i svakodnevne borbe za opstanak, zadnju nadu za bilo kakve promjene u doglednoj budućnosti oduzimaju nam besprizorni likovi i njihove stranke na hrvatskoj političkoj sceni.
Aveti iz prošlosti
Uzmimo samo SDP kao još uvijek drugu najjaču političku snagu u zemlji čiji se vodeći kadrovi kao kakve aveti iz prošlosti ponosno i sve glasnije pozivaju na ideologiju i režim koji je toliko zla nanio hrvatskom narodu, a kojeg vodi ‘beskrvni’ i bezidejni Bernardić čija je retorika toliko prazna i demagoška, da nije niti čudo što im je rejting u padu i što su slabiji nego ikada. Upravo je tragikomično gledati kako Bernardić svako malo saziva novinarske konferencije na kojima nudi ‘recepte’ za bolji život i izlazak iz krize, a onda ga oni kojima su isti namijenjeni optužuju kako je upravo SDP kriv za nastalu situaciju.
Kada su Davor Bernardić i Peđa Grbin na jednoj od tih famoznih novinarskih konferencija iznijeli rješenja za problem ovrha i blokiranih, iz udruge Blokirani reagirali su priopćenjem kako je problem eksplodirao upravo za njihova mandata te da su krivi za legalni financijski inženjering stoljeća na čelu s tadašnjim ministrima Linićem i Miljenićem. Navode kako je SDP izbrisao tajkunima gotovo 120 milijardi duga, a ‘iskamatario’ kućanstva, eliminirao zastaru te otvorio prostor bankama da prodaju dugove agencijama za utjerivanje dugova.
S takvom ‘prošlošću’ bolje da su šutjeli. Građani ipak nisu tako ‘kratke’ pameti.
Minimalac od 4000 kuna
Izvan svake realne gospodarske mjere je i SDP-ov prijedlog o minimalnoj plaći u iznosu od 4000 kuna čime bi njezin udio u prosječnoj iznosio više od 60 posto. To bi naravno bilo divno i krasno, ali nije realno niti ostvarivo, a to bi u SDP-u trebali znati jer ili su potpune neznalice ili namjerno obmanjuju javnost. Da su tako nešto predložili ‘stručnjaci’ iz Živog zida ne bi se iznenadili, ali od SDP-a ipak očekujemo više.
Naime, u EU uključujući i najrazvijenije zemlje, udio minimalne u prosječnoj plaći iznosi između 40 i 50 posto (u Hrvatskoj je 39,4 posto) i njezina visina ovisi o niz kriterija i indikatora, od ekonomskih do socijalnih, a rezultat je prije svega dogovora (često mukotrpnih) između Vlade, poslodavaca i sindikata. Uostalom i sindikalci su poručili Bernardiću kako im nije cilj administrativno uređenje plaća na državnoj razini jer bi to bilo izrazito demotivirajuće s obzirom na to da je minimalac samo zaštitna kategorija i zadnja obrana. Predbacili su im pri tom i licemjernost jer dok su bili na vlasti nisu podigli minimalnu plaću ni za 100 kuna. Bilo bi zanimljivo vidjeti i koliko bi to otkaza uzrokovalo, osobito u industrijama koje ionako jedva opstaju, poput tekstilne.
‘Sram ih bilo’
Posebice je bio dirljiv Bernardićev osvrt na rast popularnosti Živog zida koji SDP-u prema anketama ‘puše za vratom’. Oni su protestna stranka koja ne iznosi stav o bitnim pitanjima poput antifašizma, nasilja nad ženama, odnosu s Crkvom, vjeronauku, pobačaju ili LGBT zajednici, zavapio je čelnik SDP-a. Stvarno, sram ih bilo. Zašto se ne bave pravima seksualnih manjina, ne traže reviziju Vatikanskih ugovora, ne istjeruju vjeronauk iz škola, ne zalažu za ‘kulturu smrti’ promicanjem prava na pobačaj, ne ponose simbolima komunizma i totalitarizma kao što to čini SDP dok je istodobno na djelu masovni egzodus iz Hrvatske, a društvo gubi tlo pod nogama jer mu se nameću materijalistički nazori i protukršćanske vrijednosti kao napredne i nužne jednakom silinom kao u bivšoj državi.
Stranka ‘opasnih namjera’
Za nas je bolje da ni ne čujemo stav Živog zida o navedenim pitanjima, jer to bi tek bio nezapamćen doprinos aktualnim polemikama i podjelama. Ono što se moglo čuti iz predstavljanja njihova programa u Lisinskom, a i prije, govori da radi se radi o stranci ‘opasnih namjera’. Taj termin je upotrijebio pokojni Račan za HDZ jer su u programu imali stvaranje samostalne hrvatske države, a mi ćemo ga upotrijebiti za Živi zid zato što je velik dio njihova programa koktel suludih i nerealnih mjera s nesagledivim posljedicama za ekonomiju, državu i društvo. Takva količina neznanja, diletantizma i populizma još nije viđena na ovim prostorima.
Izlazak iz EU-a i NATO-a
Analiza svih njihovih ‘bisera’ zahtijevala bi seriju članaka, stoga ćemo se ograničiti na onaj koji nam je najviše ‘zaparao uši’, a to je izlazak iz EU-a i NATO-a i približavanje Rusiji, Kini i Južnoj Africi. Autor te bizarne vanjskopolitičke strategije je poznati ekshibicionist i saborski zastupnik Živog zida Ivan Pernar koji bi nam, u slučaju da Živi zid dođe na vlast ili bude dio neke buduće vladajuće koalicije (što je sasvim realna mogućnost), postao ministar vanjskih poslova. Da ima ozbiljnih ambicija na to mjesto govori ne samo to što je autor vanjskopolitičkog programa svoje stranke nego i što se svojim lamentacijama na tu temu ‘proslavio’ u hrvatskom Saboru i naravno, na Facebooku.
Od njegova nepoznavanja i simplificiranja složenih međunarodnih odnosa i iznošenja ‘činjenica’ pokupljenih s raznoraznih internet stranica uključujući i onih s teorijama zavjere, jednostavno zaboli glava. Gospodin Pernar zasigurno nije svjestan kakve bi katastrofalne posljedice ne samo za Hrvatsku nego za cijeli prostor bivše Jugoslavije koja je i dalje krizno područje zbog nesređene situacije u BIH-a, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji, imao naš izlazak iz euroatlantskih integracija. Uzmimo samo taj sigurnosni aspekt u razmatranje. S obzirom na geopolitički položaj i činjenicu da smo mala državica, Hrvatska radi jačanja nacionalne sigurnosti i stabilnosti te očuvanja mira u zemlji i susjedstvu mora biti dio većeg saveza, a u njih u cijelom svijetu ulaze vlade svih razvijenih država, svjesne nužnosti i blagodati od pripadanja jednom većem entitetu u međunarodnoj politici.
‘Hipijevsko’ poimanje međunarodnih odnosa
Izlazak iz EU-a i NATO-a je, kaže Pernar, uvjet da budemo slobodni. Takvo ‘hipijevsko’ poimanje međunarodne politike i odnosa zorni je dokaz njegova amaterizma i neupućenosti. Nitko nama ne brani da mi surađujemo s brzorastućim ekonomijama poput Kine i Rusije, što je i poželjno, ali zbog toga sigurno nećemo izaći iz EU-a i sa Srbijom se boriti za naklonost Rusije. O umješnosti naših vladajućih ponajprije ovisi kako ćemo se postaviti na međunarodnoj političkoj sceni u slučaju sukoba interesa ‘velikih’.
A tek njihovi diletantski stavovi o cijepljenju djece i legalizaciji marihuane, a prijedlozi za gospodarski oporavak…stručnjaci si vjerojatno ‘čupaju kosu’ od muke.
Za pojavu Živog zida odgovorne političke elite
Za pojavu Pernara i Živog zida odgovorne su političke elite, a tu prije svega mislim na HDZ i SDP koji svih ovih godina nisu bili na visini zadatka. Zbog gubitka povjerenja građana i u političare i institucije i općenito gubitka povjerenja u ‘velike i apsolutne istine’ kao jednu od obilježja postmoderne i gdje sve postaje relativno, što je pak plodno tlo za teorije zavjere, stvara se prostor za ‘Pernare’ i njihove ‘istine’.
Živi zid inzistira na temama i problemima koji muče ljude u svakodnevnom životu, iako za njihovo rješenje nude nerealna obećanja. No, u tome su uvjerljivi. Barem za svoje glasačko tijelo. Oni svoje kredite, za razliku od HDZ-a i SDP-a pa i Mosta, još nisu ‘ispucali’. Ako se navedeni uskoro ne probude i ne prestanu se baviti sobom i jedni drugima, eto nama Pernara za premijera!
