TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Utorak, 7. kolovoza

  • Written by:

Božja prisutnost

A sada svoje misli uzdižem k tebi Gospodine.
Ostavljam po strani sve svoje brige i zanimacije
i tražim odmor i okrepu u tvojoj blizini.

Sloboda

Trebam se isključiti iz buke; izdići se iznad buke;
buke koja prekida uspostavljen odnos, koja razdvaja.
Trebam se vratiti slušanju Boga.

Svjesnost

U čemu u svom životu trenutačno pronalazim nadu, ohrabrenje i rast?
Vraćajući se u mislima nekoliko mjeseci unatrag,
jesam li sposoban uočiti koje su to moje aktivnosti urodile bogatim plodom?
Ako sam uočio takva područja,
odlučit ću da im i u budućnosti osiguram prostor i vrijeme.

Riječ Gospodnja

Mt 14,22-36
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.

Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: “Utvara!” I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” Petar prihvati i reče: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!” A on mu reče: “Dođi!” I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: “Gospodine, spasi me!” Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: “Uistinu, ti si Sin Božji!”

Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike, te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravljali su.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Učenici izgledaju kao lakrdijaši. Mogu li učiniti išta bez Isusova vodstva? Isus se javlja donoseći mirnoću i prisebnost u prisutni kaos. Petar odgovara svojom željom da čini čuda nakon čega slijedi bolni pad, teror i onda štovanje Isusa.
Odgovaramo li ponekad i mi ovako na Božji poziv? Možeš li se vidjeti u Petru?
I mi smo čudna skupina učenika, zar ne? Imamo li nešto blisko s vjerom po kojoj je Isus pozvao svoje učenike?

Razgovor

Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: “Hvala, Gospodine”, što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.

Zaključak

Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari