Nino Raspudić: Hrvatski problem danas nije Plenković već Brkić, Medved, Krstičević, Culej…
Pod sloganom “Oluja je pogrom” u Bačkoj Palanki prošle subote održan je središnji komemorativni skup u povodu “Dana sjećanja na stradale i izbjegle Srbe”. Pokrovitelj i središnja zvijezda skupa bio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Ima nešto duboko opsceno u tome da pijetet za srpska stradanja u Hrvatskoj iskazuje netko tko je za to suodgovoran, pa makar kao, tada još uvijek, nesklapni junior i huškač (po)četnik, piše Nino Raspudić za Večernji list.
Tko ne zna o čemu je riječ neka ugugla “Vučić u Glini” i pogleda kako mladi Vučić, tada desna ruka četničkog vojvode Vojislava Šešelja, u ožujku 1995. pozdravlja glinske Srbe “koji su junački podigli baklju slobode još 26. juna 91. godine, vas koji ste prvi krenuli na ustašku vlast, vas koji ste prvi oslobodili neke srpske teritorije u Republici Srpskoj Krajini.”
Obećava im: “Nikada ovdje više ustaška vlast neće moći da dođe (…) onako kako je zločinački režim Franje Tuđmana pokušao.” i dodaje: “Nikada srpska Krajina, nikada Glina neće biti Hrvatska, nikada Banija neće natrag u Hrvatsku (…) Ako srpski radikali pobede i poraze predsednika Srbije, vi znate da ćete živjeti u velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi i tu odstupanja više biti neće. Živeli!” Tada je huškao, a ove godine je, za posjeta Hrvatskoj, za kojeg je bolje da se nije ni dogodio, lagao kako nije govorio o velikoj Srbiji.
A dolazio je i govorio je, štoviše, huškao tamošnje Srbe do kraja, pumpao ih da ne prihvate nikakav kompromis, tjerao ih do zida, do ruba provalije. I otišao natrag u Beograd. Dva mjeseca kasnije dogodit će se Bljesak, pet mjeseci kasnije Oluja. Ratobornog Vučića tada nije bilo da ih brani.
Danas, 2018., čini sve da onemogući normalan život preostalim Srbima u Hrvatskoj. Kako samo naivno sada zvuči izjava hrvatske predsjednice koja je prije pola godine na novinarsko pitanje “je li ovo bio europski Vučić ili Vučić iz 90-ih?” odgovorila: “Vučić s kojim sam ja razgovarala jest europski Vučić, apsolutno i definitivno.”
Samo šest mjeseci nakon takvog tetošenja u Zagrebu Vučić u Bačkoj Palanki izjavljuje: “Hitler je htio svijet bez Židova, Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba”.
Kao da se nakon višegodišnjeg glumatanja i laganja ponovo prebacio na staru melodiju, odjednom imamo istog govornika kao u Glini 1995. Osim što mu se naša Predsjednica i Premijer takvom kakav jest moraju dodvoravati i činiti sve da Srbija što prije uđe u EU, jer je očito takav nalog odozgo, sada imamo i drugi, jednako mučan problem. U sviti iza Vučića u Bačkoj Palanki izviruje HDZ-ov koalicijski partner Milorad Pupovac, važan stup Plenkovićeve vlasti i doživotni rentijer srpske patnje u Hrvatskoj.
Nakon Vučićeve usporedbe Republike Hrvatske s Hitlerovom Njemačkom Pupovac nije napustio skup, niti je kasnije eksplicitno osudio tu tezu, već je licemjerno izjavio kako “razumije Hrvate koji su u usporedbama današnje Hrvatske s Hitlerovom Njemačkom prepoznali teške riječi”. Ubi nas preteška riječ. Ne tvrdi čak ni kategorički da su to “teške riječi” već samo da razumije one koji ih prepoznaju kao takve. A ti se valjda još sjećaju kako se rat vodio u Vukovaru, u predgrađima Vinkovaca, Osijeka, Siska, Karlovca, Gospića, Zadra, Šibenika, Dubrovnika i drugih većinskih hrvatskih gradova i sela.
Mladići koji su većinom i doslovno branili svoje kućne pragove sada se posredno uspoređuju s nacistima. I član vladajuće HDZ-ove koalicije tome prisustvuje i to ne osuđuje. Ako je Republika Hrvatska doista poput Hitlerove Njemačke, što bi onda u njoj bio Milorad Pupovac, kao dio vlasti? Očito neka vrsta kolaboracionista, neki Kvisling ili ustaša, manji koalicijski partner nacista.
Koliko mu je u nacističkoj Hrvatskoj teško svjedoči i već slavno Pupovčevo trojstvou kojem Pupovac kontrolira kako Pupovac Pupovcu daje novac hrvatskih poreznih obveznika, piše Nino Raspudić za Večernji list.
Naime, naš najdraži patnik je kao član Savjeta za nacionalne manjine sudjelovao u donošenju odluke o dodjeli sredstava iz državnog proračuna Srpskom narodnom vijeću, čiji je on predsjednik. Uz to, Milorad Pupovac je i član saborskog Odbora za nacionalne manjine, koji kontrolira način na koji se troše dodijeljena sredstva. Nemali dio tog novca, 3,2 milijuna kuna godišnje, troši se na njegov privatni Feral pod nazivom Novosti, u kojem se iz tjedna u tjedan, ponavlja i razrađuje Vučićeva makroteza.
Čitajući taj politički tjednik stječe se dojam kako je današnja Hrvatska kolijevka i živo vrelo fašizma, a kao prema nekom novom Arhimedovom zakonu, količina optužbi za fašizam koja izlazi iz Novosti proporcionalna je novcu kojeg ista ta fašistička zajednica mazohistički daje za taj opskurni tjednik.
Zanimljivo je da danas druge uspoređuje s nacistima isti Vučić koji je u slavnom govoru u srpskoj skupštini zaprijetio “ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana”, što je upravo ista zločinačka kalkulacija odmazde kakvu su, primjerice, koristili nacisti u Kragujevcu 1941. Kako na sve to reagira hrvatski državni vrh?
Predsjednica ne reagira adekvatno, vjerojatno iz istog razloga zbog kojeg je lažova i nepokajanog ratnog huškača prije pola godine zvala u posjet, iako je znala da će joj to nanijeti veliku političku štetu.
Pitao sam se tada: “Što dobivamo od naše slavne “kooperativnosti” koju smo dokazali i ovaj put? Hrvatska ne dobiva ništa, eventualno se našim vladajućima bilježi pokoji plusić za buduće karijere u EU ili NATO-u.” Prosvjednike protiv Vučića Predsjednica je tada nazvala pojedincima s ruba političkog spektra, pri čemu je posebno mučno što su među tim “marginalcima” bile i udovice poginulih branitelja.
Razlog takvog ponašanja na vlastitu političku štetu je što Srbiju treba po svaku cijenu ugurati u EU i hrvatski kompradori će tu biti apsolutno kooperativni, ma što Vučić govorio i radio jer je naredba odozgo takva. Izvlačenje Srbije iz ruske sfere može biti američki li briselski interes, ali dok je na vlasti Vučić i slični Hrvatska nema apsolutno nikakvog interesa da takva Srbija uđe u EU niti da se time brišu granice prema takvoj zemlji, čiji te lideri ne priznaju kao državu i eksplicitno ti žele zlo.
Plenković je bio uobičajeno silan. Na novinarsko pitanje o skandaloznim Vučićevim izjavama i još skandaloznijem Pupovčevom prisustvu i neograđivanju rekao je: “što se izjave tiče i usporedbi koje se odnose na holokaust što je previše, previše je”. I nije potom napravio ništa. Kako će se Vučić sada nositi s tim što je Plenković rekao “što je previše je previše”? Svaka suverena zemlja koja ima minimum dostojanstva bi istog trena povukla veleposlanika na konzultacije. HDZ-ova vlast to nije učinila. Vjerojatno iz straha da se Pupovac ne naljuti i ne sruši im većinu.
Premijer je, da ne zaboravimo, također poručio kako “Hrvatska želi politiku pomirbe, suradnje i dobrosusjedstva zbog čega je bitno suočiti se s prošlošću i utvrditi istinu”. On tebe Hitlerom ti njega briselskom limunadom, umjesto da povučeš veleposlanika. Nereagiranjem na ovu svinjariju Hrvatska je dotaknula dno. Čuju se komentari kako hrvatski problem nije ni Vučić ni Pupovac već Plenković. Ali to nije krajnja istina.
Temeljni hrvatski problem danas nije Plenković već Milijan Brkić, kojem možemo pridodati i Medveda, Krstičevića, Culeja potom i Stiera, Kovača, sve legende Domovinskog rata ili korifeje hrvatstva koji su svoj simbolički kapital stavili u službu strukture koja ti uvali Plenkovića koji ovisi o Pupovcu, koji ti, pak, normalizira usporedbu današnje Hrvatske s nacističkom Njemačkom, a oni, uza sve to, niti ne pomišljaju da uskrate potporu toj monstruoznoj piramidi sazdanoj na vlastohleplju, poltronstvu, kolonijalnom sluganstvu prema gore i oholosti prema dolje. Što se dogodi s ljudima da se tako pasiviziraju i promijene? Kako tigar, vuk ili puma postanu miš, kokoš i ovca?
Zašto čovjek koji je nekoć stavio život na kocku za Domovinu i dragovoljno otišao u rat, nosio na leđima pet sati ranjenog suborca na Velebitu danas pušta da pišaju i po njemu i po suborcu i po svim braniteljima i njihovim obiteljima uspoređujući ih s nacistima? I još drži štangu takvima?
Promijenit će se i vlasti, i većine i politička i medijska scena, a ostat će zapisani trenuci zbog kojih će im se i praunuci sramiti. Jesu li svjesni što se događa, do koje se razine došlo ili su toliko otupjeli da se više ne mogu ni zasramiti, ako se već ne mogu trgnuti? Živi imaju neke obveze prema mrtvima, kad ih prestanu osjećati ili ih pogaze postaju živi mrtvaci, pokretni, ali moralno usmrćeni. Danas su ti HDZ-ovi zombiji baza političke piramide s čijeg nam vrha maše Pupovac iz Bačke Palanke, zaključuje Nino Raspudić za Večernji list.
Kolumnu u cijelosti možete pročitati na portalu Večernjeg lista.
