Nije li vrijeme da se ovoj i ovakvoj Srbiji kaže – dosta?
Predsjednik srpskog Udruženja Veritas Savo Štrbac ocijenio je da Hrvatska na pravi način treba da se suoči sa prošlošću iz devedesetih, pa i četrdesetih godina te kako piše Politika (8. kolovoza 2018.) uz ostalo dodao je i ovo:
„Ono što nije uspjelo Paveliću, trećinu pobiti, trećinu protjerati, trećinu pokrstiti, to je premašila Tuđmanova vlast devedesetih. Ne po toj formuli, oni su je nešto izmijenili. Oni su preko dvije trećine protjerali, jedan dio, oko 7.000 pobili, a proces pokatoličenja traje intenzivno i danas“.
Također je ocijenio da će proći mnogo godina prije nego što će se odnosi dvije zemlje poboljšati.
„Hrvati su se sve vrijeme uljuljkali da su oni vodili neki obrambeni rat, da su Srbi agresori. Ja sam rođen tamo, brojke nisu agresori. Agresija podrazumijeva da je došao neprijatelj iz neke druge države da pokori tu državu u koju je došao. Ne možemo mi biti agresori, to je potpuno pogrešna teza, koju su nažalost prihvatili svjetski mediji i svjetski autoriteti“, rekao je Štrbac.
Ovaj dobro poznati srpski šovinist i mrzitelj svega što hrvatski diše neprestano laže i maže. On naravno sa svojim mračnim tezama nije usamljen, on je tek samo jedan iz pokvarenog srbijanskog orkestra koji se javlja po zadatku i potrebi. Grdno se varaju oni koji misle da tim i takvima ne treba odgovoriti. Prvi koji bi to trebali učiniti su članovi udruge Srpskog narodnog vijeća, odnosno njihova perjanica – Milorad Pupovac, čiju aktivnost godinama podupire (da ti pamet stane!) i hrvatski državni politički vrh, koji im svake godine u najjačem sastavu dolazi i na njihove derneke. Međutim, Srpsko narodno vijeće nije ništa drugo nego jedna od „poslovnica“ takvih kakav je Štrbac, kojeg među ostalim treba podsjetiti da su u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata četnički tenkovi, zrakoplovi i sva druga ratna mašinerija dolazili iz Beograda (tamošnje majke su cvijećem ispraćale tenkove koji su odlazili rušiti, paliti, ubijati… od Vukovara do Škabrnje, Osijeka, Voćina i Dubrovnika).
Srpska medijska agresija na Republiku Hrvatsku svake je godine sve jača i žešća. Varaju se oni koji misle da će se Srbi ikada pomiriti sa porazom. Oni govore o najmanje 250 tisuća protjeranih Srba samo iz tzv. Srpske krajine, a ne žele se suočiti sa činjenicom da je to bio dobro organizirani (traktorski) zbjeg.
Nu, ako nisu devedesetih Srbi, kako veli Štrbac, napali Hrvatsku, već oni koji su živjeli ovdje, s pravom se postavlja pitanje – tko ih je naoružao?
Srbima, a poglavito Pupovcu, ne odgovara što Marko Perković Thompson na svojim nastupima među ostalim pjeva pjesmu „Bojna Čavoglave“ u kojoj se spominje i pozdrav „Za dom spremni“. Ta pjesma je nastala u vrijeme Domovinskoga rata, kad smo za većinu Srba bili (a na žalost i ostali) – „ustaše“!
To bi isto tako bilo da se zabrane sve pjesme koje su pjevali tzv. antifašisti u II. svjetskom ratu, a u kojima se otvoreno govori o klanju i ubijanju neprijatelja.
Osim toga, po kojem kriteriju pobjednici iz tog vremena imaju pravo na sve, a pobjednici iz Domovinskoga rata na marginaliziranje i prešućivanje?
Sve te i mnoge druge lažne optužbe koje svako malo dolaze iz Srbije najviše pogađaju obitelji koje su dale svoje najmilije za slobodu, a zatim i sve hrvatske branitelje, koji se i ovog puta pitaju: dokle će nas ne kažnjeno blatiti i omalovažavati, pa čak (Pupovac) i u Hrvatskom saboru?
Nije li vrijeme da hrvatski državni politički vrh napokon donese odluku da s ovakvom Srbijom, dok je ne „pogodi“ katarza, nema razgovora ni dogovora?
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
