Molitva – Ponedjeljak, 16. srpnja
Božja prisutnost
Bog je sa mnom. Čak i više: Bog je u meni, on čini da ja jesam.
Na trenutak ću otpočinuti u Božjoj životvornoj prisutnosti
u mome tijelu, umu, srcu, u mom cijelom životu.
Sloboda
Kada se osjećam zarobljenim i kada me sve pritišće,
pa čak i onda kada sunčeve zrake ne dopiru u prostoriju gdje se nalazim,
i tada, u mrtvoj tišini, moj duh je slobodan i nesputan.
U toj slobodi duha obraćam se tebi.
Svjesnost
Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?
Riječ Gospodnja
Mt 10,34-11,1
U ono vrijeme reče Isus svojim apostolima: “Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.
Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga. Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.”
Pošto Isus završi upućivati dvanaestoricu učenika, ode odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isus govori o cijeni učeništva i stavlja pred dvanaestoricu izazov uzimanja križa kao uvjet da ga nasljeduju. Kraljevstvo Božje gradimo čak i ako nekome damo čašu hladne vode – u sitnicama, u malim stvarima koje činimo.
Ponekad o križu razmišljam kao teretu koji me vuče prema dolje ili kao simbolu poteškoća u modernom životu kojeg proživljavam. Gospodine, pomozi mi da se sjetim da ti nosiš križ zajedno sa mnom, u svim mojim poteškoćama.
Molim za milost, Gospodine, da idem naprijed u vjeri s tobom prepoznavajući tvoje lice u siromašnima, patnicima, potrebnima. Daj da im pristupam s istom bezuvjetnom ljubavi kojom ti mene ljubiš.
Razgovor
Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
