Nikola Milanović: Jesmo li na pragu apokaliptičkih događaja?
Ezekiel, jedan od četvorice velikih starozavjetnih proroka, djelovao je u prvom dijelu šestog stoljeća prije Krista. Bio je vizionar slikovitog stila čije proročko poslanje započinje neobičnim viđenjem: „Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku; svako od njih s četiri obraza, u svakoga četiri krila…
Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak… oblikom i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugome. U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera a nisu se morali okretati… Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi; kad bi se bića s tla podigla, i točkovi se podizahu. Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima“ (Ez 1,4-21).
Zaista neobično viđenje. Međutim, nešto mnogo zanimljivije od ovog teksta iz prvog poglavlja, Ezekiel donosi u 38. (i 39.) poglavlju: »I dođe mi riječ Jahvina: „Sine čovječji, okreni lice ka Gogu, u zemlji Magogu, velikom knezu Mešeka i Tubala, prorokuj protiv njega. Reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me na te, Gože, veliki kneže Mešeka i Tubala! Namamit ću te i metnut ću ti žvale u čeljusti, izvest ću tebe i svu tvoju vojsku – konje i konjanike, silno mnoštvo u potpunoj opremi – sve u oklopima i sa štitovima, sve vične maču.
S njima je i Perzija, Etiopija i Put – svi sa štitovima i pod kacigama; zatim Gomer i sve čete njegove, Bet Togarma s krajnjega sjevera i sve čete njezine – silan narod s tobom! Dobro se spremi ti i sve mnoštvo što se oko tebe skupilo i stani mu na čelo! Poslije mnogo dana dobit ćeš zapovijed; poslije mnogo godina navalit ćeš na zemlju, izbavljenu od mača i skupljenu iz mojih naroda, na gore Izraelove, nekoć zadugo puste: otkako ih izvedoh iz narodâ, svi spokojno žive. Dići ćeš se, doći kao nevrijeme, kao oblak što prekrije zemlju, ti i tvoje čete, a s vama sila naroda…« (Ez 38,1-9).
Ovdje prorok Ezekiel govori o strašnoj invaziji koja će s dalekog sjevera pogoditi Izrael, a u kojoj će sudjelovati Roš, Mešek, Tubal, Gog i Magog. U istom kontekstu Ezekiel Spominje Perziju (Iran), Etiopiju, Put, Gomer i Bet Togarmu. Mnogi tumači drže da Roš označava Rusiju, za Mešek drže da je Moskva, a za Tubal da je Tobolsk. Put se odnosi na Libiju, Gomer na Njemačku, a Bet Togarma na Tursku. Gog je po Ezekielu iz zemlje Magoga (moguće koalicije zemalja kojima je na čelu Rusija), a veliki je knez Mešeka i Tubala.
Ako se iz šestog stoljeća prije Krista prebacimo u dvadeset i prvo poslije Krista, u nevjerici bismo mogli zaključiti da su današnji događaji u Siriji vrlo bliski onome o čemu je pisao starozavjetni prorok. Gotovo na samoj granici s Izraelom nalaze se iranske, turske i ruske vojne snage, a baš su prije nekoliko dana žestoku vatru razmijenili Izraelci i Iranci. U što se to već sutra može pretvoriti?!
U svakom slučaju, prorok Ezekiel govori o velikoj vojsci koja će u posljednje dane sa sjevera udariti na Izrael. I sva će ta golema sila biti potpuno potučena na istočnoj obali Mrtvog mora. Dogodit će se to silom Božjom (prirodne katastrofe i strašne epidemije koje će poharati napadače) i međusobnim obračunima unutar te goleme, ali šarolike vojske.
Jesmo li na pragu apokaliptičkih događaja? „A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac“, riječi su samog Sina Božjeg (Mt 24,36). Odmah nakon ovoga Isus dodaje: „Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi“ (Mt 24, 42).Ostaje nam, kako vidimo, da budemo oprezni i pažljivo čitamo znakove vremena.
Ako Ezekielova proročanstva promatramo u metaforičkom smislu onda se ne radi o stvarnoj vojsci nego o zlu koje će obuzeti ljude u posljednjim vremenima, a koje oni neće prepoznati pa će polučiti golema stradanja. Prema takvim tumačenjima, dakle, ne radi se o stvarnoj ugrozi Izraela, nego o zamaskiranoj mračnoj sili koja se svom snagom bori protiv božanske istine. Nismo li već sada svjedoci da njezin mrak prekriva značajan dio svijeta? Nije li sotonskom taktikom sve izopačila, od politike i medija do posvudašnjeg nametanja kulture smrti i bolesnih ideologija?
Vjerujem da ne pretjerujem kad kažem da nam i hrvatski primjer to zorno predočava. Zahvaljujući političko-ideološkim poslušnicima na važnim položajima, grčevito se brani krvavo nasljeđe zločinačkog komunističkog sustava. Ti isti poslušnici, pokušavajući zacementirati svoje privilegije, uništavaju nas već dvadeset godina. Spremni su, kako vidimo, učiniti sve protivno volji naroda koji ih je ‘izabrao’ (složit ćemo se da značajan dio ovih na vlasti birači nisu podržali na izborima), pa, između ostaloga, bez problema dižu ruku i pripuštaju bolesnu, nerazumnu i neznanstvenu rodnu ideologiju u naše društveno okružje.
No, prisjetimo se da smo nedavno preživjeli puno gora vremena u kojima je komunistička čizma zatirala svaku slobodnu misao i u kojima je, na zalazu tog nečovječnog sustava, pod srpskom okupacijom spaljena i razorena trećina Hrvatske. Stoga ne smijemo biti pasivni, ne smijemo gubiti nadu, ne smijemo posustati.
Upravo ovih dana prikupljaju se potpisi za dva vrlo važna referenduma. Ako inicijative uspiju, jednim će se referendumom dobrano potkresati krila političkih ‘elita’ koje nas već dvadeset godina sustavno uništavaju, a drugim će se gore spomenuta nenaravna ideologija pokušati izbaciti iz našeg okružja.
U medijima, naravno, o prikupljanju potpisa ni riječi. Potpuno ignoriranje. To najbolje govori koliko su važni. Najmanje što ovih dana možemo učiniti jest dati podršku tim dvjema inicijativama.
