TwitterFacebookPinterestGoogle+

Evo kako povjesničar Klasić tumači ubijanja Titovih partizana nakon 1945.

  • Written by:

Smatram kako je potrebno rasvijetliti sve mračne događaje koji su se zbivali 1941. i nakon 1945., ali i one koji su se dogodili 1991. i 1995. Premda svi osuđujemo ubojstva kod Bleiburga i drugdje, njima se ne smije umanjivati važnost NOB-a’, tvrdi povjesničar Hrvoje Klasić, profesor s Odsjeka za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta, u razgovoru za tportal, povodom nedavne ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja u Zagrebu čime je završena prva faza istraživanja i iskapanja u dvorištu zagrebačkog Učiteljskog fakulteta u Savskoj 77 u čijem se dvorištu nalazi stratište s oko 300 posmrtnih ostataka zarobljenih i ranjenih pripadnika poražene vojske, a koje su likvidirali partizani u svibnju 1945. godine.

Povjesničar Hrvoje Klasić smatra kako je nužno najprije znati kontekst nastajanja tih stratišta i grobnica.

Prema Klasiću, radi se o neorganiziranim skupinama zbog koje je vladala nesigurnost i koje je nova vlast, pored onih koji su uspjeli pobjeći, smatrala odgovornima za zločine i moguće prijetnje novom poretku.

‘Svakako treba napraviti distinkciju i razlučiti ustaše od domobrana, ali i shvatiti kontekst događaja iz svibnja 1945. godine. U to vrijeme kružila je priča kako je moguće da odbjegli čelnik NDH Ante Pavelić mogao sklopiti primirje sa zapadnim saveznicima i s njima započeti borbu protiv komunističke vlasti. Zbog toga je u Zagrebu vladala određena razina nesigurnosti koju su dodatno potpirivale izolirane ustaške skupine koje su se odbile predati. Uz naoružane ostatke ustaške vojske, nova vlast se namjeravala obračunati i s ostatcima političkih i civilnih struktura iz NDH, i naravno da su pritom stradali i nevini ljudi koji nisu zaslužili takvu sudbinu’, tvrdi povjesničar Hrvoje Klasić, profesor s Odsjeka za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta, u razgovoru za tportal, dodajući kako u divljim poslijeratnim egzekucijama nije bilo pravila, a zasigurno niti pravičnosti.

‘Naravno, ne postoji opravdanje za proizvoljne egzekucije bez suda i presude. Uvijek je potrebno istražiti sve zločine i komemorirati sve žrtve, a takvo što nitko civiliziran ne može osporiti. Ono što je najvažnije, obitelji tih ljudi treba obeštetiti. Pritom valja biti objektivan i suočiti se s prošlošću. Smatram kako je potrebno rasvijetliti sve mračne događaje koji su se zbivali 1941. i nakon 1945., ali i one koji su se dogodili 1991. i 1995. Premda svi osuđujemo ubojstva kod Bleiburga i drugdje, njima se ne smije umanjivati važnost NOB-a. Pritom valja znati kako nisu svi događaji nakon oslobođenja, odnosno 1945. bili pozitivni pa bilježimo Goli otok, ubojstva emigranata, ali istovremeno treba priznati kako je u socijalizmu bilo i pozitivnih stvari. Gotovo identična stvar je i sa 1991. u kojoj s poletom stvaramo vlastitu državu, a istovremeno, primjerice, imamo i slučajeve Josipa Reihl-Kira i Blaža Kraljevića, ali i sa 1995. godinom kada su nakon oslobodilačke akcije hrvatske vojske počinjeni zločini nad civilima. Partizani i antifašistički pokret puno su više od Bleiburga i Križnog puta, baš kao što pobjeda saveznika u Drugom svjetskom ratu nije samo bombardiranje Dresdena, Hirošime ili Nagasakija. Stoga se protivim i onima koji poistovjećuju Domovinski rat samo sa zločinima nad civilima u Oluji’, tvrdi Klasić.

‘Trebali bi imati snage i volje i sve staviti na stol. Nužno je osuditi loše, a ono dobro dodatno vrednovati ili nadograđivati na postojeće. Bez toga nećemo biti bolje društvo, niti doživjeti katarzu’, zaključuje Klasić za Tportal.

Podsjetimo, ove su godine nastavljena istraživanja u zagrebačkim Gračanima, mjestu gdje su komunističke vlasti bez suđenja pogubile nekoliko stotina pripadnika pobijeđene vojske. Istraživanja u Gračanima prvi put su započeta 2011. godine u organizaciji Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon II. svjetskog rata, koji je ubrzo nakon toga, dolaskom SDP-ove Vlade Zorana Milanovića, ukinut te su od 17 poznatih lokacija grobnica, istražene samo tri.

Ministarstvo branitelja krajem lipnja ove godine priopćilo je da je završilo prvu fazu istraživanja podsljemenske zone, u kojoj je istraženo 6 lokacija te su pronađeni i ekshumirani posmrtni ostatci ukupno 265 osoba.

Također, Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, uz sudjelovanje drugih nadležnih institucija, u razdoblju od 16. do 27. srpnja 2018. godine koordinirala je i provela postupak terenskog istraživanja, probnog iskapanja i ekshumacije u Gradu Zagrebu na lokaciji Savska 77 zbog saznanja da bi se na njoj mogli nalaziti posmrtni ostaci žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. Završene aktivnosti samo su nastavak ranije provedenih terenskih istraživanja cadaver psima i georadarom.

Tijekom prve faze lokacija je potvrđena pronalaskom posmrtnih ostataka u tri grobne jame. Zasad su ekshumirani posmrtni ostaci najmanje 25 osoba iz dvije masovne i jedne pojedinačne grobnice. Pregledano je ukupno oko 2800 metara kvadratnih terena.

Izvor: narod.hr/tportal

Komentari