Održan simpozij o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi u Splitu
Na svjetski dan slobode medija u hotelu Park u Splitu održan je simpozij o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi ali bez nazočnosti medija jer su mediji u Hrvatskoj u službi antinarodne i antihrvatske politike pa isti ne žele pisati i izvještavati o istini. Kada se organizira antihrvatski dernek onda opširno prenose laži, snimaju i traže izjave organizatora. Jadni hrvatski mediji su u službi komunističko-četničkih laži pa ih istina o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi ne zanima.
Nakon uvodnih riječi novinar Denis Šabić je predstavio aktivne sudionike simpozija. Jakoslav David Rojnica, uznik „6387“ s Golog otoka, se osvrnuo na uskraćeno pravo, diskriminaciju Hrvata pravoslavne vjeroispovijesti da imaju svoju crkvu u Hrvatskoj. Publicist gospodin Damir Borovčak je govorio o znamenitim Hrvatima pravoslavcima. Spomenuti su znameniti Hrvati pravoslavci: Mojsije Baltić, Delko Bogdanić, Svetozar Borojević, Dimitrija Demeter, Špiro Dmitrović, Đuro Dragičević, Fedor Dragojlov, Đuro Gruić, August Harambašić, Nikola Kokotović, Dušan Kotur, Petar Lazić, Spiridon Mifka, Stjepan Miletić, Milan Ogrizović, Dušan Plavšić, Petar Preradović, Gabrijel barun Rodić, Josip Runjanin, Milan Emil Uzelac, Gedeon Zastavniković.
Gospodin Borovčak se osvrnuo na povijesne činjenice: nastanak četničkog pokreta 1902. godine i zločine protiv Hrvata u državi SHS, a kasnije u Kraljevini Jugoslaviji: prosinačke žrtve (5. prosinca 1918.); pokolj Hrvata u Beogradskoj skupštini 1928. godine; ubojstvo povjesničara Milana Šufflaya 1931. godine; atentat na Milu Budaka 1932. godine; Sibinjske žrtve 1935. godine; Senjske žrtva 1937. godine, pokolj Hrvata u Donjim Mostima 10. travnja 1941. godine.
Godine 1929. stvara se ustaška organizacija kao reakcija na srbijansko-četničke zločine. Dakle 27 godina nakon što je oformljen četnički pokret, koji je pravio mnogobrojne zločine na području Balkana, nastala je ustaška organizacija kojoj je cilj bio zaštita Hrvata.
U vrijeme NDH 13 generala hrvatske vojske je bilo pravoslavne vjeroispovijesti.
Dr. sc. Darko Richter je pokazao obiteljsko stablo i veze obitelji s feldmaršalom Svetozarom Boroevićem te njegovu značajnu ulogu u Prvom svjetskom ratu. Zahvaljujući Svetozaru Boroeviću crta obrane je bila na rijeci Soči, a ne na rijeci Savi i zahvaljujući tome očuvan je hrvatski teritorij. Dr. Richter je spomenuo kao su feldmaršala Svetozara Boroevića, Hrvata pravoslavca, svi zaboravili nakon završetka rata (tipično hrvatski).
O povijest hrvatskog pravoslavlja – govorio je povjesničar Goran Jurišić.
General Željko Glasnović, zastupnik u Hrvatskom saboru, nije mogao nazočiti simpoziju pa je Denis Šabić pročitao njegovu kratku poruku.
Hrvatski arhiepiskop †Aleksandarje u svom izlaganju pokazao zablude i krivotvorine o pravoslavlju u Hrvatskoj i o povijesti Hrvatske pravoslavne crkve.
Povijesna je činjenica da je u Hrvatskoj jedan dio žitelja bio pravoslavne vjeroispovijesti. To su bili Hrvati pravoslavci, a ne Srbi kako se uporno nameće teza. Srpska pravoslavna crkva nije postojala do 1920. godine. Dana 17. lipnja 1920. godine je ukazom prijestolonasljednika Aleksandra donesena odluka o stvaranju Autokefalne ujedinjene srpske pravoslavne crkve u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Srpska država je protupravno izravno stvorila Srpsku pravoslavnu crkvu što se uporno prešućuje. Treba naglasiti da je Katolička crkva univerzalna dok pravoslavne crkve imaju nacionalni predznak. Srpska pravoslavna crkva, osnovana 1920. godine, izjednačava vjersko s nacionalnim. Još treba napomenuti da autokefalna Hrvatska Karlovačka arhiepiskopija nikada nije donijela odluku o pridruživanju novoj crkvi (Srpskoj pravoslavnoj crkvi).
Dakle, u Hrvatskoj nije bilo do 1920. godine srpske pravoslavne crkve! Krivotvorenjem povijesnih činjenica se svojata Karlovačka mitropolija sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima (Austro-Ugarska monarhija) koja jest Pravoslavna crkva u Hrvatskoj (ne srpska) to jest Hrvatska pravoslavna crkva, autohtona domaća Crkva, sljednica Karlovačke mitropolije. Nekada su se crkve nazivale po glavnom gradu crkvenog poglavara: Carigradska patrijaršija, Kijevska mitropolija, Ohridska arhiepiskopija… Prva crkva nazvana nacionalnim imenom bila je Grčka pravoslavna crkva godine 1833., pa prije toga nema ni Hrvatske ni Srpske pravoslavne crkve. Gospodin arhiepiskop †Aleksandar je govorio o krivotvoriteljima povijesnih činjenica i naglasio da nažalost ni ljudi od struke ne znaju činjenice jer su učili izmišljenu srpsko-jugoslavensku povijest. Nameće se obrazac po kojemu su svi Srbi pravoslavci, što je netočno.
Milutin Tesla, otac Nikole Tesle, bio je svećenik Karlovačke episkopije, koja se nalazi kao sedma u popisu pravoslavnih crkava iz 1855. godine. Tesla je Hrvat pravoslavne vjeroispovijesti.
Hrvatski arhiepiskop Aleksandar spominje Naredbu Ministarstva unutrašnjih delaSHS od 30. marta 1926. godine kojom se naređuje preimenovanje grčkoistočne i istočne pravoslavne crkve u Srpsku pravoslavnu crkvu. Na taj način su svi Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti pokršteni u Srbe.
Nezavisna država Hrvatska nije oformila Hrvatsku pravoslavnu crkvu, kako se uporno laže, već je obnovila rad Hrvatske pravoslavne crkve koji je bio onemogućen u državi SHS i kasnije Kraljevini Jugoslaviji.
Godine 1945. su svi svećenici Hrvatske pravoslavne crkve pogubljeni!Sudio im je Vojni sud Komande grada Zagreba (29. lipnja 1945. godine te 1946. godine) i po kratkom postupku ih osudio na smrt. Sudom je predsjedao kapetan Vlado Ranogajec. Osuđeni su i pogubljeni ne zbog nekog zločina već zato jer su pripadali crkvenoj organizaciji koja se nazivala Hrvatska pravoslavna crkva! Patrijarh Germogen (imao je 84 godine), patrijarh Hrvatska pravoslavne crkve, jedini je poglavar jedne autokefalne crkve ubijen u doba Drugog svjetskog rata, a Hrvatska pravoslavna crkva jedina je crkva u svjetskoj povijesti uništena na način ubijanjem cijelog klera!
Na nezakonit način je cijela hrvatska pravoslavna imovina darovana Srpskoj pravoslavnoj crkvi (Račanova vlada). Hrvatska država uzdržava stranu crkvu koja je stalno blati!
U Hrvatskoj ima nekoliko pravoslavnih crkava: Srpska, Bugarska, Makedonska, Crnogorska ali ne postoji službeno Hrvatska pravoslavna crkva! Pravoslavne Crkve poštuju nacionalne granice, kao npr. u Rusiji je Ruska pravoslavna crkva, u Bugarskoj Bugarska, u Rumunjskoj Rumunjska, u Srbiji Srpska, samo u Hrvatskoj nije Hrvatska pravoslavna crkva – nego Srpska pravoslavna Crkva!
Nažalost, u Republici Hrvatskoj postoji diskriminacija prema Hrvatima koji su pravoslavne vjeroispovijesti i onemogućava se registracija Hrvatske pravoslavne crkve. Republika Hrvatska je jedina država u Europi, koja na svom teritoriju nema vlastitu pravoslavnu crkvu nego stranu Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC), koja u Hrvatskoj moli o „srpskom narodu i o njegovim pobjedama nad neprijateljima“, kao da je Hrvatska srpska kolonija. Sramota!
Hrvatska pravoslavna crkva se javlja u Hrvata prije 155 godina, ali zbog srbijanske (SHS, Kraljevina Jugoslavija) i komunističke politike (Socijalistička Jugoslavija) koja se nastavlja i u samostalnoj državi Hrvatskoj hrvatski pravoslavci nemaju svoju pravoslavnu crkvu.
Po zadnjem popisu stanovništva (2011.), u Hrvatskoj se 16.647 osoba izjasnilo Hrvatima pravoslavcima. Iako se u pravoslavlju Crkva veže za državu, na žalost ti Hrvati, kao pripadnici većinskog narod u svojoj državi, do danas nemaju svoju Hrvatsku pravoslavnu Crkvu (HPC) , a manjine u Hrvatskoj poput Srba, Bugara, Makedonaca i Crnogoraca imaju svoju pravoslavnu Crkvu.
Arhiepiskop Aleksandar je Hrvatsku pravoslavnu crkvu obnovio 3. listopada 2013., a Tomos tj. ukaz o dodjeljivanju autokefalnosti Hrvatske pravoslavne crkve dobio je 1. prosinca 2013. godine od patrijarha Europske pravoslavne crkve Nicolasa I.
Činjenica je da hrvatski političari ne poznaju našu povijest, ne žele vidjeti činjenice već iz svojih interesa prihvaćaju srpske podvale i krivotvorine. Najbolji primjer je podvala da je Hrvatska pravoslavna crkva nastala u doba Nezavisne države Hrvatske. To je netočno jer se Karlovačka arhiepiskopija (Hrvatska pravoslavna crkva) godine 1855. spominje pod rednim brojem 7 na popisu autokefalnih pravoslavnih Crkava. Za vrijeme Nezavisne države Hrvatske su doneseni pravni akti i Hrvatska pravoslavna crkva je samo obnovljena, 1942. godine. Znameniti Hrvati feldmaršal Svetozar Boroević, Milan Ogrizović, Petar Preradović, Josip Runjanin, Augustin Harambašić, su bili hrvatski pravoslavci a ne Srbi.
Gospodin Aleksandar Radoev Ivanov, hrvatski arhiepiskop Aleksandar, je objavio knjigu o povijesti hrvatskog pravoslavlja:„Hrvatska pravoslavna crkva, bila je, jest i bit će“ i „Hrvatska pravoslavna crkva, činjenice i kratka povijest“.
Istinom protiv laži!
Dr. sc. Marko Jukić
