Svečanost otvaranja moćnika sv. Dujma
„Naša povezanost sa svetim Dujmom ne očituje se samo u slavlju jednog dana u godini, jer je sveti Dujam trajno i svakodnevno povezan s nama, u svjedočkom, povijesnom i duhovnom, geografskom i životnom, crkvenom i obiteljskom zajedništvu iste vjere, nade i ljubavi. Kao i tolike generacije, i mi, potomci Dujma, kao braća i sestre, njegov primjer želimo slijediti. Želimo slijediti svoga duhovnog oca u vjeri i vjernosti, predanju i požrtvovnosti koja ne oduzima već daruje život. To nam svjedoči sam lik sv. Dujma koji je, unatoč padu na prašnjavo tlo amfiteatra ostao suvremen – živ sve do danas“, kazao je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić predvodeći na uočnicu blagdana sv. Dujma u nedjelju, 6. svibnja u splitskoj prvostolnici svečanost otvaranja moćnika sv. Dujma i svečanu Večernju u nazočnosti sedmorice (nad)biskupa, kanonika, svećenika, gradskih i županijskih vlasti te brojnih vjernika.
Kao što je običaj od najstarijih vremena, prepozit Metropolitanskoga kaptola u Splitu mons. Nediljko Ante Ančić i gradonačelnik grada Splita Andro Krstulović Opara otvorili su moćnik na oltaru sv. Dujma. Splitsko-makarski nadbiskup pozdravio je ovogodišnjega predvoditelja slavlja mons. Tomislava Rogića, šibenskoga biskupa, potom dubrovačkoga biskupa Matu Uzinića, kotorskoga biskupa Iliju Janjića, hvarskog biskupa Petra Palića, šibenskoga biskupa u miru Antu Ivasa, naslovnog ninskog nadbiskupa Martina Vidovića, banjalučkog biskupa Franju Komaricu, izaslanika provincijala fra Joška Kodžomana, fra Antu Udovičića, vikara Provincije Presvetog Otkupitelja, generalnog vikara mons. Miroslava Vidovića, Prvostolni kaptol s prepozitom mons. Nediljkom Antom Ančićem i sve kanonike, župnika katedrale, odgojitelje Bogoslovije i Sjemeništa, profesore Katoličkog bogoslovnog fakulteta, ravnatelja Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“, predstojnike nadbiskupijskih ureda, sve župnike, redovnike, sestre provincijalke, redovnice, kandidatice, bogoslove, sjemeništarce i sve predstavnike crkvenih laičkih pokreta; splitskog gradonačelnika Andru Krstulovića Oparu, župana splitsko-dalmatinskog Blaženka Bobana, ministra Marka Pavića, saborske zastupnike, kao i sve nazočne predstavnike civilnih i vojnih, znanstvenih, kulturnih i društvenih ustanova i institucija grada, županije i Republike.
Dujamvjeran Bogu i istini, nastavio je Dujmov nasljednik nadbiskup Barišić, „osobnom uvjerenju i vjerničkim stavovima nije se prepao buke ‘medijskih’ glasova niti prijetnji carskih službenika. Usidren u nadi, prožet vjerom, a nadasve u ljubavi, do kraja je opravdao i stao uz svoj vjernički identitet kojim je obilježio živote tolikih pojedinaca, obitelji i generacija, koje i danas u njemu pronalaze ohrabrenje u svojim slabostima i svijetlo u vlastitim tamama. Sveti Dujam je jasan: znao je komu je povjerovao, živio je ono što je naučavao i za što se predstavljao. U životnoj areni, gdje se često poseže za maskama, Dujam je doista bio i do kraja ostao uvjeren i čist, vjeran i istinit, transparentan štoviše transcendentan.“
Nadbiskup je podsjetio da je Splitsko-makarska nadbiskupija domaćin Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati 15. i 16. rujna u Splitu i Solinu, pod geslom: „Obitelj – izvor života i radosti.“ „U našim domovima i domovini sve je manje života. A bez života nema ni radosti. Sveti naš zaštitniče, pomozi nam da znamo cijeniti bogatstvo i važnost obitelji – izvora života i radosti, pa i pod cijenu žrtve i tolikih križeva, u čemu si nam ti dao divan primjer“, naglasio je nadbiskup.
Prof. dr. don Ivica Žićić je na početku svoje homilije kazao da se svake „godine splitska Crkva o svetkovini svetoga Dujma obnavlja sa svojih izvora. Iako seže daleko u prošlost, svijetlo svjedočanstvo vjere salonitanske zajednice s Dujmom na čelu daje osobiti sjaj patini naše tradicije. Dujmove kosti – ti znakovi smrtnosti – otkriveni pogledima u ovom večerašnjem slavlju, ponovno govore svjedočanstvom neuvele hrabrosti. U tu se hrabrost pozvana zagledati Dujmova Crkva, splitska Crkva rođena u žaru svjedočanstva njezina prvoga biskupa i navjestitelja.“
U svojoj je propovijedi govorio o hrabrosti slobode, hrabrosti strpljenja i hrabrosti umiranja kao draguljima kršćanskog mučeništva. U tom je svjetlu podsjetio kako je antički svijet u kojem je živio Dujam neobično cijenio hrabra djela i ljude, no unatoč tome kršćani su za njih bili slabići. „Njihovo mučeništvo izgledalo je kao besmislena smrt, a oni sami žrtve svoje tvrdoglavosti i neposlušnosti političkim i vjerskim autoritetima carstva. Kršćani su svojim pristajanjem uz Krista, zapravo, sami sebe proglasili neprijateljima, a njihova nepokolebljivost činila se kao smiješni fanatizam ljudi koji su javno osramoćeni i kažnjeni. Kršćanstvo je zbog toga bilo prezreno i osuđeno na istrebljenje.Ipak, kršćani su u okrutnoj smrti vidjeli mučeništvo, a u osudi svojevoljni izbor. Konačno, kaznu zbog svoje vjernosti Kristu smatrali su nagradom. I to je prava snaga kršćanskih mučenika – da situacije progona, osude i smrtne kazne preobraze u svjedočenje, navještaj i život. Mučenička je krv stvaralačka, ona je postala sjeme novih kršćana. I snaga preobrazbe svijeta nije mogla biti zaustavljena.“
Naglasio je da su progonstva „uvijek bila i ostaju reakcija straha na kršćansku prisutnost, na moć slobode. A kršćanima su progonstva bila i ostaju prilika da provjere snagu svoje opredijeljenosti. Samo ljudi koji su spremni biti svoji mogu biti Božji. Samo oni koji su spremni prihvatiti svoju slobodu mogu i moraju proći kroz teror progonstva da bi zadobili sebe. Spremnost za taj korak nužno proizlazi iz hrabrosti poduprte pouzdanjem da će Bog sve izvesti na dobro. To vedro pouzdanje rađa osjećaj spokojne sigurnosti. To je hrabrost slobode.“
Progonitelji bi bili najsretniji, istaknuo je dr. Žižić, „da sve ostane na razini ‘zakona’ i ‘kulta’, na znakovima lojalnosti i poslušnosti, a ipak istina se odigrava drugdje. Za kršćane osude malo vrijede, kao i njihova tumačenja kojima se nameće krivnja. Ne vrijede ni nepravedni zakoni. Još manje im znači poslušnost autoritetima bez vjerodostojnosti i umjetnim božanstvima gladnima žrtvovanja. Može li biti osuđen čovjek zbog svoje vjere? Može li biti kažnjen zbog vjernosti sebi, vjernosti svojem kršćanskom pozivu, zbog svoje istine? Suočavanje s optužbama i tobožnjim krivnjama još je jedan bitni korak u kršćanskome mučeništvu.“ Mučenik se tu ne nalazi tek pred izvanjskim izazovima i izborom, nego pred nutarnjim izborom sumnje u samoga sebe ili povjerenja u Boga. Stoga pred osudama za njega postoji samo jedan izbor – hrabrost strpljenja.
Govoreći o hrabrosti umiranja kao trećem dragulju kršćanskog mučeništva podsjetio je na riječi iz Ivanova evanđelja: „Veće ljubavi nema nitko od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ (Iv 15, 13). „Dujam je ovu poruku evanđelja do kraja proživio i predao svojoj Crkvi. Mučeništvo je u konačnici hrabrost prihvatiti svoj i tuđi život u svjetlu ljubavi i ljubavlju ga učiniti besmrtnim, čak i u trenutku najgore smrti. Samo ljudi koji se daruju mogu biti spremni postati cjeloviti. Samo oni koji ljube postaju spremni gledati na život otvorenim očima. I samo oni koji iz ljubavi umiru, mogu spoznati svu sretnost življenja pokazujući moć koju Bog ima nad ljudima koji mu povjeravaju sebe. Stoga je hrabrost umiranja u svojoj nutrini zapravo hrabrost ljubavi.“
Na kraju svoje propovijedi dr. Žižić je uputio poziv Dujmovoj Crkvi da ne zaboravi hrabrost slobode u kojoj je rođena. „Ne daj se zbuniti u obećanjima, niti smesti pred prijetnjama. Budi hrabra u strpljenju. Drži se čvrsto evanđelja. Vedrim Dujmovim očima gledaj u ovaj život i u život budućega vijeka. Nosi radosnu vijest ljudima i neka te nosi, Dujmova Crkvo, evanđelje ljubavi.“
Mješoviti prvostolni zbor sv. Dujma i bogoslovski zbor, uz mnoštvo puka radosno je otpjevao večernju molitvu. Potom je nadbiskup Barišić zahvalio svima koji su sudjelovali u devetnici: propovjednicima, zborovima, glazbenicima na čelu s maestrom don Šimom Marovićem te je na sve nazočne zazvao Božji blagoslov, a himnom sv. Dujmu u čast završila je svečana Večernja i devetodnevna priprava za blagdan sv. Dujma, zaštitnika grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije.
Silvana Burilović Crnov
