Nazor je bio, baš kao i Krleža, dvoličnjak i kameleon
Činjenica je da je Vladimir Nazor jedan od najvećih hrvatskih pjesnika. Ali i jedan od najvećih hrvatskih dvoličnjaka i kameleona, baš kao i Miroslav Krleža. Naime, neki se neprestano trude dokazati da Nazor nije samovoljno otišao u partizane, pa čak ima i takvih koji govore i pišu da je „otet“ i tome slično.
Međutim, sve one koji i dalje vjeruju u bezgraničnu ljubav ovog pisca i jadnog političara, prije svega u Hrvatsku (koju je tako lijepo obradio u svojim stihovima) možda će ponukati da ipak promijene svoje mišljenje, kad pročitaju kako je Nazor pisao iz Bihača 10. siječnja 1943.:
„Povedoše nas u Bihač gdje odmah dođosmo pred vrhovnog zapovjednika Tita, čovjeka s licem kao u mlada lava. Taj me polutajanstveni i već sada polulegendarni čovjek osvoji odmah svojim držanjem i svojim govorom.
Nađoh se u Bihaču s članovima AVNOJ-a (Antifašističkog narodnog oslobođenja Jugoslavije). Goran se odmah približi mladim partizanima.
Pod vodstvom glumca Afrića dala se meni u čast u nekoj velikoj dvornici priredba s deklamiranjem i pjevanjem.
Kazao sam na njoj ovo:
Drugovi i drugarice!
Kad sam s Ivanom Goranom Kovačićem pobjegao iz glavnoga grada takozvane Nezavisne Države Hrvatske (koji zapravo nije ni nezavisna ni država, pa bogme, ni Hrvatska): kad sam prolazio preko ravnica i šuma i preko tri rijeke da stignem u ovaj bosanski kraj, nisam znao kamo zapravo idem. A kad sam, napokon, sretno stigao do cilja, veoma sam se obradovao što sam baš u Bihaču. Obradovao sam se ne samo što je Bihač poznata lijepa i uredna varoš na Uni i što sam u njoj došao do druga zapovjednika Tita nego također što se naša nova sudbina gradi baš u mjestu što se Bihačem zove“.
Dakle, i ovom prigodom Nazor svjedoči o svojem bježanju iz Zagreba i velikoj ljubavi prema Titu i sreći koju je zatekao među partizanima.
Da su kojim slučajem Nazor i Krleža bili živi na početku hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, i zatekli se recimo u Beogradu, vjerujemo da bi učinili isto – pobjegli bi Tuđmanu i pisali hvalospjeve baš kao i o komunističkom zlotvoru Josipu Brozu Titu.
Šteta što i o tome djeca ne uče u školi.
Inače, po imenu ovog pisca u Hrvatskoj se zove najveći broj ulica, trgova, škola i kulturnih ustanova!
Čime je to zaslužio?
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
